Alo, Supermen!
-Sta ja imam s tim sto je teb super?
-Ma zvao sam te...
-A. Nikad se naviknit. Sta je?
-Utekla mi baba na drvo, trebo bi ju neko skint. Skino bi ju ja, al nemam metaka. A nozem nemog dobact. Visoko osla.
-Gle, nemam ti ja sad tu vremena babe skidat sa bukava/bukvi.
-Aj nemoj srat! Jes pedercina...
-Ja pedercina? Gle mi na sat. Kolko pishe?
-Tri i petnes.
-Odlicno, tri i petnes. Super. E, vidish, a ja moram u tri i dvajs ic´ spasavat svijet.
-Ma da! Bas sad kad mi baba utekla gor na drvo.
-Jebi ga, taki mi je raspored. Babe su ponedeljkom. Ponedeljkom obavim to malo baba, pa ondak opet spasavat svijet.
-Ponedeljkom, kaes? A kak da te ja jos nisam NI JEDNOM vidjo da skidas babe ponedeljkom? Nije cak ni na vjestima bilo!
-Ne znam, moros me vidt...
-Bajo, prosli ponedljak sam prochusho kraj prozora cjeli dan. Gledo kak komsijina baba cijeli dan bila na drvetu. Pojla mu psa i pobjegla na drvo. I neb se maknila ni za Boga! Na kraju je moro srust taj chempres i iscipelart ju. A tebe, bajo, nisam vidjo. Nisam ni 's' vidjo od Supermena. Ajd mi objasni to.
-Prosli ponedljak? Imo sam gripu.
-Gripu imo? Supermen?
-Pa i ja sam coek, majku mu!
-Ja, ja... Leti po svemiru skoro pa gol i nije mu nist. Pa onda, kao, gripu uvatjo. Los ti izgovor.
-Ma kad ti kazem! Mislim da je to bas zbog svemira. Iduci put ak budem letjo po svemiru, ma nikud bez bunde! Jebo to. Nisam vise ni ja mlad.
-Dobro, sam mi nemoj sad tu sa teme skretat. Aje, kak to da nis bijo spast komsijinu babu prosli ponedljak?
-Kazem ti, spasavo sam, ovaj, imo sam gripu!
-Aha! Uvatjo sam te!
-Stas me uvatjo?
-U lazi!
-Pa, nisam ja lago...
-Sta nis? Prvo imo gripu, a sad, opa - spasavo?! Sam si se izdo. A i ovo mi je sumnjivo. Mos tu samnom pricat tri minute, a babu mi nes spast, a treba ti manje od minute da je skines dolj!
-Paaa... Odo ja. Moram ic spast svijet.
-CEKAJ! Stan tu i ne mrdaj!
-Pa moram...
-Nist ti ne moras. Ajmo, istinu na sunce!
-Gle, nemoj sad da te moram zaledt dahom, znas jas ti Supermen i samnom se...
-Sta?! Tis moj *****! Babu nemos sa drveta skint! Sta oces? Zaledt me? SprZt pogledom? Ma eto ti udri po sred prsa! Ti Supermen? Tis *****!
-Gle...
-NJA NJA NJA NJA NJAAA NJA! Ljudi, evo Supermena, nemere mi skint babu sa drveta!! BUUUU!!!
-De sut, jebote, aj, sac ti objasnit, sam sut ko Boga te molim!
-Opa. Takvog te volim. Aje, slusam.
-Pa, ne znam kak bi poceo.
-Da?
-Uff. Gle, mozd ce ti bit cudno... Mislim, za jednog Supermena.
-Nece, nece, sam ti sve rec. Olaksaj se.
-Fala, nemog se olaksat, bas maloprije sam se posro. Al ti mog rec jednu stvar. Al da nikome ne kazes! Ni-ko-me!
-Ma dobro, jebo ga ti, znas da ja nisam baba.
-E, bas to. Bogu fala da nis baba. Znas, ja ti imam... Imam... Kak bi reko... Imam strah od baba.
-Strah od baba? Haaaa! Nemoj sraaaaat!...
-Eto, jebo ga ti, sad sam ti prizno, nemoj mi se sad smijat.
-Aj dobro, sori. Otkud ti to?
-Uh, kad sam bio mali, zivli smo u Liki medj vukovima. Al vukovi su bili *****. Veci problem su bili copori divljih baba. I tak, jedne godne, bas na badnjak, pravoslavni, normalno, jer mi Supermeni smo Srbi, uf, upalo pet baba u kucu, ravno van sa vijavce. Oteli mater i sestru, caci otkinli nogu. Ja se sakrijo u kamin. Sve sam vidjo. Znas i sam sta taki prizori naprave djetetu. Imo sam pet ipo godina.
-Auuu. Jebeno. Jebeno, Supermenu moj.
-Aha. I otad nemog ni prismrdt babama. Bilo kojoj babi. Kad dodje ponedljak, kad bi trebo, kao, spasavat babe, ja nest izmislim, il da sam bolestan il da spasavam svijet il tak nest. A u biti se bojim baba.
-Gadno je to. Jab ti preporuchjo da odes psihijatru. Malo procavrljate i tak.
-Ma da, oticu. Moram. stalno si govorim, al nikak da skupim hrabrosti.
-Aj nemoj bit pickica! Pa nije ti to zubar!
-Ma znam, al sta ce coek rec, doso mu Supermen... Znas kaki su ljudi.
-Ma on ti je doktor, onis ti pod zakletvom. Tu nemas problema.
-Znam, al malo me sramota... Hm. Osh ic samnom?
-A?
-Pa, osh me odvest kod doktora? Da nejdem sam, znas kak je...
-Sve znam, sve znam. Ovak, ja sam preksutra slobodan, pa cemo otic skupa. El more?
-Aj dobro! Bas si ljudina.
-Iss! Uvijek bio!
