– Posle povratka sa Kube, gde je održan sastanak rusko-kubanske međuvladine komisije, vicepremijer Igor Sečin referisao je da je formirano devet radnih grupa za realizaciju konkretnih ekonomskih projekata, ali nakon izjave predsednika vlade Putina da je neophodno „ponovo uspostaviti pozicije Rusije na Kubi i u drugim zemljama”, sve se češće govori o mogućem vojnom povratku Rusije na Ostrvo slobode.
Interes analitičara za rusko-kubanske odnose naglo je porastao nešto ranije, kada je objavljena vest, dobijena iz „dobro obaveštenog anonimnog izvora”, da je moguće da ruski strateški bombarderi počnu da koriste kubanske aerodrome za dopunjavanje rezervoara gorivom tokom vazdušnog patroliranja Atlantikom. To bi mogao biti „asimetričan” odgovor na američku težnju da postavi svoju protivraketnu odbranu u Evropi. Odmah zatim, usledila je vest iz ruskog ministarstva odbrane da strateški bombarderi, nosači raketa, Tu-160 i Tu-95, mogu u svakom trenutku da budu prebačeni na samo na Kubu nego i na druge aerodrome u Venecueli i Alžiru.
Na izjavu iz Vašingtona da „to SAD ne mogu da dopuste”, stigao je odgovor bivšeg komandanta vazdušnih snaga Rusije Anatolija Kornukova da „bez obzira na to što će biti tako blizu SAD, ruske baze neće predstavljati opasnost za Ameriku, isto kao što neće ni američka PRO u Češkoj i Poljskoj za Rusiju“.
Ostrvo slobode posetio je 30. i 31. jula sekretar Saveta bezbednosti Rusije Nikolaj Patrušev koji je, prema zvaničnoj verziji, razgovarao sa Raulom Kastrom i ministrima odbrane i unutrašnjih poslova Kube o prioritetima međusobne saradnje, među kojima su energetika, transport, rudarstvo i drugo. Ipak, spekuliše se da je tema mogla biti i eventualno rusko vojno prisustvo na Kubi.
U svakom slučaju, Rusija i Kuba potpisale su ugovor o isporuci ruskih teretnih aviona Tu-204 i avionskih motora Kubi, kao i o organizaciji sklapanja automobila „kamaz” na Kubi.
Ulje na vatru dolila je i navodna izjava venecuelanskog predsednika Čavesa da bi Venecuela mogla ustupiti svoju teritoriju za ruske vojne baze, koja je odmah demantovana, ali je postigla cilj – potpuno je jasno da Rusija neće sedeti skrštenih ruku, ukoliko se američki planovi zaista ostvare, u šta više gotovo niko i ne sumnja.
Energetsko i vojnostrateško partnerstvo o kome je venecuelanski lider Ugo Čaves razgovarao sa Medvedevom govori o težnji Moskve mnogopolarnosti u sistemu međunarodnih odnosa. Treba imati u vidu da Čaves predstavlja interese ne samo Venecuele, već i Ekvadora, Bolivije i drugih zemalja Latinske Amerike koje je nekad od španske vlasti oslobodio Simon Bolivar i koje su danas oštri kritičari „neokolonijalne” politike SAD. Interes je obostran – Čaves nudeći vojno i energetsko partnerstvo Rusiji računa na sticanje jakog i sigurnog partnera, dok Rusija dobija sigurnog ekonomskog partnera i približava se američkim granicama.
Istini za volju, Rusiji nisu neophodne baze na Ostrvu slobode jer ruski strateški avioni imaju mogućnost da uz dopunjavanje gorivom u vazduhu dežuraju sat i po pored obale SAD i da se bez sletanja vrate u Rusiju. Pa ipak sve češće se govori da gubitak radarske stanice Lurdes, u blizini Havane, ne mora biti konačan. Vojni stručnjaci smatraju da se ona može dosta brzo vratiti u prvobitno stanje. Namena stanice je ista kao i namena objekata PRO koje Buš namerava da postavi u Poljskoj i Češkoj – da momentalno beleži lansiranje rakete sa teritorije protivnika. Uz to, baza, postavljena u mekom trbuhu SAD imala je svojevremeno i neobično moćnu opremu koja je mogla da prisluškuje telefonske razgovore na gotovo celoj teritoriji SAD.
Rusija je u poslednje vreme aktivirala svoju diplomatsku aktivnost u Latinskoj Americi, ali i drugim zemljama u kojima su nekad pozicije SSSR-a bile jake. Rezultat te aktivnosti je čitav niz povoljnih ekonomskih ugovora sa Kubom i Venecuelom čija je politička elita do dolaska Čavesa na vlast bila proamerički nastrojena. Ruski politički analitičari u tome vide želju Rusije da vrati pozicije izgubljene devedesetih godina, pa ni eventualni povratak vojnih baza na Kubu ne izgleda baš sasvim neverovatan. U tom svetlu mogu se gledati i pregovori sa Vijetnamom u vezi sa baziranjem ruskih vojnih brodova u luci Kamran, na obali Južnog kineskog mora, koja je do 2002. bila ruska vojna baza.
EDIT: IZVOR - politika.co.yu