Header


Forum Left Top



Životinjsko carstvo Nekada su nam baš životinje najbolji drugari :)

Odgovori
 
LinkBack Opcije teme Način prikaza
Old 11.08.2007, 07:27 AM   #11
 
Avatar korisnika _Anna_
 
Status : Diskutant
Reputacija : _Anna_ je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 15.09.2006
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 7,996
Default

Zmije otrovnice i zaštita!
Image hosting by TinyPicImage hosting by TinyPic
Uvod:
Porijeklo i evolucija zmija:
Zmije na zemlji egzistiraju više od 100 miliona godina prije nego što su se razvili najraniji ljudski preci. Fosilni ostaci pokazuju da su zmije morale evoluirati iz neke druge grupe reptila tokom ranog perioda krede, prije negdje oko 140 miliona godina.
Prvi reptili su jako različiti od današnjih zmija. Imali su čvrste okoštale lubanje bez otvora, sačuvanih za očne šupljine, bili su četveronožni, s četiri ispružene noge.


Kasnije su se razvile druge vrste reptila: kornjače, preci krokodila i dinosauri, gušteri, a onda zmije.
Ne zna se od koje grupe gmazova su se razvile zmije. Neki znanstvenici smatraju da su se razvile od guštera, dok drugi smatraju da su se razvili neovisno jedan o drugome vjerojatno od zajedničkog pretka.
Fosili zmija su relativno oskudni. Zmije su male i delikatne, pa njihovim fosilima mogu nedostajati mnogi kralješci, koji mogu biti razasuti uokolo mnogih mjesta, ili uništeni.
Najstariji fosili su nađeni u Sjevernoj Africi, a datiraju iz rane krede, prije oko 140 miliona godina.
Ova lokacija naravno ne mora imati nikakvo značenje dok se ne utvrdi početak evolucije. Zato što je Zemljina masa koncentrirala na jednom položaju Pangea fosili ranih reptila se mogu naći po cijelom svijetu.
Zbog sudara kontinenata bile su omogućene kontinentalne migracije. Najstariji fosil zmije pripada porodici Boa.
Moderne vrste zmija su stare oko 5 miliona godina.




Oblik tijela i funkcija organa:

Zmije imaju nekoliko osnovnih oblika tijela, ovisno kakvom se staništu prilagode.
Tako sve vrste koje se brzo kreću su razvila vitka tijela s glatkim ljuskama, koje im omogućuju da brzo klize preko zemlje, po drveću i kroz gustu šikaru.
Za kretanje po površini zemlje najbolje su prilagođene zmije krupnog tijela, koje sa širokim trbušnim ljuskama osiguravaju optimalni kontakt s tlom.
One se za pokretanje služe valovitim pokretima tijela te pomicanjem prema naprijed kao gusjenica.
Većina zmija ima srednje velika tijela, a cilindrični oblik ne dopušta uobičajenu građu kralješaka.
Oni organi koji su kod drugih kralježaka parni, kod zmija moraju biti premješteni ili reducirani


Anatomija zmija:

Većina zmija ima jedno, desno plućno krilo. Kod onih sa lijevim plućnim krilom desno može biti reducirano, kao kod boa i pitona, ili može biti zakržljalo. Pluća mogu biti jako duga, u nekim slučajevima skoro do kloake.
Kod ljutica stražnja stjenka dušnika je proširena i isto je spužvaste građe kao i prednji dio pluća.
Zmije nemaju dijafragmu i disanje se postiže mišićnim kontrakcijama koje pomiću rebra.
Bubrezi zmije su jako izduženi, a desni je smješten više prema glavi od lijevoga.
Spolne žlijezde su izdužene i jedna je smještena više prema glavi od druge.
Mužjaci imaju dva kopulaciona organa nazvani hemipenisi.
Oni su okrenuti duž repa zmije.
Probavni trakt je izmijenjen, želudac je jednostavno izduženo zadebljano područje na bazi jednjaka.
Žučni mjehur jetra i slezena su smješteni prema glavi.
Srce se sastoji od dva atrija i dva ventrikula koji nisu kompletno odvojeni tako da se krv miješa.
Ramena, ključna kost, prsna kost i zdjelični pojas nedostaju kod većine zmija.
Koža zmija prekrivena je rožnatim ljuskama, različitim po veličini, rasporedu i strukturi.
Na leđima i stranama tijela ljuske su razmjerno velike, često produljene te glatke ili imaju po sebi uzdužni brid.
Npr. morske zmije imaju šesterokutne ljuske koje pristaju jedna na drugu bez preklapanja.
Na trbuhu su smješteni poprečni štitovi.
Većina zmijskih ljuski smještena je u dijagonalnom nizu.

LJUSKE GLAVE: Čeone, tjemene, sljepoočne, nadočne, nosne i ostale.

OBLIK GLAVE: Kod nekih vrsta glava je nejasno odvojena od tijela, dok druge imaju široku i trokutastu glavu, dobro odijeljenu od vrata i trupa.
Široka glava je prigodna za velike očnjake i otrovne žlijezde.
Taj oblik često povezujemo sa Viperama, no i neotrovnice znaju imati široku glavu, dok australski otrovni Taipan ima malu streličastu glavu.

LUBANJA NEOTROVNICE: Znatno se razlikuje od lubanja otrovnih zmija.
Kod neotrovnih zmija je nepčano-krilni luk spojen preko kratke poprečne kosti s dugačkim čeljusnim kostima.
Zbog opisanog mehanizma kod koje ljuskava i kvadratna kost čine člankovitu podlogu i rastezljivih veza u čeljustima zmija može jako razjapiti usta.

LUBANJA OTROVNICE:
Kod otrovnica su šuplje čeljusne kosti, koje nose otrovne zube.
Čeljusne kosti su spojene zglobom s prednjoočnim kostima.
Kad su usta zatvorena postavljena je kvadratna kost prema natrag dolje.
Ona povlači otrovne zube prema unutra.
KRALJEŽNICA:
Sastoji se od mnogo kralježaka koji su karakteristične građe.
Na svakom kralješku imaju dvozubu izbočinu oni daju posebnu gipkost.



Razmnožavanje:

Zmije su sposobne za razmnožavanje u starosti od 2 do 3 godine.
Kad je ženka spremna za parenje, ona ispušta miris i ostavlja mirisne tragove.
Mužjak koji ga pronađe, trzajući jezikom slijedi trag dok ne pronađe ženku.
Ovisno o vrsti, razni su načini kako će mužjak stimulirati ženku da izloži svoju kloaku.
Kod kopulacije se koristi samo jedan hemipenis, a jajovodi prihvaćaju spermu.
Parenje traje oko dvadesetak minuta do nekoliko sati, a hemipenis je takve građe da njegovi šiljci, bodlje, vijuge i žlijebovi pristaju u receptore ženkine kloake i osiguravaju uspješnu oplodnju. Kod nekih vrsta, ženke mogu skladištiti spermu i na više od godine dana nakon inseminacije, a potomci se razviju kada nastupe povoljni klimatski uvjeti.
Vipere i boe rađaju žive mlade. Nazivamo ih viviparne.
Ženka izlegne mlade u viskoznoj vrećici, neke zmije napuštaju vrećicu prije poroda.
SLIKA


Ishrana:

Zmije su dobro prilagođene za konzumiranje različite vrste hrane.
Svaka vrsta ima sklonost prema određenoj lovini.
U jelovnik zmija uključeni su ne samo mali sisavci kao miševi, štakori, zečevi, nego i ptice, njihova jaja, žabe, daždevnjaci i drugi vodozemci pa i druge zmije.
Zmije mogu progutati plijen veće širine od sebe.
To im omogućuje građa lubanje čije su kosti spojene elastičnim ligamentima.
Još pogoduje i nedostatak ključne kosti i sternuma.
Ubijen plijen zmija ispita jezikom i kada je sigurna da je mrtav počne ga gutati od glave.
Zmiji omogućavaju disanje nepotpuni trahealni prstenovi i dušnik ispod jezika.
Kada veliki plijen dođe u gubicu epiglotis se otvori i omogućava disanje.
Kada se plijen nađe skroz unutar vrata zmije, zmija mišićnim kontrakcijama vrata doslovno gura žrtvu u izduženi želudac.
Vrlo aktivne zmije moraju jesti gotovo svakodnevno, dok manje aktivne svakih nekoliko tjedana.
Manje zmije imaju drukčije prehrambene navike od starijih zmija.
Tako neke zmije jedu miševe, druge jaja, dok treće jedu insekte.
Neke zmije se hrane drugim zmijama i one su otporne na otrov.




Zmije otrovnice:


Na početku treba se izjasniti da pojam otrovne zmije ne podrazumijeva trovanje njezinim mesom.
Dapače u nekim zemljama meso zmije se smatra specijalitetom .
Zmije otrovnice imaju otrovne žlijezde, ustvari evolucijom modificirane žlijezde slinovnice.
Podjela zmija na otrovne i neotrovne nije znanstvena nego praktične naravi.
To znači da nakon ugriza životinja pokazuje određene simptome.
Sastav i djelovanje otrova nije jednaki kod svih vrsta, nego su karakteristični za svaku pojedinu vrstu.
U otrovanom organizmu izazivaju toksične i letalne simptome, te napadaju istovremeno krv, dišni, krvožilni, i nervni sustav.
Zmijski otrovi imaju primjenu u medicini.
Preparati od zmijskog otrova se koriste kao sredstva protiv zgrušavanja krvi.
Tri tipa otrovnih zmija:
1.Cijevozubice
2.Prednjožljebozubice
3.Stražnjožlijebozubice

Cjevozubice: Najnaprednije zbog mogućnosti preklapanja zubiju natrag u male šupljine u svodu usta.
Očnjaci djeluju nezavisno jedan o drugom i koriste se da guraju plijen u usta.

Prednjožljebozubice: Tu spadaju najotrovnije zmije tipa mambe i kobre.
Zubi nisu izbrazdani.
Stražnjožljebozubice: Tu su zubi smješteni u samom stražnjem dijelu gornje čeljusti.
Kada ugrize čovjeka ne ostavlja teške posljedice.

Otrovni aparat:
Čine ga otrovne žlijezde, izvodni kanalići i otrovni zubi, koji su kod viperida cjevasti.
Kod ljutica prednje dvije trećine otrovne žlijezde su prekrivene kapsulom.
Sprijeda leži primarni kanal koji povezuje glavnu otrovnu žlijezdu s malom okruglom dodatnom žlijezdom na koju se nastavlja sekundarni kanal koji vodi do očnjaka.
Žlijezde se kod ujeda pritišću žvakaći mišići.
Otrov žlijezde prolazi kroz izvodne kanale u tijelo žrtve.
Žlijezde vipera sadrže najviše otrova u žlijezdama.
Količina ubrizganog otrova ovisi o razdraženosti, starosti, sitosti, spolu i godišnjem dobu.

Priroda sastojaka zmijskog otrova:

Zmijski otrov je vjerojatno najkompleksniji od svih ostalih otrova.
On sadrži enzimske, neezimske, proteinske supstance.
Danas se smatra da je većina toksičnosti sadržana u enzimima.
Otrovi Elapida se smatraju neurotoksićnim, a smrt uzrokuju paralizom dišnog sustava.
Otrovi viperida su poznati kao uzroci šoka, sistemnog i lokalnog krvarenja i nekroze koja vodi ka destrukciji tkiva.
Toksični polipeptidi izolirani su iz niza zmijskih otrova.
Neurotoksični svojim djelovanjem sprečavaju prijenos podražaja sa živaca na mišiće.



Među neurotoksićnim otrovima najbolje je istražen krotamin.
Vrlo bazični polipeptid.
Od kobre je izoliran polipeptid nazvan kardiotoksin zbog štetnog utjecaja na srce sisavaca.
Značajka zmijskog otrova je velika količina enzima najviše je to hidrolaza.
Proteinaze: razaraju tkivo razgrađivanjem tkivnih proteina.
Specifičan je zbog toga što se može cijepati.
Neki zmijski otrovi sadrže velike količine acetil kolina, koji može djelovati direktno na srce i veze između mišića i živaca.
Um otrovima gujavica i jamničarki nađen je FAKTOR RASTA ŽIVACA.
To je protein koji posjeduje veliku snagu kontroliranja rasta živčanih stanica.
Zmija je imuna na otrovanje parenteralno i peroralno svog vlastitog otrova, te otrova srodnih vrsta.
Nakon svega zmija proguta svoj vlastiti otrov zajedno sa plijenom.
Jedino ugriz nesrodne vrste može biti letalan za miju.
Zmijski otrovi sadrže velike količine cinka i bakra, kao i tragove drugih metala.
Postoji mišljenje da metali u otrovu inhibiraju djelovanje nekih enzima i tako štite zmije od vlastitog otrova.
Otrovi još mogu sadržavati adenozinotrifosfaze za koje se vjeruje da mijenjaju strukturu aminokiselina.
Zmijski otrovi oslobađaju histamin i njemu slične tvari odgovorne za stanje šoka, osobito osoba osjetljivih na histamin.
U otrovu su epitelne stanice, masne tvari, anorganske soli, kao i anaerobni mikrobi uzročnici gangrene i tetanusa.


Otrov poskoka:


Je jedan od najslabije izraženih zmijskih otrova.
Poznati su neki enzimski sastojci otrova poskoka: fosfolipaze, proteinaze, ribonukleaze, fosfataze i oksidaza.
Od toksičnih učinaka poznata je kapilarna hemoragija, djelovanje na živčani sustav, hemoliza in vitro te antikoagulirajuće i koagulirajuće djelovanje.
U nekim ranijim radovima ispitivana su antigena svojstva poskoka. Primjenom imunogeldifuzije opaženo je postojanje dijela otrova koji prolazi kroz membranu za dijalizu i ima antigena svojstva.
Također je nađeno da dio otrova ne prolazi kroz membranu za dijalizu sadrži antigene sastojke, koji precipitiraju u otopinama malih ionskih jakosti i ustanovljeno je njihovo hemoragično djelovanje.
Antigena svojstva pripisana su fosfolipazi, a radi inhibitornog djelovanja specifičnog antiseruma na indirektnu hemolizu izazvanu otrovom.
Prvim pokušajem frakcioniranja otrova poskoka nađeno je da sadrži neke slobodne aminokiseline, oligopeptide sastavljene od 3 do 6 aminokiselina i spermin.
Kasnije je izoliran djelomično čisti hemoragin, koji je pokazivao proteolitičku i hemoragičnu aktivnost, te oksidaza L- aminokiselina.


Simptomi ujeda zmije otrovnice:

Ujed zmije otrovnice pacijenti prikazuju kao vrlo bolan.
Bol pečenje i utrnulost širi se u čitav ekstremitet, koji za nekoliko minuta počinje oticati i modriti.
Edem je masivan obično unutar 72 sata, a ne liječi li se može ostati i trajan.
Na mjestu su očite dvije ubodne rane.
Pacijenti su obično vrlo uplašeni i njihova zabrinutost izaziva hiperventilaciju.
Ako je ujeden prst onda se otečenje prvo širi na šaku, za nekoliko sati na podlakticu u toku slijedećih sati i na nadlakticu pa sve do ramena.
Ekstremitet je napet, tvrd, bolan i plavičast i kasnije zbog hemolize postaje žućkasto smeđ.
U području oko ujeda su prisutna i točkasta krvarenja pa čak i mjehuri veličine oraha.
Otrov Vipera uzrokuje raspadanje krvnih stanica i propustivost krvnih žila.
Lokalna nekroza je prvenstveno posljedica ishemije, a liči suhoj gangreni.
Na samom mjestu se može razviti gangrena i celulitis.
Područni limfni čvorovi su natečeni i bolni.
Od općih simptoma može se javiti: glavobolja, vrtoglavica, povračanje, žeđ, motorički nemir, hladan znoj.
Važno je pratiti simptome jer nestabilnost može pokazatina ozbiljno trovanje.
Zbog toksičnosti polipeptida može doći do šoka.
To se zbiva u prvim satima nakon ugriza.
Poslije se javljaju sekundarni šokovi zbog dehidracije, te se može javiti toksični šok ako je ubrizgan izravno u krvnu žilu.
_Anna_ nije na forumu   Odgovori sa citatom
Sponsored Links
Old 11.08.2007, 07:27 AM   #12
 
Avatar korisnika _Anna_
 
Status : Diskutant
Reputacija : _Anna_ je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 15.09.2006
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 7,996
Default

nastavak.........


Antivenin:

Jedina i prava terapija je davanje zmijskog protuotrova.

KADA SE ODLUČITI NA ANTIVENIN:
Treba biti siguran da:
1. DA JE OSOBA UOPČE UGRIZENA OD ZMIJE(VIDJETI KLASIČNU UGRIZNU RANU SA 2 ZUBA, PONEKAD 4 ILI 6.)

2. DA JE ZMIJA BILA OTROVNA (KAKO JE IZGLEDALA(DA UGRIZ NIJE POLUKRUŽNI VIJENAC KAKVOG ČINI NEOTROVNA ZMIJA.)

3. DA JE DOŠLO DO ISPUŠTANJA OTROVA(DUBINA UGRIZA ILI OGREBA, RAZDRAŽENOST ZMIJE, NJENA DOB, DA LI JE UGRIZ BIO ZADAN KROZ ODJEČU ILI NE.)

4. DA POKAZUJE LOKALNE ZNAKOVE OFIDIZMA( OPČI SIMPTOMI MOGU BITI ISKLJUČIVO PSIHIČKE NARAVI ZBOG STRAHA, A TADA NE TREBA LIJEČITI ANTIVENINOM)

Vrlo je važno odrediti koje je vrste ili porodice bila zmija koja je ugrizla pacijenta.
Svaka vrsta ima svoj vlastiti antivenin, tj. nema univerzalnog antivenina za sve zmije.
U Europi otrovne zmije pripadaju porodici Viperidae i antivenin se dobiva iz plazme konja imuniziranog protiv otrova ove porodice, gdje spadaju poskok i riđovka.

Antivenin se mora dati kod ujeda zmije otrovnice u glavu, vrat, arteriju.
Naravno treba misliti na prethodne moguće ugrize(stvorenu otpornost), te na prethodno davanje antivenina i možebitnu preosjetljivost.
Večina angloameričkih autora preporučuje intravenozno davanje 20-50 ml antivenina u trostrukoj količini fiziološke otopine.
Zagrebački antivenin se može dati i intramuskularno ali samo uz nadzor liječnika.
Prije prvog davanja antivenina preporuča se proba 0.2 ml antivenina supkutano.
Amerikanci smatraju kako trajnost protuotrova trevba svesti na 2-5 godina.
Unatoč tome zagrebački antivenin može u hladnjaku izdržati više godina, a da ne izgubi titar.
Čak ni izvan hladnjaka antivenin ne će propasti najmanje mjesec dana, pa se tako može nositi na izlete.
Vremenski je najbolje dati protuotrov u vremoenu od 24 sata.
Međutim kod opčih simptoma se može dati nekoliko dana nakon ugriza.
Možda je važno dodati da se još uz antivenin trebaju davati i kortikosteroidi.
Kortikosteroidi se daju kod komplikacija koji su indicirani npr šok.
Antivenin je zapravo otopina imunoglobulina sa svojstvima specifičnih antitijela.
Pod antitjelima smatramo isključivo životinjske i to one od konja.
Pripremljeni su za pasivnu zaštitu.

Zmijski otrov se sakuplja ručno tako što čovjek drži zmiju i sili je da grize rub petrijeve zdjelice.
Petrijeva zdjelica može biti obložena parafinskim filmom.
Ova tanka membrana daje životinji osječaj kontakta.
U Brezju se zmije muzu svakih 14 dana i dan nakon uzimanja ih hrane.
Prilikom mužnje poskok daje veću količinu otrova od riđovke.
Otrov se skladišti ili suh ili u tekućem dušiku.
Otrov na sobnoj temperaturi gubi virulenciju.

Sljedeči korak je aktivna imunizacija konja sa subletalnim dozama lijeka.
Konju se ubrizgava od 1 do sto subletalnih doza i postepeno se povećava dok ne podnese tri do četiri letalne doze.
Konju se uzima krv i odvoji se krvna plazma, a korpuskularni elementi se vračaju životinji.
Imunizacija životinje je vrlo osjetljiv postupak, zato jer otrov u organizmu ne djeluje samo kao antigen već i kao toksin koji uništava vitalne organe.
Prikupljeni serum se purificira, čime se nastoji ukloniti sve imunološki neaktivne proteine.
Time se smanjuje alergenska reakcija na protuotrov.
Sinteza imunoglobulina se odvija u imunoctoma limfnog tkiva.
Antitijela su skupina strukturno istih formula pod zajedničkim nazivom imunoglobulini.
To su životinjski proteini koji imaju određenu aktivnost antitijela.
Najprikladniji put u istraživanju strukture imunoglobulina pokazao se u cijepanju molekule na manje jedinice.
Imunoglobulini se purificiraju pomoću pepsinske indigestije.
Tako se dobiju stabilni fragmenti sa svojstvom vezanja.
Plazma se dalje čisti isoljavanjem, dijalizom u cilju otklanjanja raznih produkata antitoksičnih globulina.
Na kraju se usklađuje izotoničnost, dodaju se konzervansi i zaštićuje se protiv mikroorganizma.




Povijest liječenja:


Liječenjem zmijskih ujeda čovjek se bavio oduvijek.
Stari egipatski papirusi govore o ujedima otrovnih životinja pa tako i zmija.
To je područje zanimalo i Grke kao i Nikandra koji je napisao prvo toksinološko dijelo.
Dioskorid porijeklom Grk, liječnik u Neronovoj vojsci napisao je knjigu o otrovima Liber de venenis u kojem također opisuje otrovne životinje.
Ti spisi su se upotrebljavali kroz čitav srednji vijek sve do renesanse.
Njima su se bavili i arapski pisci npr. Razes i židovski liječnik Maimonides.
Veliki utjecaj je imao Antidotarium Nikole iz salrnitanske medicinske škole iz 9 stoljeća.
Knjiga je nakon tiska doživjela deset izdanja.
Prvu znanstvenu studiju o zmijskim otrovima i liječenju napisao je Francesco Redi.
Te je spoznaje znatno proširio drugi talijanski autor Felice Fontana.
Nakon toga ništa više značajno nije napravljeno za ugrize od zmija.
Tek je philadelphijski neurolog Mitchell objavio studiju o otovu čegrtuša.
Prvi protuotrov je napravio Francuz Albert Calmette imunizirajuči životinje.






Završetak:
Zmije naših krajeva:
CRNA POLJARICA
ŠARA POLJARICA
ŠILAC
BIJELICA
KRAVOSAS
PJEGAVA CRVENKRPICA
SMUKULJA
BJELOUŠKA
RIBARICA
ZMAJUR
CRNOKRPICA
STEPSKA RIĐOVKA
POSKOK
RIĐOVKA

blog.hr
_Anna_ nije na forumu   Odgovori sa citatom
Old 11.08.2007, 07:31 AM   #13
 
Avatar korisnika _Anna_
 
Status : Diskutant
Reputacija : _Anna_ je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 15.09.2006
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 7,996
Default

Zanimljivost - obuka pasa u susretu sa zmijama

Psi i zmije Čitam maloprije na jednom stranom forumu da je jednog labića ugrizla čegrtuša. Pas je dobro, spasili ga brzim odlaskom k veterinaru. Navodno su južna Kalifornija, Arizona i ostale tople i suhe savezne države SAD-a ovog proljeća uslijed velike suše prepune čegrtuša.

No zanimljivo mi je nešto drugo. Pse, naročito lovne (retrivere i poentere), treniraju po programu "snake avoidance training", znači za izbjegavanje zmija.

Treninzi traju kratko, manje od 20 minuta, i psa vodi neutralni vodič, kako bi se eliminirala mogućnost da dobronamjerni (i neiskusan) vlasnik psu pošalje kakve zbunjujuće signale. Vlasnik može promatrati trening, ali ne smije emotivno reagirati i mora biti tiho, kako ne bi psu odvraćao pozornost. Susret sa zmijom, ma koliko planiran i pod kontrolom, šokantno je iskustvo za vlasnika. Sfrkana čegrtuša, svega par koraka udaljena od psa, izgleda ovako:



Za treninge se upotrebljavaju uglavnom čegrtuše kojima su odstranjeni zubi ili opremljene posebnom "brnjicom", no izgledom i dalje vrlo realistične. A i repići im rade i proizvode karakterističan zvuk.

Obuka se odvija u tri faze:
- opažanje zmije, pri čemu se rep čegrtuše vezuje trakom, kako se pas ne bi oslanjao na sluh. Psa se pritom dovodi do zmije u smjeru iz kojeg puše vjetar, kako bi se umanjila mogućnost da zmiju detektira njuhom. Psa se dovodi i odvodi više puta;
- prepoznavanje zvuka i mirisa – bez vezanog repa čegrtuše, s kretanjem psa u suprotnom smjeru od smjera puhanja vjetra;
- završna faza – psa se postavlja na udaljenosti od 6, 7 metara od smotane čegrtuše koja divlja svojom "zvečkom", i pušta ga se s povodnika. Vlasnik psa stoji s druge strane zmije i poziva psa. Dolazak do vlasnika se jako hvali i nagrađuje.

Psi na početku treninga pokazuju tendenciju lajanja ili režanja, čime ujedno upozoravaju vlasnika da su "nešto" našli, znaju se postaviti iznad zmije, odbijaju doći na poziv jer osjećaju da je sigurnije da se ne miču, ili se povlače u smjeru suprotnom od kretanja zmije.

ezboard.forum
_Anna_ nije na forumu   Odgovori sa citatom
Old 11.08.2007, 07:32 AM   #14
 
Avatar korisnika _Anna_
 
Status : Diskutant
Reputacija : _Anna_ je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 15.09.2006
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 7,996
Default

Mambe (Dendroaspis) su rod zmija iz porodice guja. Njihovo latinsko ime u prijevodu znači doslovno drvna zmija.Mambe žive isključivo u Africi, gdje nastanjuju napuštene jame u zemlji ili brežuljke kamenja.Ove zmije love danju. Lovina su im mali sisavci, ptice, žabe koje žive na drveću i gušteri.Mambe uglavnom, nakon prvog ugriza, napadaju još nekoliko puta. Njihov vrlo djelotvoran otrov sadrži prvenstveno različite nervne otrove.

Bez korištenja protuotrova, ugriz jedne od mambi za čovjeka je u pravilu smrtonosan. No najopasnije je, ako neka od mambi ugizom ubaci svoj otrov u jednu od glavnih krvnih žila. Tada za terapiju ostaje samo nekoliko minuta vremena.Crna mamba (Dendroaspis polylepis) nije dobila ime po boji tijela. Tijelo joj je sive ili smeđe boje. Ime je dobila po gotovo sasvim crnoj usnoj šupljini. Veličinom koja može biti i veća od 4 metra, to je najveća otrovnica Afrike. Kao teritorijalna životinja, ona lovi uglavnom u okolini svog legla. No, brzinom koju može postići u lovu od oko 20 km/h, to je i najbrža zmija na svijetu. U slučaju opasnosti, ona će pokušati pobjeći. No kad je ugrožena, vrlo brzo postaje vrlo agresivna. Ugrizom izbacuje oko 100 miligrama svog smrtonosnog otrova - to je oko deseterostruko više od smrtonosne količine za odraslog čovjeka (10-15 grama). Žrtva se uguši jer otrov paralizira dišne mišiće.
_Anna_ nije na forumu   Odgovori sa citatom
Old 11.08.2007, 07:33 AM   #15
 
Avatar korisnika _Anna_
 
Status : Diskutant
Reputacija : _Anna_ je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 15.09.2006
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 7,996
Default

Kobre su zmije otrovnice iz porodice guja (Elapidae). To je zbirni naziv za čitav niz raznih vrsta zmija iz te porodice, svrstanih inače u razne rodove.
Veličina im se kreće od približno 60 cm pa sve do 5 m, ali najčešći su odrasli primjerci od 2 m. Ove su zmije možda najpoznatije po tome što mogu raširiti svoj vrat tako da oblikuju savršeni klobuk.Prirodno stanište im je poprilično raznoliko te neke vrste žive u pustinjama a druge u tropskim kišnom šumama i drugim staništima u Africi i Aziji. Vrlo često žive u blizini ljudskih naselja te tako često dolazi do međusobnog kontakta gdje nisu rijetki opasni ugrizi.Usprkos svojoj velikoj i zloglasnoj reputaciji, ugriz kobre rijetko završava smrću ugrizene osobe. Neka istraživanja ukazuju da je čak oko 50 % ugriza bez otrova, to su tzv. "suhi ugrizi". Ugriz je smrtonosan u samo 10 % slučajeva, ali se opasnost razlikuje od vrste do vrste. Neke su vrste mnogo opasnije od drugih. Zubi su im relativno mali te ponekad ne omogućuju efektivno uštrcavanje otrova.

Egipatska kobra (Naja haje) koja posjeduje jedan od najsnažnijih otrova od svih kobri,te je njezin ugriz često smrtonosan. Vjeruje se da je egipatska kraljica Kleopatra počinila samoubojstvo ili je bila ubijena ugrizom ove zmije. Ova je kobra također u vrijeme staroga Egipta bila simbol Dolnjeg Egipta a zvala se Uadžit i predstavljala je vatreno oko boga Ra.

Kobre su zmije otrovnice iz porodice guja (Elapidae). To je zbirni naziv za čitav niz raznih vrsta zmija iz te porodice, svrstanih inače u razne rodove.

Tjelesna građa
Veličina im se kreće od približno 60 cm pa sve do 5 m, ali najčešći su odrasli primjerci od 2 m. Ove su zmije možda najpoznatije po tome što mogu raširiti svoj vrat tako da oblikuju savršeni klobuk.

Stanište

Prirodno stanište im je poprilično raznoliko te neke vrste žive u pustinjama a druge u tropskim kišnom šumama i drugim staništima u Africi i Aziji. Vrlo često žive u blizini ljudskih naselja te tako često dolazi do međusobnog kontakta gdje nisu rijetki opasni ugrizi.

Otrovnost

Sinajska pustinjska kobra

Usprkos svojoj velikoj i zloglasnoj reputaciji, ugriz kobre rijetko završava smrću ugrizene osobe. Neka istraživanja ukazuju da je čak oko 50 % ugriza bez otrova, to su tzv. "suhi ugrizi". Ugriz je smrtonosan u samo 10 % slučajeva, ali se opasnost razlikuje od vrste do vrste. Neke su vrste mnogo opasnije od drugih. Zubi su im relativno mali te ponekad ne omogućuju efektivno uštrcavanje otrova. Primjerice, kraljevske kobre duge 5 metra imaju otrovne zube duge svega 1 cm dok poskok dug jedva 1 m ima otrovne zube jednake veličine. Također, kobrin ugriz je vrlo spor u usporedbi s munjevitim ugrizima drugih opasnih zmija otrovnica, poglavito ljutica kao sto su naš poskok i riđovka. Ipak, svaki ugriz treba shvatiti vrlo ozbiljno (kao potencijalno smrtonosan) te što hitnije potražiti lječnićku pomoć. Smrt od ugriza (ako je ugriz smrtonosan) najčešće nastupa u roku od 2-6 sati, ali ako je otrov ubrizgan direktno u venu ona može nastupiti u manje od jednog sata.

Najpoznatije vrste

U području južne i jugoistočne Azije živi kraljevska kobra (Ophiophagus hannah) koja je najveća zmija otrovnica na svijetu. Nisu rijetki primjerci duljine 4,5 m, a rekordna veličina je 5,7 m. Pošto živi isključivo u šumskim područjima, rijetko dolazi u doticaj sa čovjekom, tako da je broj ugriza ove zmije vrlo mali. Najčešće budu ugrizeni krotitelji zmija u Burmi i Tajlandu koji za svoje predstave koriste ove zmije. Iako joj otrov nije naročito toksičan, te je po svojoj snazi znatno slabiji od brojnih drugih zmija, ugriz je vrlo opasan, jer zmija ugrizom izluči veliku količinu otrova. Zabilježen je slučaj kada je kraljevska kobra ugrizla slona u kožni nabor na vrhu surle, pa je slon za nekoliko sati uginuo. Ove se zmije hrane isključivo drugim zmijama pa se i zbog toga na latinskom zovu zmijožderi.

Iako ljudi često stradaju od Indijske kobre (Naja naja) broj ugriza je relativno mali u odnosu na brojnost populacije kobri i ljudske populacije. Razlog tome je što se kobra smatra utjelovljenjem nekih indijskih božanstava, pa mnogi ljudi paze da kobrama ne smetaju i ne naude. Čak se negdje (primjerice, u mjestu Shigali) održavaju festivali sa zmijama. Ljudi prije takvih događaja sakupljaju kobre i nakon festivala brižljivo ih vraćaju na mjesto na kojem su ih našli.

Zbog posebne građe otrovnih zubi neke kobre mogu štrcati otrov na udaljenost i do 2 metara i tako se braniti od napadača. Otrov ima jako nadražujuće djelovanje na oči i, ako ga se odmah ne ispere, može dovesti do trajne slijepoće. Posebno su po toj osobini poznate četiri vrste afričkih kobri, to su : crnovrata kobra (Naja nigricollis), mozambička kobra (Naja mossambica), crvena kobra (Naja pallida) i južnoafrička kobra pljuvačica (Hemachatus haemachatus). Također neke vrste azijskih kobri poput malezijske kobre pljuvačice (Naja sputatrix) također mogu također štrcati otrov.
Oko boga Ra

Poznata je i glasovita Egipatska kobra (Naja haje) koja posjeduje jedan od najsnažnijih otrova od svih kobri,te je njezin ugriz često smrtonosan. Vjeruje se da je egipatska kraljica Kleopatra počinila samoubojstvo ili je bila ubijena ugrizom ove zmije. Ova je kobra također u vrijeme staroga Egipta bila simbol Dolnjeg Egipta a zvala se Uadžit i predstavljala je vatreno oko boga Ra.

Popis kobra


* Prave kobre (Naja)
* Kraljevska kobra (Ophiophagus hannahkeiper)
* Južnoafrička kobra pljuvačica (Hemachatus haemachatus)
* Aspidelaps
* Vodene kobre (Boulengerina)
* Harlekinske kobre (Homoroselaps)
* Šumske kobre (Pseudohaje)
* Pustinjske kobre (Walterinnesia)

Poslednju izmenu radio/la _Anna_: 11.08.2007 u 07:38 AM.
_Anna_ nije na forumu   Odgovori sa citatom
Old 11.08.2007, 07:33 AM   #16
 
Avatar korisnika _Anna_
 
Status : Diskutant
Reputacija : _Anna_ je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 15.09.2006
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 7,996
Default

Pitoni (Pythoninae) su potporodica zmija iz potporodice kržljonoški (Boidae). Ponekad ih se izdvaja u zasebnu porodicu. Isto tako, pitonima se često nazivaju i pretstavnici roda pravih pitona (Python).Zmije iz roda Python, pravih pitona, nastanjuju stari svijet, no prije svega Afriku, južnu i jugoistočnu Aziju. Zmije iz drugih rodova potporodice Pythoninae nastanjuju i Australiju. U zadnje vrijeme pitoni kao bioinvazori osvajaju dijelove Novog svijeta (Florida). Europu u prirodi pitoni ne nastanjuju.Iako se porodica u koju spadaju pitoni u nekim jezicima čak naziva "divovske zmije", nisu sve vrste ove potporodice doista velike. Jedna vrsta iz roda Antaresia (vrsta A. perthensis) naraste jedva do 70 centimetara. Ali su zato u rodu pravih pitona (Python) najveće zmije na svijetu, koje mogu doseći i najveću dužinu blizu 10 metara.Ženke legu od 15 pa do i više od 100 jaja, a oblik je od vrste do vrste različit. Za razliku od većine drugih reptila koji legu jaja, ženke pitona provode poseban oblik brige o leglu. Kako bi zaštitile svoja jaja, omotaju se oko legla, štiteći ih na taj način dva do tri mjeseca, dok se mladi ne izvale iz jaja. Jedna ili možda i više vrsta mogu regulirati temperaturu unutar legla povisujući vlastitu temperaturu treperenjem mišića, ili ju snižavaju labaveći omatanje oko jaja i puštajući zrak u leglo.
_Anna_ nije na forumu   Odgovori sa citatom
Old 11.08.2007, 07:34 AM   #17
 
Avatar korisnika _Anna_
 
Status : Diskutant
Reputacija : _Anna_ je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 15.09.2006
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 7,996
Default

Riđovka (lat. Vipera berus) zmija je otrovnica iz porodice ljutica. Naraste do 75 cm. Najbolje je proučena zmija na svijetu. Poznata je još i pod nazivom "šarka".

Najrasprostranjenija zmija Europe i najrasprostranjenija zmija uopće. Stanište joj se prostire preko čitave Europe, kroz Rusiju sve do obale Tihog oceana. Može se naći i u Švedskoj i u Arktičkom pojasu. Nema je u južnoj Španjolskoj, južnoj Italiji na jugu Balkanskog poluotoka i na nekin većim sredozemnim otocima.

Kao i ostale ljutice, ne progoni svoj plijen, nego čeka da joj plijen dođe na dohvat i tada ga napada smrtonosnom učinkovitošću. U usporedbi sa svojim većim srodnicima, riđovka je rijetko prijetnja čovjeku, no za male je životinje smrtonosna. Ima veliku glavu, uski vrat i debelo tijelo koje je manje i elegantnije od poskokovog, s kosom isprekidanom prugom koja služi za prikrivanje.
Jezik joj je dug i rašljast. Njezini otrovni zubi leže preklopljeni u čeljusti, a izbacuju se prema naprijed kad zmija napada. Nakon što napadne, riđovka čeka da otrov počne dijelovati, jer će plijen pojesti tek kad je mrtav.
Otrov riđovke je hemotoksičan što znači da se tkivo raspada te djeluje na krvni sustav, a neki ga znanstvenici smatraju toksičnijim i od poskokovog, te ga svrstavaju među najtoksičnije u zmijskome svijetu, ali vjeruju da zbog manje količine koju može uštrcati u ranu ne predstavlja niti približnu opasnost. Brojne statistike upućuju da u većem dijelu Europe ljudi češće umiru od uboda pčela nego od ugriza ove zmije.

Riđovka se hrani gušterima, žabama, malim sisavcima, ponekad slijepićima i mladim pticama te ptičijim jajima. Vrlo rijetko hrani se čak i malim kunama.
Šarke većinom žive u kolonijama i sve zmije jedne kolonije spavaju zimski san (hiberniraju) zajedno na jednom mjestu. U proljeće mužjaci prvi izlaze iz mjesta gdje su hibernirali da bi se intenzivno sunčali, a dvije do tri nedjelje kasnije izlaze ženke i tada započinje ritual parenja.
_Anna_ nije na forumu   Odgovori sa citatom
Old 11.08.2007, 07:34 AM   #18
 
Avatar korisnika _Anna_
 
Status : Diskutant
Reputacija : _Anna_ je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 15.09.2006
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 7,996
Default

Udavke (Boinae) su potporodica zmija iz porodice kržljonoški (Boidae) u koju spadaju zmije koje plijen ne ubijaju otrovom nego gušenjem.
Tijela ovih zmija su potpuno pokrivena ljuskama, izdužena i često cilindričnog oblika. Repovi su im relativno kratki, i počinju iza kloake. U repu mužjaci imaju par hemipenisa, a na tom mjestu su kod ženki razvijene mirisne žlijezde. Oči im nemaju kapke, a zjenice su im okomito rascijepljene. Želudac im je vrlo rastezljiv. Mirisne čestice hvataju jezikom, a zatim ih "vrednuju" u posebnim jamicama u nepcu. Oblik glava im je različit, neke vrste imaju izraženo razdvojenu glavu od tijela, dok se kod drugih glava gotovo bez prijelaza nadovezuje na tijelo.

Ova potporodica obuhvaća neke od najvećih i najtežih vrsta zmija uopće. Velike vrste mogu biti duge od 7 do 10 m. Dokazano je izmjerena jedna jedinka zelene anakonde od 9,62 m. Postoje i priče o zmijama od 12 ili čak 17 metara, no to je, za sada, još sasvim neizvjesno, i pretpostavlja se da je to plod bujne mašte ili pretjeranog straha "očevidaca". No, u ovoj skupini su i puno manje zmije, tako recimo neke vrste pješčanih boa kao odrasle životinje teže svega nekoliko stotina grama, dok je izvagana težina jedne zelene anakonde bila čak 182 kg.

Udavke nastanjuju kako novi, tako i stari svijet. Najveći broj vrsta i podvrsta ovih zmija živi u Južnoj, ali i u Srednjoj pa do Sjeverne Amerike. Pored toga, udavke žive na Karibima, otocima južnog Pacifika i dijelovima južne Azije. I na Madagaskaru žive udavke. Samo neke vrste udavki, kao naprimjer pješčana boa, se mogu sresti u Africi. I u nekim europskim državama živi vrsta zapadna pješčana boa (Eryx jaculus). Udavki nema u Australiji i najvećem dijelu Azije.

Za razliku od pitona sve udavke su ovoviviparne, što znači da rađaju žive mlade. Jaja ostaju u tijelu majke gdje dozrijevaju. Njihova jaja nemaju tvrdu ljusku, i mladunci dolaze na svijet u mekoj, prozirnoj ovojnici koju odmah probijaju.
_Anna_ nije na forumu   Odgovori sa citatom
Old 11.08.2007, 07:35 AM   #19
 
Avatar korisnika _Anna_
 
Status : Diskutant
Reputacija : _Anna_ je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 15.09.2006
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 7,996
Default

Poskok (lat. Vipera ammodytes) je najotrovnija i najopasnija europska zmija iz porodice ljutica. Najveća je otrovnica na našim područjima

Ugriz poskoka je često smrtonosan. Čak i netom izleženi mladunci dugi od 15 do 18 cm. su opremljeni otrovom i otrovnim zubima te mogu zadati vrlo ozbiljan i opasan ugriz.

Otrov se pretežno sastoji od hemotoksičnih tvari, koje zgrušavaju krv i izazivaju šok. Njegov snažan otrov može ubiti manje kralješnjake u roku od nekoliko sekundi. Za čovjeka je smrtna doza u prosjeku 25 - 40 mg ovisno o dobi, zdravlju i mjestu ugriza. Snaga njegovoga otrova čak je jača i od nekih kobri kod kojih je smrtna doza u prosjeku 30 - 50 mg. Prvi simptomi trovanja su bol i/ili oticanje ugriženog dijela tijela. Otok se javlja 2 - 3 minute nakon ugriza i brzo se širi. U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1 cm dugi, pa otrov može biti unesen u mišić što ubrzava razvoj simptoma trovanja. Mjesto ugriza treba podvezati, da bi se spriječilo kruženje otrova po tijelu, a ugrizenog treba što hitnije odvesti liječniku, da mu pruži jedinu dijelotvornu pomoć, injekciju protuotrova (seruma).

U narodu se pričaju legende o poskokovom skakanju i o njegovom savijanju u kolut i kotrljanju nizbrdo. To su priče nastale zbog ljudskog straha budući da je poskok vrlo nepredvidiv i njegov je ugriz među najbržim od svih zmija. Poskok može pužno smotati stražnji dio tijela pa onda uzdignuti prednji i brzo ga izbaciti naprijed da ugrize žrtvu. Doseg takvog skoka je 40 cm.

Poskok je zmija koja spada u najotrovnije i opasnije zmije na našim područjima.

Poskok (Vipera ammodytes /lat., Nose-horned Viper /eng.) je ujedno najveća, najotrovnija i najopasnija evropska otrovnica. Glava mu je srcolikog izgleda, s karakterističnim roščićem na vrhu nosa. Boja tijela varira u zavisnosti od prebivališta i ide od svijetlosive do crvenkastosmeđe. Vijugava leđna šara je kontinuirana i jasno izražena. Ženke narastu oko 60 cm, a mužjaci mogu narasti i do 100 cm. U nekih je populacija uočljiva razlika u boji između mužjaka i ženki. Mužjaci su pepeljastosivi, a ženke su najčešće smeđe, sivosmeđe ili crvenosmeđe. Na leđima se nalazi karakteristična "cik - cak" linija koja je u nekih primjeraka izlomljena, te čini rombove.

Poskok se hrani gušterima,sljepićima, malim miševima/glodavcima, zmijama i pticama. Zabilježeni su i slučajevi kanibalizma. Njegov snažan otrov može ubiti male kralješnjake za par sekundi. Pari se u proljeće, a u jesen ženka okoti 3 - 10 (ponekad i više) živih mladih. Nije agresivan i ako se uznemirava počinje siktati i pokušava pobjeći. Često ga je potrebno jako isprovocirati da bi ugrizao. Ako, međutim, dođe do ugriza, potrebno je potražiti ljekarsku pomoć, jer je poskok jako otrovan. Prvi simptomi trovanja su bol i/ili oticanje ugriženog dijela tijela. Otok se javlja 2 - 3 minute nakon ugriza i brzo se širi. U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1 cm dugi, pa otrov može biti unesen u mišić što ubrzava razvoj simptoma trovanja. Neliječeni ugriz ima često smrtni ishod.

Pošto se poskoci lako održavaju i razmnožavaju u zatočeništvu, oni se često koriste kao izvor otrova za proizvodnju antiseruma. Poskok se sreće u svim krajevima BiH do visine od 2000 m/nv. Prebivališta su mu veoma različita, od suhih kamenjara do riječnih obala i šumskih proplanaka.
_Anna_ nije na forumu   Odgovori sa citatom
Old 11.08.2007, 07:39 AM   #20
 
Avatar korisnika _Anna_
 
Status : Diskutant
Reputacija : _Anna_ je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 15.09.2006
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 7,996
Default

Anakonde (Eunectes) su rod zmija iz porodice kržljonoški. Žive u kišnim šumama Južne Amerike.

Vrste

* Eunectes murinus, anakonda
* Eunectus notaeus, žuta anakonda
* Eunectus beniensis, beni anakonda
* Eunectus deschauenseei

Kada se govori o "anakondi", najčešće se misli na veliku anakondu, čije stanište je uglavnom područje Amazone. Najčešće naraste u dužinu do 7 m. U rijetkim, iznimnim slučajevima, ona može biti duga i 8-9 m i težiti više od 150 kg, no u pravilu su značajno kraće. Nisu duže od mrežastih pitona (Python reticulatus), ali su znatno deblje i teže od njega, pa ih se stoga smatra najvećom i najtežom zmijom na svijetu.

Žuta anakonda (poznata i pod nazivom paragvajska anakonda) dosiže najveću dužinu od 4,50 m i u međuvremenu ju se može sresti i u terarijima u Europi.

Anakonde žive semiakvatički, što znači da ih se može sresti u močvarnim područjima, ali i u potocima i rijekama. U Brazilu ju se može sresti bilo gdje, čak i u blizini velikih gradova (Sao Paolo). Love sve što nije dovoljno brzo da pobjegne. Plijen su joj glodavci, ptice, manje kornjače, pa čak i vodenprasci i mali do srednje veliki kajmani. Jednako tako velik dio njihove hrane su i neke ribe, čak i neke snažno oklopljene vrste somova.
_Anna_ nije na forumu   Odgovori sa citatom
Odgovori

Bookmarks

Opcije teme
Način prikaza

Opcije postovanja
Ne možete kreirati novu temu
Ne možete poslati odgovor
Ne možete dodati priloge
Ne možete prepraviti svoju poruku

BB kod je uključen
Smajliji su uključeni
[IMG] kod je uključen
HTML kod je uključen


Slične teme
Tema Temu otvorio/la Forum Odgovora Poslednji post
kako otjerati zmije djaii Životinjsko carstvo 66 11.10.2010 06:22 PM



Forum Right Top
Forum Left Bottom Forum Right Bottom
 
Right Left
Korisnicki pristup
Zaboravili ste šifru?
Forum LeftForum Right


Forum statistike:
Korisnika: 51,533
Tema: 19,080
Poruka: 828,259

Trenutno je 526 aktivnih korisnika na forumu.
Forum LeftForum Right


Forum LeftForum Right


Izdvajamo:
Forum LeftForum Right


Preporucujemo:
Forum LeftForum Right


Radio:
Forum LeftForum Right


Marketing:
Forum LeftForum Right


Reklame:
Forum LeftForum Right
Right Right
Right Bottom Left Right Bottom Right