_Anna_

BIOGRAFIJA PABLA NERUDE
1904-1973

Pablo Neruda (1904-1973) kome je pravo ime “Neftali Ricardo Reyes Basoalto” se rodio 20og jul. 1904, u gradu “Parral” u Cileu. Njegov otac je bio zeleznicar a njegova majka, koja je umrla kratko posle njegovog rodjenja, je bila uciteljica. Nekoliko godina kasnije njegov otac, koji se tada preselio u gradu «Temuco», se nanovo ozenio «Doña Trinidad Candia Malverde»
Poeticar je proveo njegovo djetinstvo i mladost u «Temuco», tamo se i upoznao sa Gabrijelom Mustralom, gazdaricom djevojacke srednje škole. Od trineaste godine je vec poceo saradjivati u listu «La Mañana» usred toga i u «Entusiasmo y Perseverancia»--njegova prva publikacija--i prva pjesma. U 1920 god. je postao saradnik knjizevnog lista «Selva Austral» pod nadimkom «Pablo Neruda», koje je usvojio na uspomenu od Cehoslovackog poeticara «Jan Neruda» (1834-1891). Neke pjesme koje je Neruda tada napisao su publicirane u njegovoj prvoj publikaciji knjiga «Crepusculario» (1923). Sledece godine je bila publicirana «Veinte poemas de amor y una cancion desperada» jedna od njegovih najpoznatijih i najviše prevedene poezije. Pored njegovih pisanja pjesama Neruda je studirao Francuski i pedagogiju na fakultetu u Santiago. Izmedju 1927 i 1935e godine, drzava ga je stavila na konzulatu. Zato je imao priliku da posjeti mnogo zemalja kao na primjer Burmu, Cejlon, Javu, Singapor, Buenos Aires, Barcelonu, Madrid i tako dalje. Njegove poeti?ne produckcije u tom periodu je po?etak njegove 'knjizevne pobjede'

Španski gradjanski rat i ubistvo Garcije Lorce, koji je bio najbolji drug Nerude, je njega pogodilo toliko strašno da je ucestovao u republickom pokretu. Prvo u Španiji a posle u Francuskoj, gdje je pocela njegova kolekcija pjesama «España el Corazon»(1937)
U istoj godini se on vratio u njegovoj domovini. Njegova poezija je karakterisana politickim i socijalnim predmjetima. Knjiga «España el Corazon» je prouzrokovala veliki utisak medju narodima, pogotovo zato što je bilo štampano na frontu gradjanskog rata.

U 1939e godine Neruda je bilo naredjeno da bude konzulu Španskoj emigraciji u Parizu. A kratko vrijeme posle toga konzul Meksika. U Meksiko je nanovo napisao «Canto general de Chile». Promijenio je originalne pjesme u epskoj pjesmi o citavom juznoamerickom kontinentu i njegovom narodu, prirodi i istoriskoj sudbini. Ovo knjiga, nazvano «Canto general» je publicirana iste godine. Knjiga od prilike ima 250 pjesama. Brzo posle publikacije knjiga je prevedena na mnogim jezicima. Skoro sve njegove pjesme su napravljene u teškoj situaciji kada je Neruda zivio u inostranstvu.

U 1943e godine Neruda se ponovo vratio u Cile. U 1945e godine je bio izabran da bude senator republike. I tako je isto stupio u komunisticku partiju Cilea. U vrijeme protesta protiv predsjednika «Gonzales Videla» on je morao 2 god. da zivi u podzemlju sve dok nije uspijo da pobjegne u 1949e godine. Zivio je u razlicitim Evropskim zemljama. U 1952e godine se Neruda ponovo vratio kuci. U 1954e godine je knjiga «Las Uvas y el Viento» publicirana .

Njegove dalje publikacije:
1970 «La espada encendida»
1970 «Las piedras de cielo»
1969 «Fin del mundo»
1968 «Las manos del dia»
1967 «La Barcarola»
1967 «Musical: Fulgor y muerte de Joaquin Murieta»
1966 «Arte de Pajaros»

sa linktipper

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!

_Anna_

Gladan sam tvojih usta,glasa i tvoje kose
i ulicama hodam ne hraneći se,tih,
kruh mi ne daje snagu i zbunjuje me zora,
tražim tekući zvuk tvojih koraka u danu.

Izgladnjeo sam za tvojim smijehom što klizi,
za tvojim rukama boje bijesne žitnice,
gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju,
želim ti jesti kožu od netaknuta badema.

Želim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti,
nos koji vlada na tvome oholom licu,
želim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica

i gladan idem i vraćam se njušeći sumrak
tražeći te,tražeći tvoje toplo srce
kao neka puma u samoći Quitratue.

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!

_Anna_

I bje u ono doba...Dođe poezija
da me potraži. Ne znam, ne znam odakle je
banula, iz zime ili iz rijeke.
Ne znam ni kako ni kada.
Ne, ne bjehu to glasovi, ne bjehu
riječi, ni tišina,
ali zvala me iz jedne ulice,
iz krošnje noći,
iznenada, među ostalima,
među žestokim ognjevima,
ili dok se vraćah sam,
tamo je stajala bez lica
i dodirivala me.

Nisam znao što da kažem, usta mi
nisu znala
ništa odrediti,
oči mi bjehu slijepe,
a nešto je udaralo u mojoj duši,
groznica ili izgubljena krila,
i ostadoh sam
odgonetajući
tu opeklinu,
i napisah prvi nejasan redak,
nejasan, bez tijela, čistu
glupost,
čistu mudrost
onoga koji ništa ne zna,
i odjednom vidjeh
očišćeno i otvoreno nebo,
planete,
treperave plantaže,
sjenu probušenu,
izbodenu
strijelama, vatru i cvijeće,
noć koja uspavljuje, svemir.

I ja, najsitnije biće,
pijan od goleme
ozvjezdane praznine,
na sliku i priliku
tajne,
osjetih se kao čisti dio
bezdana,
otkotrljah se sa zvijezdama,
srce mi se otisnu s vjetrom.

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!

_Anna_

Ah, prostrani borici, bučanje razbitih vala,
lagana igra svjetlosti, zvono osamljeno,
i taj suton što pada u tvoje oči, lutkice,
pužiću zemaljski, u tebi zemlja pjeva!

U tebi rijeke pjevaju, s njima duša mi bježi
onako kako želiš i donde dokle hoćeš.
Put moj mi označi u svome luku nade
i jato ću strijela zanosan odapeti.

Posvuda oko sebe tvoj magleni pojas vidim
i tvoja šutnja progoni moje časove u bijegu.
Ti si ta s rukama od prozirna kamena
gdje mi se poljupci sidre i vlažna čežnja gnijezdi.

Ah, tvoj tajni glas što ljubav ga boji i sagiba
u samrtno predvečerje koje jekama zvoni!
U časovima dubokim tako na poljima vidjeh
kako se klasje sagiba u ustima vjetra.

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!

_Anna_

Ružna moja,ti si kesten raščešljani,
lijepa moja,divna si poput vjetra,
ružna moja,od tvojih se usta mogu stvoriti dvoja,
lijepa moja,cjelovi su ti svježi kao lubenice.

Ružna moja,gdje su se skrivale tvoje grudi?
Majušne su kao dvije mjerice žita.
Volio bih na njedrima vidjeti dva mjeseca,
goleme tornjeve tvoje suverenosti.

Ružna moja,more nema tvoje nokte u svom šatoru,
lijepa moja,cvijet po cvijet,zvijezdu po zvijezdu,
val po val,ljubavi,brojio sam tvoje tijelo:

ružna moja,ljubim te zbog tvog struka od zlata,
lijepa moja,ljubim te zbog jedne bore na čelu,
ljubavi,ljubim te jer si svijetla i jer si tamna.

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!

_Anna_

Gola si tako jednostavna ko jedna od tvojih ruku,
glatka,zemaljska,malena,obla i prozračna,
imaš crte mjeseca,puteve jabuke,
gola si tako tanka kao golo žito.

Gola si tako modra kao noć na Kubi,
na kosi imaš zvijezde i biljke povijuše,
gola si tako žuta i neizmjerna
kao ljeto u nekoj zlatnoj crkvi.

Gola si malena ko jedan od tvojih nokata,
obla,tanka,ružična sve dok se ne rodi dan
i dok se ne povučeš u podzemlje svijeta

kao u dugačak tunel odjeće i djela:
tvoja se svjetlost gasi,odijeva se i ostaje bez lišća
i ponovno se pretvara u jednu golu ruku.

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!

_Anna_

Ljubavi,koliko puteva do jednog poljupca,
kakva lutajuća samoća do tebe !
Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kišom.
U Taltalu još nije svanulo proljeće.

Ali ti i ja,ljubavi,mi smo sjedinjeni,
sjedinjeni od odjeće do korijenja,
sjedinjeni od jeseni,vode i bokova,
sve dok samo ti i ja ne budemo zajedno.

Misliti da je stajalo toliko kamenja
koje nosi rijeka,ušće vode Boroa,
misliti da smo se,odijeljeni vlakovima i narodima,

ti i ja jesdnostavno morali voljeti,
izmiješani sa svima,muškarcima i ženama,
sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!

_Anna_

Pablo Neruda (Parral, 12. juli 1904. - Santiago de Chile, 23. septembar 1973.), čileanski je pjesnik, pravim imenom Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto.

Kao diplomat proveo je više godina u Madridu gdje se sprijateljio s Lorcom i drugim španskim pjesnicima te pristupio antifašističkom pokretu, zbog čega je u svojoj domovini bio proganjan. U početku piše pretežno ljubavnu liriku, a kasnije prelazi na društveno i politički angažiranu poeziju koja govori protiv ratnih strahota i ustaje u odbranu potlačenih.

Objavio je 19 zbirki poezije, od kojih su značajnije "http://bs.wikipedia.org/wiki/Pablo_Neruda/Španija u srcu" (1937, opisuje strahote građanskog rata) i "Sveopći spjev" (1950, epopeja o američkim narodima).

Godine 1971. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.


sa wikipedije

__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!