mila, ne mislim ja da ste zlopamtila time shto ne prashtate,
ali zar nije poenta dici se iznad "njih".
zlochina je bilo sa obe strane i
najteze je onima/nama koji su nekoga izgubili...
meni iskreno njihovo izvinjenje (kojeg nije ni bilo - shto pokazuje ko su)
nishta ne znachi, ali sam im oprostila. sve. i eto im sve shto su "stekli"
na tako krvav nachin. ovim mislim na mnogo vishe od samog Knina i "Oluje".
smeta mi shto kod nas nema javnih debata o ratu na ex-Yu teritoriji.
ne znam, ja sam ipak za istinu/chinjenice i (odgovornost) pomirenje.
medjutim, do toga je jako teshko doci, jer pomirenje nije naredjenje.
pomirenje je jedini nachin da nastavimo dalje; sve tri strane.
i niko nema monopol nad istinom.
a povratak?
ja tamo nemam chemu da se vratim, ni ja, ni moji.
tamo su ostali samo grobovi, koje ja nisam posetila godinama,
ni ja, ni tata... mama i sestra odu... ponekad.
(ove god. cu prvi put posle ihhhhhaj godina ici do lepe njihove...)
ne znam da li se radujem, osecanja su mi izmeshana.
chas tuga, chas radost, chas gadjenje, puno gadjenja.
...something...
http://www.nspm.org.yu/Debate/104__debata_pomirenje.htm