_Anna_

Sarl Bodler je bio pjesnik,kriticar,esejist i esteticar,preteca je mnogih pjesnickih strujanja u Evropi na prelazu iz XIX u XX vijek. U svojim knjizevnoteorijskim radovima on je pisao da realisticki postupak nije adekvatan samoj prirodi umjetnickog stvaranja . Realist zeli da stvari predstavi onakve kakve bi trebale da budu,a Bodler smatra da umjetnik treba zivot i pojave oko sebe da osvjetlava svojim duhom,da u njima otkriva duboko skrivenu zakonitost i tako da dovrsi prirodu,da je dogradi. I me|u beskrajno razlicitim stvarima postoje analogije ,koje treba umjetnik da otkrije i poveze u sliku svijeta. Bodler je protivnik i utilitarizma i larpulartizma. Govorio je da je "najsmjesnija stvar vidjeti cilj poezije u sirenju prosvjete u narodu",ali nije poricao duboku vezu izme|u poezije i covjeka."Necu da kazem da poezija ne oplemljenjuje naravi"-pisao je Bodler-"...ja kazem : pjesnik je umanjio poetsku snagu ako je isao na moralni cilj,jer poezija ne moze da izjednaci sa moralom i naukom." Osim poezije , pisao je i prozu i kritiku.Zbirka -Spin Pariza(1869) otvara vrata novoj vrsti proze :to su impresionisticke crtice , koje su -kao nacin pisanja , prihvacene u Evropi krajem XIX vijeka.

Otac mu je rano umro,a sa majkom i ocuhom je cesto dolazio u sukob. Godine 1841. roditelji ga salju na put oko Afrike,do Indije ,u skolu zivota.Ustedjevinu -nasljedje od oca , brzo je potrosio , pa je zivio od pisanja i objavljivanja.Ali njegova nova poezija , sokantna i nova po motivima i slikama tesko je nalazila izdavaca.Vise puta je uzaludno pokusavao da objavi prvu i jedinu zbirku svojih pjesama . Uspio je napokon 1857. da izda -Cvijece zla,ali i protiv njega i protiv izdavaca poveden je sudski proces, kaznjeni su i zbirka je osakacena za sest pjesama. Bodler je najvise napadan kao pjesnik a ne kao teoreticar.On je najvise pjevao o poroku i to maestralno izrazio u svojoj zbirci - Cvijece zla ( 1857 ), u kojoj je ostvario sintezu razlicitih knjizevnih smjerova svoga vremena , ali i mnogo vise od toga :oznacio je pocetak i utemeljenje novog poimanja poezije.Ovdje je pjevao o iskusenjima sto ih je nudio nocni Pariz,pa ga je konzervativna kritika zigosala kao bludnika i razvratnika koji siri nemoral. Posjecna kritika pod uticajem javnosti , Bodlerovu poeziju je proglasila satanskom. I Bodler , umjesto ocekivane slave , dozivio je sudski proces na kome se sudilo djelu "zbog povrede javnog morala".Pogodjen takvim odnosom Francuza prema njegovom djelu i poeziji, napustio je Pariz i otisao u Brisel.Nije dugo zivio:u cetrdesetoj godini zivota dobio je izliv krvi u mozak, zivio jos nekoliko mjeseci potpunog pomracenja uma i u teskim mukama umro u Parizu 1867.godine.

Sredisnji motiv Bodlerove lirike je romanticarska suprotnost izme|u ideala i stvarnosti.Vec naslov zbirke - Cvijece zla-govori puno o nacinu Bodlerovog spajanja suprotnosti . On u svoju poeziju ne utkiva sentimentalnost,cak bi se moglo re}i da je lisena svega lirskog,mekog,nje`nog i plemenitog.To je poezija prihvatanja zivota sa svim njegovim te{ko}ama i rugobama zajedno. Ali Bodler je veliki i moderan pjesnik po tome sto svakoj vrijednosti prilazi iz nove licne perspektive;on u svemu trazi i vidi zivot, a zivot vidi kao spoj satanskog i bozanskog, uzvisenog, duhovnog, ali i banalnog i crvotocnog. Njegova pjesma Albatros,nastala je jos 1841. za vrijeme pjesnikovog putovanja u Indiju, na{la bi podsticaj i u njemackoj i u engleskoj knjizevnosti. U ovim knji`evnostima ptica albatros je imala vrijednost simbola neshvacene i ismijane velicine, a Bodler joj je dao sasvim novo znacenje:u palom albatrosu,razlici izme|u onog prije,kad je bio"car azura",i sad kad je bijedan i jadan , on docarava prolaznost i promjenjivost sudbine posljednjom strofom cjelokupnu simboliku vezuje za sudbinu pjesnika , koji se "carem" osje}a u visinama, ali "na tlo prognan, gdje ga svijet sa porugom gura,od divovskih krila ne mo`e da hoda". Ono sto mu je u njegovom svijetu, u visinama, fantasticno orudje koje ga cini carem, oborenom albatrosu predstavlja teret, porugu i smetnju.I opet smo svjedoci totalnog dozivljaja svijeta u kojem se spajaju ljepota i strava, ljubav i smrt.U njegovim pjesmama zivi i pariska sirotinja koju je bas to siroma{tvo i bijeda bacilo tamo . On je u svojim pjesmama izrazio snazno suosjecanje sa poni`enima i razumjevanje za njihovu patnju. Pritisnut i sopstvenom rezignecijom a svjestan covjekove nemoci da izmeni tokove zivota ,on je ipak imao svijetle trenutke i pobune protiv socijane nepravde :"Boze , ti sliko moja , proklet da si!" Ali u sustini sve se zavrsavalo ovim krikom.Nesrecni covjek se ponovo predavao poroku i otrovu duse:

"Najmudriji smelo bezumlje prigrle,iz copora u tor sto usud zatvara, mocnom pribezistu opijuma hrle!,To je vjecni bilten Zemljinog cara!"

"Nemam zelju ni da prikazem ,ni da zapanjim,ni da ubijedim.Imam svoje zivce,svoja isparenja.Tezim ka apsolutnom pocinku i ka neprekidnoj noci... Ne znati nista , ne propovijedati nista,ne htjeti nista,ne osjecati nista,spavati,pa opet spavati,to je jedina moja zelja.Zelja sramna i gnusna,ali iskrena."

Sarl Bodler

"U ovu groznu knjigu unio sam sve svojesrce,svu svoju ne`nost,svu svoju religiju, svu svoju mr`nju.Istina je da }u ja napisati suprotno,da }u se svim bogovima kleti da je to knjiga ~iste umjetnosti"

"Neki su mi rekli da bi ova poezija mogla nanijeti zla,nisam se tome obradovao . Drugi ,dobre du{ice,da bi ona mogla ~initi dobra i to me nije rastu`ilo".

Sarl Bodler o zbirci Cvijece zla



The Albatross

Often, to pass the time on board, the crew
will catch an albatross, one of those big birds
which nonchalantly chaperone a ship
across the biter fathoms of the sea.
Tied to the deck, this sovereign of space,
as if embarrassed by its clumsiness,
pitiably lets its great white wings
drag at its sides like a pair of unshipped oars.
How weak and awkward, even comical
this traveler but lately so adroit-
one deckhand sticks a pipestem in its beak,
another mock the cripple that once flew!
The Poet is like this monarch of the clouds
riding the storm above the marksman's range;
exiled on the ground, hooted and jeered,
he cannot walk because of his great wings.

(engleska verzija)

preuzeto sa linktipper

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!

_Anna_

Šarl Bodler (fr. Charles Pierre Baudelaire) (Pariz, 9. april 1821, 31. avgust 1867), francuski pesnik, preteča i utemeljitelj modernizma.

Rođen je u Parizu. Nakon srednje škole putuje u Indiju odakle se brzo vraća i započinje život profesionalnog književnika u Parizu. Studirao je prava. Pored poezije pisao je kritike o likovnoj umetnosti, eseje i rasprave (Romantična umetnost). Slavu mu je donela zbirka pesama Cveće zla (1857). Ova je zbirka najpoznatija i najuticajnija zbirka svetske poezije. No, upravo zbog tih pesma osuđen je na pariskom sudu za skarednost i blasfemiju, jer su njegove pesme vređala javni moral. Objavio je i Male pesme u prozi (Splin Pariza) (1868).

Bio je zavisnik od opijuma i hašiša. Umro je u 46. godini od sifilisa.

wikipedija

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!

_Anna_

Pobjeda 03. 04. 2004. - Fragmenti o "Cvijeću zla", Šarl Bodler: "Cveće zla"
Godinu dana uoči pojavljivanja svoje znamenite knjige "Cvijeće zla", kojom će u poeziji otpočeti doba evropske Moderne, Šarl Bodler je u pismu advokatu Narsisu Anselu, upućenom iz Brisela 18. februara 1866. godine, napisao: "U tu groznu knjigu unio sam cijelo svoje srce, svu svoju nježnost, svu svoju religiju (prerušenu), svu svoju mržnju. Istina je da ću napisati suprotno, da ću se zaklinjati svim bogovima da je to knjiga čiste umjetnosti, izmotavanja, majstorije, i varaću kao vašarski šarlatan".
Naslov "Cvijeće zla" predložio je Bodleru novinar Ipolit Babu, prilikom jednog razgovora u kafani "Lanbren".
Prvobitni naslov knjige po Bodlerovoj zamisli trebao je da bude "Lezbejke". Bodler ubrzo odustaje od te zamisli i 1843. najavljuje knjigu pod naslovom "Limbovi"! Međutim, Bodler odustaje i od tog naslova.
U "Reviji dva svijeta" Bodler je 1. juna 1855. objavio osamnaest pjesama iz buduće zbirke, koja će se prvi put pojaviti juna 1857. pod konačnim naslovom "Cvijeće zla". Drugo izdanje (bez 6 osuđenih pjesama, koje je cenzura zabranila "zbog amoralnosti") pojaviće se 1861. godine prošireno za još 25 pjesama, a treće 1867. nakon pjesnikove prerane smrti.
Alen Tibode žali što Bodler nije zadržao prvotni naslov "Limbovi" kao definitivan naslov zbirke, koju je označio kao četvrto putovanje, "nakon tri Danteova putovanja u pakao, čistilište i raj".
Mnogi kritičari i danas smatraju da ovo tvrđenje nije bez osnova. Riječ limb označava (u katoličkoj religiji) mjesto između raja i pakla. Sama riječ označava neodređeno mjesto, što u potpunosti odgovara Bodlerovom viđenju položaja čovjeka, a naročito pjesnika u svijetu, raspetog između neba i pakla.
Socijalisti utopisti, okupljeni oko Furijea i Produna, limbom su označavali razdoblje "društvenog početka i industrijske nesreće". Bodlerov savremenik, kritičar Žan Valon, komentariše zajednljivo stoga naslov: "To su, bez sumnje, socijalistički, prema tome, loši stihovi".
Kako primjećuje R. Konstantinović, Bodler je imao u vidu oba značenja: m etafizički (čežnja za izgubljenim rajem) i socijalni (nemiri i melanholija omladine).
Još je Barba dĺOrvil, prikazujući prvo izdanje "Cvijeće zla", ukazao na "tajnu arhitekturu" Bodlerove zbirke.
"Cvijeće zla" se ne niže jedno za drugim kao tolike lirske pjesme, rasute nadahnućem i prikupljene u zbirku, bez drugog razloga osim da budu zajedno. Ono je manje zbirka pjesama, a više pjesničko djelo najvećeg jedinstva.
U svojoj prepisci Bodler u više mahova pravi paralelu između "Pariskog splina" i "Cvijeća zla".
"Nadam se da ću uspjeti da načinim čudniju, ili bar samosvjesniju knjigu od "Cvijeća zla", u kojoj ću združiti strašno sa lakrdijaškim, pa čak i nježnost sa mržnjom", piše u svom pismu majci 1865. godine. I dalje: "Prilično sam zadovoljan svojim "Splinom". Uopšte uzev, to je opet "Cvijeće zla", ali sa mnogo više slobode i pojedinosti, i podsmijeha".
U eseju o Edgaru Alanu Pou, Bodler ističe kako u književnosti svake zemlje postoje fatalne sudbine, stvaraoci kojima je prokletstvo tajanstvenim slovima ispisano na vijugavim borama njihovog čela. Slika pjesnika koga društvo odbacuje (i prezire), to opšte mjesto romantizma, umiruje savjest pjesnika "Cvijeće zla", koji će još više potcrtati metafizičku dimenziju pjesnikove ukletosti, "neko đavolsko Proviđenje koje priprema nesreću već od kolijevke i koje s predumišljajem baca duhovne i anđeoske prirode u neprijateljsku sredinu, kao mučenike u arenu".
Bodlerova "reakcionarnost" predstavljala je izraz revolta: nezadovoljstvo progresom koji predstavlja duhovno blagostanje bez duhovnog napretka. Slično, ako ne i istovjetno osjećanje njegovao je i Vilijam Blejk.
Čitavo Bodlerovo djelo je u znaku simetrije i saglasja: visine i dubine, dobra i zla, neba i pakla... Po Bodleru, "prirodan je hram", zato što je ona slika, odraz božanskog svijeta.
Po Platonovoj filozofiji, "predmeti našeg svijeta samo su odraz suština", a Svenderborg, koga je Bodler čitao, kaže: "Sve stvari koje postoje u prirodi, od najmanje do najveće, jesu saglasja. One su saglasja zato što prirodni svijet, sa svim onim što ga čini, postoji i nastavlja da živi prema duhovnom svijetu, a i jedan i drugi prema božanskom".
"Bodler je čovjek koji nikada sebe ne zaboravlja. On posmatra sebe kako gleda. On posmatra da bi vidio sebe kako gleda", primjećuje Žan Pol Sartr. "Srce koje je postalo sopstveno ogledalo" (Šarl Bodler).
Po Bodleru krivica žene se ogleda u tome što daje život, a to je po njemu najveći grijeh, "jer je življenje stradanje i pad". Odnos muškarca i žene je svirep dvoboj (Duellum), mučenje i poniženje. Bodlerov sadomazohizam nalazi se zapravo u pozadini jedne velike poezije.
Cijela istorija Bodlerovog života predstavlja povijest o neshvaćenom, koju će pjesnik naročito izraziti u sonetu o albatrosu, u kome će jedan simbol obogatiti novim značenjima: ismijane veličine, kralja azura koja trapavo hoda po zemlji!

MIODRAG TRIPKOVIĆ - sa april preuzeto

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!

_Anna_

BODLER (Šarl) /BAUDELAIRE, Charles/
Francuski pesnik

Umro: 31. avgusta 1867. (u 45-oj god.)
Uzrok: izliv krvi u mozak
Mesto: Ulica di Dom, u Parizu
Sahranjen : groblje Monparnas, u Parizu

Sifilis od kojeg je oboleo kao devetnaestogodišnjak biće posredan uzrok bolesti od koje je Bodler umro. Marta meseca 1866, za vreme jedne turneje po Belgiji gde je držao predavanja, dok je sa prijateljima obilazio crkvu Sen-Lu u Namiru, doživeće napad i stropoštati se na pod. Kad se pridigao, gotovo da nije mogao da izusti nijednu reč. Nakon nedelju dana doživeće još jedan napad usled koga je ostao paralizovan s jedne strane i gotovo savim izgubio moć govora. Poslednje razumljive reci koje je izgovorio bile su: "Ne, 'kletstvo, ne." U julu je vraćen u Pariz gde će živeti još godinu dana u tako jadnom stanju na klinici Dival, u Ulici di Dom.
Ironijom sudbine, Bodler je sahranjen na groblju Monparnas pored svog očuha koga je mrzeo, generala Opika ...

preuzeto sa prezimenik

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!

_Anna_

Obećanja jednog lica


Volim, lepoto bleda, tvojih obrva stisli
Luk,odakle ko da kuljaju tmice,
Tvoje oči, mada vrlo crne, nadahnjuju mi misli
Koje nisu misli-zloslutnice.

Tvoje oči, koje se s tvojim crnim kosama slažu,
S tvojom grivom vlasi elastične,
Tvoje oči s nekim čudnim umorom mi kažu:
"Ako hoćeš, ljubavniče plastične

Muze, da slediš nadu koju ti znasmo nadahnuti
I svaku naklonost koja ti je sveta,
Moći ćeš da se uveriš u pisustvo puti
Od pupka pa sve do dupeta;

Naći ćeš na vrhu lepih, teških siski
Dve krupne medalje mrke kao bronza
I ispod trbuha, nežnog kao velur skliski,
I tamnog kao koža kakvog bonza,

Preobilno runo koje je sestra slavna
Toj bujnoj kosi, toj punoći,
Meko i kudravo, i koje može da se s tobom ravna,
Noć bez zvezda, tamna noći!"

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!

_Anna_

Albatros

Često, šale radi, sa broda mornari
Love albatrose, silne ptice mora,
Što slede, nehajni saputnici stari,
Lađu koja klizi vrh gorkih napora.
Tek što ih na daske stavi momčad čila,
Ti kraljevi neba, nevešti i tromi,
Bedno spuste svoja moćna krila
Kao red vesala što se uz njih lomi
Taj krliati putnik sad sputan i mali!
On, prekrasan nekoć, sad smešan i klet!
Jedan mornar lulom kljun mu njegov pali,
Drugi oponaša, hramljuć, njegov let
Pesnik sliči ovom vladaru oblaka
Što se smeje strelcu, protiv nepogoda:
Prognan na tle usled ruganja opaka,
Džinovska mu krila smetaju da hoda.

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!