Ruski pjesnik rođen 6. lipnja 1799. godine u Moskvi. Potomak stare osiromašene plemićke porodice. Puškin je u ranom djetinstvu bio prepušten odgoju kmeta Nikite Kozlova i oslobođene kmetice Arine Rodionove Jakovljeve, kojoj zahvaljuje svoje odlično poznavanje ruskog narodnog stvaralaštva i jezika. Školovao se u plemićkom učilištu u Carskom selu u kome je, zahvaljujući liberalnim nastavnicima, vladao duh političkog slobodumlja. U liceju je pripadao progresivnom književnom kružoku Arzamas. Od 1814. godine Puškinovi se stihovi objavljuju i slava mladog pjesnika brzo raste. Iz liceja je izašao kao poklonik Radiščeva i Voltairea, te kao pjesnik slobode i protivnik autokratizma. Nakon završenog školovanja nominalno je služio u minstarstvu vanjskih poslova.
Puškin je još kao osamnaestogodišnjak izražavao mržnju prema samovlašću i isticao je misao kako monarh ne vlada na temelju svog porijekla nego na temelju zakona svoje zemlje. Godine 1819. stupio je u literarni kružok Zelena lampa. Mjesec dana prije istupa dekabrista na Senatskom trgu piše mu njiho vođa Rilejev: U tebe su uperene oči Rusije, tebe vole, tebi vjeruju, u tebe se ugledaju. Budi pjesnik i građanin. Zbog svojih istupa car Aleksandar kažnjava mladog pjesnika progonstvom na jug Rusije koje je trajalo četiri godine (1820. - 1824.). U besarbijskom gradu Kišinevu Puškin se zbližava s aktivnim članovima Južnog društva - Pesteljem, Orlovom i Rajevskim. Revolucionarna previranja u Europi ojačala su pjesnikovo buntovno raspoloženje te u pjesmi Kinžal (1821.) govori o careubojstvu, a u poemi Gavriliada istupa protiv religije. Posljedica je bila ta da je Puškin 1824. godine otpušten iz službe i prognan u zavičajno selo Mihajlovsko, gdje je proveo dvije godine. Na dan dekabrističkog ustanka 1825. godine Puškin je bio u Mihajlovskom i ta ga je okolnost spasila kazne koja je zadesila ustanike. Novi car Nikola I oprašta kaznu Puškinu (1826.) i dopušta mu povratak u Petrograd, ali ga stavlja pod stalni nadzor policije i osobno cenzurira njegova djela.
Teško podnoseći reakciju koja se svalila na Rusiju poslije dekabrističkog ustanka Puškin misli na bijeg u inozemstvo, što mu ne polazi za rukom. Godine 1831. ženi se Natalijom Gončarovom. Otmjeni dvorski krug nije trpio Puškina i svetio mu se intrigama i klevetama. Uz to car je želio poniziti autora jetkih epigrama te ga 1834. imenuje kamerjunkerom, zvanjem uvredljivim za pjesnika s obzirom na njegov ugled i godine. Pored toga razne udvorice šalju Puškinu anonimna pisma s aluzijama na intimnu bliskost njegove žene i cara. Strastveni pjesnik izaziva na dvoboj (27. siječnja 1837.) Francuza D'Anthésa, avanturista i intriganta. U dvoboju Puškin biva smrtno ranjen i umire nakon dvodnevnih muka 29. siječnja u Petrogradu.
Glavna djela: Jevgenije Onjegin; Dubrovski; Kapetanova kćerka; Gavrilijada; Kućica u kolomni; Grof Nuljin; Pikova dama; Gozba za vrijeme kuge; Pripovjetke pokojnog Ivana Petroviča Belikina; Egipatske noći; Kameni gost; Bajka o ribaru i ribici; Bajka o popu i sluzi njegovom Baldi; Cigani; Vitez - tvrdica; Bajka o caru Saltanu; Motzart i Salieri; Želja; Elegija; Oda slobodi; Čadajevu; Poslanica u Sibir; Bahčisarajska česma; Poltava; Bronzani konjanik; Bjelkinove pripovjetke; Čuvar poštanske stanice; Uspomene u Carskom selu.
izvor:
www.moljac.hr