U Los Angelesu 1. lipnja 1926. rodila se Norma Jeane Baker (Mortenson) - kako glasi pravo ime Marilyn Monroe. Njena majka Gladys Monroe, filmska montažerka, ostavljena od zakonitog supruga Mortensona, ali i ljubavnika Gifforda, vjerovatnog oca djevojčice, bila je problematičnog psihičkog zdravlja i nespremna za odgovornu dužnost samohrane majke. Tužna sudba neželjenog djeteta započela je u kući obitelji Bolender. Strogi vjernici sedam su godina udomljivali Normu nudeći joj čistoću i hranu, ali ne i nježnost. Dolasci neurotične majke i bake nisu mogli uspokojiti dane djetinstva. Za vrijeme jakog napada manične depresije baka Della pokušala je svoju unuku usmrtiti gušenjem. Smještena je u duševnu bolnicu gdje je ubrzo i preminula. Pas Tippy bio je rijetki stvor koji je Normi darivao ljubav i posvuda je slijedio. Ali jednog dana pas je pronađen mrtav. Od tada će potraga za ljubavlju, obostranom i strasnom postati konstantom Norimina životnog puta.
S majkom je zajedno stanovala tek nakratko. Gladys je uspjela od ušteđevine kupiti kućicu koju je održavala iznajmljivanjem. Za sebe i kćerku zadržala je samo dvije sobe. Godinu dana (1933. - 1934.) dijeljenja doma s obitelji glumca Georgea Arlissa unijelo je veliku promjenu. Tu se upoznala sa svijetom filma, naučila pjevati prve nereligiozne pjesme i počela zamišljati i željeti da joj Clarck Gable bude otac. Njezin biološki tvorac do konca života ostat će samo lice s fotografije. Sve njene pokušaje da se sretnu on će grubo odbiti. Nakon što doznaje za samoubojstvo djeda Hogana, majka postaje depresivna i 1934. doživjevši živčani slom biva smještena u bolnicu. Agonija će potrajati do 1935. godne. Povremeni dolasci vikednom biće prekinuti, kuća prodana, a Norma će nemoćno čekati odluku o vlastitoj budućnosti. Iz umobolnice njezina će majka često nepravedno sebično odlučivati o sudbini svoga djeteta. Kratkotrajan boravak u obitelji Giffen zamjenit će smještanje u Dom za siročad. Tu će provesti 21 mjesec s još 26 od roditelja ostavljenih djevojčica.
Majčina prijateljica Grace McKee ostat će je jedinom veza s vanjskim svijetom. Život u gomili nije joj se uopće svidio. Slobodu će joj vratiti Grace McKee, ali lutanjima neće biti kraja. Neko je vrijeme smještena u domu jednog para iz Comptona koji ju je čitave dane tjerao na ispomaganje u raznošenju potrepština kupcima. Potom se našla u domu notornog alkoholičara. Konačno će se novopečeni bračni par Goddard (Grace McKee se udala) smilovati i uzeti k sebi, ali kraj godine opet dočekuje u sirotištu. Ponovni povratak, sada službenoj skrbnici Grace, bit će zasjenjen pokušajem napastvovanja alkoholiziranog Goddarda. Konačni oproštaj od djetinstva nastupit će samo 18 dana nakon 16 rođendana. Kako ne bi bila vraćena u sirotište, a bez želje da je u novi grad vode sa sobom, njezini je staratelji nagovaraju na udaju. I tako 19. lipnja 1942. Norma Jeane Baker zaploviti će bračnim vodama. Pet godina stariji Jim Dougherty postat će njezin izabranik. U doba 2. svjetskog rata njezin suprug odlazi u trgovačku mornaricu. Norma živi s muževljevim roditeljima i radi u Burbanku u ratnoj industriji (lakira trupove aviona, te pregledava i slaže padobrane). Fotograf David Conover doći će u tvornicu snimati žene koje predano pomažu uspjeh ratnih operacija i tamo će otkriti Normu. Potpis za rad fotomodela u agenciji za modele Blue Book omogućit će joj da se do proljeća 1945. pojavi na 33 naslovnice nacionalnih magazina. U prosincu boji kosu u plavo i debitira u kratkom nijemom filmu agencije - reklamira ljetnu haljinu i kupaći kostim. To dovodi do toga da 11. ožujka 1946. potpisuje ugovor s agencijom za talente National Concert Artists Corporation, a u svibnju u Las Vegasu čeka papire za razvod.
Želja da postane filmska glumica dovest će je 16. srpnja u prostorije filmske kompanije Fox gdje će razgovarati s Benom Lyonom - agentom za nove talente. Nakon probnog snimanja i nagovaranja Darryla Zanucka, šefa tvrtke, buduća zvijezda pozvana je da potpiše ugovor na šest mjeseci. Rasplakana i raznjenežena jer će se moći nazvati pristala je i na uzimanje novog, umjetničkog imena. Nakon razmatranja mogućnosti da postane Jean Norma ili Carold Lind, pobijedilo je ime Merilyn Monroe. Ben Lyon prisjeća se toga dana: Pregledavali smo kataloge glumica tražeći ideju i odjednom sam ugledao ime Marilyn Miller, Ziegfildove zvijezde iz New Yorka. Pogledao sam je i rekao - Ti si za mene Marilyn. Priznala je kako joj se ime sviđa. Zamolila me da joj dopustimo zadržavanje bakina prezimena. Čudno, poslije dosta godina postala je žena s imenom koje sam joj želio nadjenuti. Udajom za Arthura Millera postala je Marilyn Miller. U kolovozu 1947. raskida ugovor s tvrtkom Fox, jer unatoč vezi, ispunjenoj seksualnim užicima koji su je rasterećivali i usrećivali, s Joe Schenckom, izvršnim producentom dobila je samo ulogu veslačice u dnu jednog kadra romantične komedije Scudda Hoo! Scudda Jay!. Potpisivanje ugovora s drugom filmskom tvrtkom - Columbia Pictures dovelo ju je u vezu s Fredom Kargerom, glazbenikom koji ju je povremeno podučavao pjevanje. On će njezin tihi, ali senzulani glas kultivirati. Njega vrijedi upamiti i kao rijetkog, možda čak jedinog muškarca koji nije pao na njezine čari. Ostali su prijatelji i nakon što je odbio postati njezinim suprugom. U njenom životu izuzetnu će ulogu imati Johnny Hyde, agent za glumce, muškarac koji će zbog nje ostaviti svoju obitelj, do smrti je bespogovorno voljeti i predano profesionalo pomagati. Iako mu nikada nije mogla uzvratiti osjećaje bila je beskrajno zahvalna za zaštitu i sigurnost koju joj je pružao. Nakon njegove smrti prvi put će pokušati izvršiti samoubojstvo, znajući kako vjerovatno nikad više neće biti tako voljena i pažena.
Marilyn Monroe i Arthur Miller na dan vjenčanjaBila je samoironična kad su je 1953. pozvali da nakon filma Muškarci vole plavuše zajedno s Jane Russel u cementu ostavi otisak ruku i stopala, rekavši: Jane bi trebala ovjekovječiti svoju stražnjicu, a ja grudi. Po tome nas pamte. Susret s američkim vojnicima u Koreji i njihovo burno odobravanje, tada već slavnoj zvijezdi, činit će joj se najljepšim trenutkom koji je ikad proživjela. Zasićena ulogama koje je ne zadovoljavaju 1955. okrenula je leđa Hollywoodu i otišla u New York učiti glumu u Actor's studiju. Želeći se osloboditi tiranije holivudskih studija i njihovog eksploatiranja s fotografom Miltonom Greenejem osniva vlastitu tvrtku Merilyn Monroe Productions. Još u braku s Doughertyjem, ali na putu ka filmskoj slavi, Norma se upušta u ljubavne odnose. Svi životopisci tvrde kako je ova senzualna žena voljela voditi ljubav. Uživala je davati se i uzimati tjelesno, tvrdeći da je seks jedan od rijetkih čistih i jasnih odnosa između dvoje ljudi. Svaki njen pokušaj da u braku nađe smirenje nije bio plodotvoran. Njeni prijatelji tvrdili su da je za nju, u duhu ipak provincijalno odgojenu, ljubav uvijek zahtijevala potvrdu matičara. Mogla se upuštati u slobodne seksulane odnose bez obaveza, ali je prvi znak zaljubljivanja budio misao na bračne vode. Imala je tri neuspješna braka. Uz momka iz susjedstva supruzi su joj bili i dvojica slavnih Amerikanaca. Drugi suprug, slavni igrač bejzbola, Joe di Maggio bio je muškarac koji joj je bio spreman pružiti sve ono za čim je tragala, osim spremnosti da tolerira pažnju drugih muškaraca i pristane na to da ona nastavi hodati vlastitim putem slave, Ta ih je nespojivost na kraju rastavila, ali sentiment između njih je ostao topao. Iako je umrla osam godina nakon njihovog razvoda upravo je Joe di Maggio snosio troškove njezina pogreba. Ostali su se tek došli pokloniti ženi ljepota koje ih je privukla. Treći suprug Arthur Miller nije čak bio ni na pogrebu. Kada se pročulo kako ne namjerava doći na posljednji ispraćaj, novinari su Millera upitali o razlozima nedolaska, na što je on kratko odgovorio: Zašto bih trebao doći? Nje tamo ionako neće biti.
Radi istog tog Arthura Millera prihvatila je židovstvo i ženom mu postala prema obredima njegove vjeroispovjesti. Uz dva spontana pobačaja, pokušaje samoubojstva i tisuću sukoba uspjeli su svoj brak održati gotovo četiri i pol godine. Iza njih, kao najvrijednija zajednička tvorevina, ostao je tek film Neprilagođeni. Novinar Robert Slatzer je navodno bio njen četrvrti, tajni, suprug. Kako god bilo na četrdesetoj godišnjici njene smrti Robert Slatzer na njezin je grob položio najveći vijenac sav od bijelih ruža. To je bilo njeno najomiljenije cvijeće. Yves Montand navodno joj je također bio ljubavnik. Baš kao Frank Sinatra, Marlon Brando i braća Kennedy (John i Robert). Bila istina ili ne neporicvo je da je Johnu Kennedyu otpjevala najseksipilniji Happy birthday ikada. U noći u kojoj će umrijeti u ruci će držati telefonsku slušalicu. Čijoj li se pomoći mogla nadati? Prije no što je popila (svojom ili tuđom voljom, a možda tek slučajno) preveliku količinu barbiturata pomiješanog s viskijem i tako zauvijek u noći s 4. na 5. kolovoza 1962. napustila ovaj svijet (u 36-oj godini života), Marilyn je bila izbačena sa snimanja filma Something's Got to Give. Neumoljivost filmske mašinerije više nije mogla trpjeti njene nedolaske, kašnjenja, drogiranost i izgubljenost. Možda je uzrok njene smrti sporan, ali je posve jasno da je godinama uspijevala opstati samo zahvaljujući gomili lijekova i litrama šampanjca koje je lila u sebe ne bi li zaboravila nešto što ju je trajno tištilo.
Neke stvari zauvijek će nam ostati nepoznatima. Međutim Marilyn najbolje možda oslikava komentar koji je dala o fotografiji (na kojoj ona gola pozira na crvenom baršunu) koja je 1953. postala prva duplerica Playboya, a koju je snimio Tom Kelly: Seks je tako prirodna stvar, hvala nebesima. Doista je šteta što neki pokušavaju upropastiti taj osjećaj. Kad mi Tom Kelly predlaže da poziram gola, uvijek pomislim: Ako već moram biti nekakav simbol, bolje da budem seks-simbol nego simbol nečega drugoga.
izvor:
www.moljac.hr
Marilyn Monroe 1926. - 1962.
Linearni način
