Ja volim da radim sa ljudima koje dobro poznajem i samo jednom sam se opekla da dovedem na posao nekoga ko nije dobro obavio posao...od tada ne pravim te greske...
Vise volim da su ljudi koje poznajem u dusu oko mene i sa kojima mogu da pricam otvoreno - ali zna se da posao ne mesam u tom domenu da nekome gledam kroz prste - kada radimo radimo!
Sve moje prijatelje koji su ikada radili za mene i koji i danas rade za mene mozete da pitate i kazu da sam uzasna kao sef

zahtevna jako...ali od drugih ne ocekujem nista manje nego sto sam sama spremna da pruzim....
Kao u vojsci - ako se trci 30km idem sa nim rame uz rame:D
Ne kazem da su iskljucivo prijatelji zaposleni, ali i oni koji nisu bili, takav je gradjen odnos..
Imala sam prilike da radim za neke poznanike igrom slucaja i jako je naporno, zato sto se ja onda uvek trudim vise kako bih opravdala moj dolazak tamo....
Licno sa pravim prijateljima nikada nisam dolazila u sukob iako smo radili zajedno - i njima je savrseno jasno da je posao posao, a to sto se znamo je samo prednsot otvorene komunikacije.
I prijatelje tretiram kao i sve druge zaposlene...
Ne predstavlja problem ukoliko su u pitanju pravi ljudi koji rade za tebe...