SABOTAŽA!

Dinkić i Đelić nisu želeli da prihvate ponudu Unmika da Republika Srbija naplaćuje porez na Kosovu i time su dali legitimitet vlastima u Prištini



BEOGRAD - Srpske vlasti nisu godinama htele da se uključe u naplatu poreza i akciza na Kosovu, iako ih je misija UN više puta molila da to učine, na taj način Srbija se odrekla dela svog suvereniteta, dok je u budžet Srbije svake godine uplaćivano u proseku 100 miliona dolara manje.

Potpredsednik Vlade Božidar Đelić glavni je krivac što Srbija svojevremeno nije sa Unmikom postigla dogovor o naplati poreza, akciza i drugih trgovinskih dažbina na Kosmetu, čime bi potvrdila svoj suverenitet, saznaje Kurir od izvora u vrhu Unmika.

- Od prvog dana kad je naša misija stigla na Kosovo, nijednog trenutka nismo imali naređenje, niti nameru, da kontrolišemo fiskalnu politiku. Vaši političari su bili tolike kukavice, da nisu smeli ni da dođu na Kosovo! Nama su ostavili samo niže službenike poreske uprave, koji nisu imali nikakva ovlašćenja da se sa nama o bilo čemu dogovore - priča naš sagovornik i navodi da je Unmik očekivao da će se situacija promeniti posle petooktobarskih promena, ali se to, nažalost, nije dogodilo. Prema njegovim rečima, tadašnji predsednik Vlade Srbije Zoran Đinđić, ministar finansija Božidar Đelić, ministar energetike Goran Novaković i guverner NBS Mlađan Dinkić nijednom nisu odgovorili na mnogobrojne pismene zahteve kompanija s Kosova koje su bavile trgovinom i uvozom u ovom delu Srbije.
- Naša misija podrazumeva da se bavimo policijskim poslovima, ali u naplati akciza na gorivo, poreza i carina morali smo da sarađujemo s vašom poreskom upravom. Odlaskom Miloševića s vlasti, mislili smo da će se ta saradnja napokon i ostvariti, pogotovo nas je radovalo kad su Božidar Đelić i Aleksandar Radović preuzeli mesta ministra finansija i direktora poreske uprave. Obojica su tečno govorili francuski i engleski jezik, ali situacija se nije promenila u odnosu na period dok su na vlasti bili ljudi iz SPS - kaže on i navodi su novoizabrani demokratski političari propustili šansu da uspostave saradnju s albanskim privrednicima i Unmikom, koji su bili spremni na da prihvate primat Republike Srbije u sprovođenju fiskalne politike na Kosovu.

- Srpska vlada se, jednostavno, odrekla prava da učestvuje u fiskalnoj politici. Đinđić, Đelić, Dinkić, ali i drugi vaši političari, iz samo njima znanih razloga nisu hteli da se uključe u fiskalizaciju na Kosovu. Posle određenog vremena, shvatili smo da je po bezbednost ovog dela vaše zemlje opasno da ne postoji nikakva fiskalna politika, i korak po korak, mi smo počeli da te ingerencije prenosimo sa Srbije na Unmik - kaže naš izvor i objašnjava da se u praksi dešavalo da neko od preduzeća s Kosova uveze benzin u Srbiju, ali da pumpe u pokrajini prodaju benzin jeftinije jer nije imao ko da im naplati akcize za gorivo.
Naš sagovornik je redakciji dostavio i kopije više dokumenata kojima se kompanije registrovane na Kosovu i Metohiji obraćaju guverneru Dinkiću, ministru Đeliću, Novakoviću, ali i predsedniku Vlade Zoranu Đinđiću, s molbom da se uključe u rešavanje problema sprovođenja fiskalne politike na Kosovu.

Ministar finansija, koga je u to vreme narod u Srbiji zbog bespogovorne naplate poreza prozvao Boža Derikoža, nije, tvrdi naš sagovornik, bio zainteresovan za tako nešto.
- Potpredsednik savezne vlade Miroljub Labus i predsednik države Vojislav Koštunica imali su razumevanja za ovaj problem, međutim, Koštunica je kasnijim razvojem događaja postao potpuno marginalizovan političar. Za sve se pitao Đinđić. S druge strane, Labus je naprasno prestao da se interesuje za ovaj problem.

Izvor: KURIR - 07.03 2008.godine

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:
- u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;
- u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;
- u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;
- u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;
- u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;
- u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;
- u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;
- u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;
- u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;
- u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;
- u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;
- u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963.-1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izrađenom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.
Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.
Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.


II. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Članak 2.

Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
- o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
- o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
- o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.