Talijanski fizičar i astronom rođen 15. veljače 1564. godine u Pisi. Nakon završenih medicinskih studija posvećuje se izučavanju geometrije i Arhimedovih djela te postaje jedan od najvećih fizičara i astronoma. Već kao student otkrio je izokroničnost njihala, promatrajući njihanje svijećnjaka u pisanskoj katedrali. Bio je profesor matematike u Pisi (1589. - 1592.), Padovi (1592. - 1610.), a od 1610. opet u Pisi. Za vrijeme boravka u Padovi uglavnom se bavi problemima mehanike: proučava slobodni pad, gibanje niz kosinu, horizontalni hitac, istražuje izokronizam, a zatim proučavajući toplinsko rastezanje tekućina, konstruira prvi termoskop. Istražuje i otkriva kako se može konstruirati dalekozor. Godine 1609. demonstrirao je svoj izum na vrhu zvonika sv. Marka u Veneciji. Izumom dalekozora započinje plodni period Galilejevih astronomskih istraživanja i slijede jedno za drugim značajna otkrića: mliječni se put raspao u golem broj zvijezda slabog sjaja; mjesečeva površina pokazala se izbrazdana dolinama i brijegovima; oko Jupitera kruže četiri mjeseca; Venera pokazuje faze kao i Mjesec; na Sunčevoj površini pokazuju se pjege.
Valja naglasiti kako Galilejeva veličina nije samo u njegovom izumu, iako se može smatrati najvećim optikom svoga doba, nego u činjenici da je dalekozor usmjerio upravo prema nebu. Svoja prva astronomska otkrića i zapažanja objavio je u djelu Siderius muncius (1610.). Zalaganje za Kopernikov sistem, koji je jedini točan i istinit, dovelo je Galileja u sukob s crkvenim učenjem, pa mu je odlukom Inkvizicije 1616. zabranjeno naučavanje da se Zemlja okreće oko Sunca i da je ono središte svijeta. Iako je obećao da će odustati od svog uvjerenja, Galileo ponukan otkrićima koje je izvršio nije mogao odustati od znanstvene istine i u svom djelu Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo, tolemaico e copernicano... (Firenza, 1632.) izlaže heliocentrički sistem. Ovo je djelo crkva odmah označila kao heretičko. Galilejeva dosljednost da iznosi i brani znanstvenu istinu izazivala je oštru reakciju. U Rimu, u prostorijama Inkvizicije, održan je proces protiv Galileja (1633.), koji je tada bio u 70-oj godini života.
U progonstvu, lišen slobode, odvojen je od svijeta, pod stalnim nadozorom Inkvizicije, dovršio je svoje najveće djelo, o mehanici, koje je započeo još u padovanskom periodu: Discorsi e dimostrazioni matematiche intorno du nuove scienze attenenti alla meccanica (Leiden 1638., latinsko izdanje), kojim je udario temelje mehanici. U njemu je izložio zakone slobodnog pada, uveo pojam ubrzanja, obradio gibanje niz kosinu, horizontalni hitac itd. Ovim djelom Galileo je uveo eksperimentalnu metodu istraživajna i matematičko formuliranje eksperimentom utvrđenih zakonitosti i time položio temelje modernoj fizci. Galileo Galilei preminuo je 8. siječnja 1642. godine. Poslije smrti crkvene vlasti nisu dopustile da mu se podigne nadgrobni spomenik. Tek 1737. položen je u zajednički grob sa svojim učenikom V. Vivanijem i tada mu je podignut nadgrobni spomenik. Dana 16. travnja 1757. skinuta je zabrana sa Galilejevih djela u kojima on podržava načelo pomičnosti Zemlje, nasuprot geocentričkom sustavu koje je branila Crkva. Prvo kompletno izdanje Galilejevih djela izdano je u Firenzi (1842. - 1852.) u 16 svezaka.
Izvor:
www.moljac.hr
Galileo Galilei 1564. - 1642.
Linearni način
