Status: Diskutant
Korisnik od: 11.01.2007
Lokacija: Nish, Srbija
Godine: 18
Postovi: 2,208
|
Evo ja nasla ovo na jednom drugom forumu (a ne znam gde su oni nasli jer nisu sajtovali) ali je vezano za romea i juliju :
VILJEM SEKSPIR (1564-1616)
O zivotu Viljema Sekspira, najveceg evropskog dramskog pisca, kao ni o vremenu nastanka njegovih djela, ne postoje dovoljni ni sigurni podaci. Za Sekspira se zna da je rodjen u Stratfordu na Evonu u prilicno imucnoj gradjanskoj porodici i da je gimnaziju pohadjao u rodnom mjestu.
Godine 1582. Sekspir se ozenio Anom Hatavej i vec sljedece godine dobio kcerku Suzanu. Tri godine kasnije rodjeni su blizanci Hamnet i Dzudita. Od tada pa do Sekspirovog odlaska u London ne znamo sta se desavalo, ali po pismu Roberta Grina (1592) vidimo da je u Londonu postao ozbiljan konkurent univerzitetski obrazovanim piscima (Marlou, Pilu, Nesu i Lodzu).
Godine 1595. Sekspir je postao akcionar pozorisne trupe Lorda Cemberlejna, koja je 1599.godine izgradila cuveno pozoriste Glob. Za ovu trupu, koja je kasnije postala Kraljevska trupa, Sekspir je pisao sve svoje drame i povremeno glumio sve do 1610.god, kada se povukao u Stratford, gdje je i umro.
Osim dvije poeme i zbirke pjesama (Venera i Adon 1593, Otmica Lukrecije 1594, Soneti 1609), Sekspir je napisao 36 drama za koje se smatra da su u cjelini njegove. Osam Sekspirovih istorijskih drama (napisanih od 1590. do 1600) obuhvataju period engleske istorije od Ricarda II do Ricarda III. U istom, pocetnom periodu Sekspirovog stvaralastva nastale su i njegove rane tragedije (Titus Andronikus, Romeo i Julija), kao i mnoge rane komedije od kojih su najpoznatije San ljetnje noci i Mletacki trgovac. Od 1600-1606.god. Sekspir je napisao svoje najpoznatije tragedije (Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Magbet, Kralj Lir) i komedije (Kako vam drago i Bogojavljenska noc). Od djela stvorenih u posljednjem periodu (1606-1613) najpoznatije su ljubavna tragedija Antonije i Kleopatra i tragikomedije Zimska bajka i Bura.
Uvod u djelo
Nema ni jednog Sekspirovog djela u kojem se ljubav ne pojavljuje: bilo kao zahvalna tema razgovora, pokretacka snaga likova ili, najcesce, kao preporodilacko osjecanje koje vraca radost prvog vidjenja ljepote u svijetu. U ogromnoj vecini Sekspirovih djela tuga ili radost zaljubljenika vracaju njegove tragicne usamljenike u nas svijet, a nas priblizuju njima. Za razliku od brojnih komedija u kojima ljubavnici uvijek imaju svoj kutak gdje im niko ne smeta, Romeo i Julija su okruzeni svijetom svakodnevice i ugrozeni silama mrznje. Nad poezijom njihove ljubavi nadnio se mac proznih sila onih od kojih zavise. Otud nam se i tema ovog djela predstavlja gotovo kao sudski slucaj: Romeo i Julija protiv Verone; ili djeca u ljubavi protiv roditelja u mrznji; mladi protiv starih koji su zaboravili na mladost i protiv onih mladih koji nece za nju da znaju... Ukratko, rijec je o sukobu izmedju velike i idealne ljubavi sa malim i stvarnim svijetom.
Susret Romea i Julije
Cim se Romeo i Julija sretnu imacemo priliku da vidimo kako izgleda - sjaj vatre - u poredjenju sa - parom uzdisaja-. Sjenkom koju baca na tu uvertiru ljubavi, prava ljubav smjesta ocrtava svoje obrise. Ona se radja iz vatre Romeovih i Julijinih podsticanja, postajuci nesto stvarno zahvaljujuci njima. Od prvog trenutka to je cin ljubavi a ne filozofija ljubavi, upravo po tome sto se svaka njihova rijec i misao ne zavrsava u sebi i u trenutku kada je izgovorena. Ljepsa i veca, ona se vraca sa druge strane. Kada na obali ugleda Juliju, kada jos ne znajuci ko je ona pridje i uzme je za ruku, Romeo kaze:
Ako mi tu svetu ikonu skrnavi
nedostojna ruka, ja cu rado znati
da otkajem; kao poklonici pravi
usne ce poljupcem gresni dodir sprati.
Ako je Julija sveta ikona, ko je onda Romeo? Pa to vec kaze i samo ime: na italijasnkom romeo znaci hodocasnik. Julija ce ga odmah nazvati hadzijom dobrim, ali ne samo zbog igre rijeci vec i zbog igre osjecanja koja se radjaju. Julija kaze Romeu da poljubac nije potreban jer vec i dodir rukom kazuje isto. Nacinom na koji odbija, ona ga, ustvari, ohrabruje u onom najkriticnijem pocetnom trenu. Shvatajuci taj jezik kao vrstan knjizevni kriticar, Romeo ce se odmah odvaziti i zamoliti za poljubac. Kao hodocasnik, Romeo se pred ikonom moli. A ikona? Julija to zna:
Ikona cuti i kao uslisava.
Tim je sve svrseno. Romeo je poljubi prvi put, pa da bi vratio grijeh koji je ostavio na njenim usnama, ljubi je ponovo. Takav je Romeov i Julijin prvi i odmah poslije njega drugi poljubac. Takva je i njihova ljubav.
Ljubav
Ljubav Romea i Julije je velika, prava, romanticna ljubav koja ne zna za granice ni kompromise. Po onome kako nam Sekspir predstavlja Veronu i njene zitelje, to istovremeno znaci da tako nesto nije od ovoga svijeta ni po njegovoj mjeri. Romeova i Julijina ljubav je prevelika da ne bi bila tragicna. Otac Lavrentije, zastitnik ljubavnika i njihov najbolji prijatelj, zna to i zbog toga bi htio da stisa bujicu Romeove strasti. On moli Romea da voli umjereno jer tako cini ljubav koja dugo traje. Na manje produhovljen, ali na prostosrdacan nacin, i Julijina dadilja pokusava da ih urazumi. Otac Lavrentije je najblizi ljubavnicima i najvise u stanju da saosjeca sa njima. Kada bere svoje trave, on i sam o prirodi govori jezikom culne ljubavi:
Zemlja je i grob i ta majka rodna
prirode; taj grob je i utoba plodna:
raznovrsnu djecu te utrobe svoje
prirodine grudi bez prestanka doje.
Ali ljubav je tu opisana u svom krajnjem ishodu a ne u buri pocetka, kroz koju prolaze Romeo i Julija. Svijet bez ljubavi za kakvu znaju samo Romeo i Julija- osvijetljen i ophrvljen njihovim zarom- predstavljen je kao polumrtav, bez pravog poleta i razloga postojanja, koji jedino jaka osjecanja mogu dati. Ako osjecanja u tom svijetu i ima, ona su ili mala ili mutna kao zuc mrznje i zavisti koji jedino znaju za psovku i mac.
Tragican kraj
U ovom djelu Sekspir je razdvojio svoje junake od njihovog svijeta. Oni se tek djelimicno i usljed nesrecnog slucaja ukrstaju. Dok su razdvojeni, tragedije nema. Cim se sretnu, nesreca je neizbjezna. A takvim postupkom nam Sekspir ne zamagljuje srediste vec ga samo sasvim jasno pomjera na drugo mjesto, u namjeri da pokaze koliko je svako idealno stremljenje nespojivo sa silama koje pokrecu sve svakodnevice. Idealno i realno, u covjeku i svijetu, ovdje idu svako svojim putem da bi se na kraju neminovno sukobili.
Smrt je, tako reci, spasila ljubavnike da se suoce sa vremenom koje svaki zar rashladjuje. U isti mah, sa pravom bi se mogli upitati: zar bi to bila idealna ljubav kada bi ljubavnici mogli zivjeti jedno bez drugog? Naravno da ne bi. Romeovo i Julijino samoubistvo je, ustvari, posljednji i vrhunski izraz njihove ljubavi. Da bi ostala ono sto jeste i bila vise od toga, njihova ljubav mora prestati da postoji u svom zemaljskom vidu. Medjutim, iza njihovog odlaska ostaje jedno osjecanje i jedno saznanje. Posmatrajuci tuzni prizor roditelja nad mrtvim tijelima svoje djece, knez na kraju kaze:
Sumoran mir jutro donosi nam ovo,
sunce od tuge ne moze da sine.
Iza Romea i Julije je ostalo osjecanje praznine i saznanje da zivot koji ne lici na njihov nije zivot. A tim nam Sekspir ipak nesto sasvim odredjeno kaze. Ideali mozda nisu stvari po mjeri ovog svijeta, ali svijet bez njih ne vrijedi ni pisljiva boba. Da bi se mogli i dalje voljeti, Romeo i Julija moraju da umru. A da bi mogla zivjeti- sto znaci bar nesto malo poprimiti od njihovog zivotnog sjaja- Verona mora da se mijenja. U prekasnom casu pomirenja, to osjecaju njihovi ocevi pruzajuci ruku jedan drugome.
Back to top
View user's profile Send private message
Da Šekspir nije napisao dramu o Romeu i Juliji, u našoj biblioteci bila bi velika praznina, a Verona bi bila običan mali italijanski grad. Međutim, zahvaljujući besmrtnim ljubavnicima, ovo mesto je poznato širom sveta.
U starom delu Verone nalazi se Via Kapeljo i balkon na kojem se najpoznatiji ljubavni par na svetu zakleo na večnu ljubav. Nije potrebno dugo tragati za Julijinom kućom: reka posetilaca ponese vas kroz uske ulice, pored starih zidova na kojima su iscrtana srca i ispisane ljubavne zakletve.
U dvorištu kuće stoji Julija izlivena u bronzi sa grudima kao od zlata. To je rezultat hiljade dodira, jer kažu da će onaj ko dodirne njene grudi imati sreće u ljubavi. Osim toga, Julija je zatrpana poštom: svake godine iz celog sveta stigne više od 5.000 pisama. Svi ti ljudi od 14 do 93 godine koji pišu Juliji imaju nešto zajedničko - ljubavne jade - i svi oni pitaju za savet devojku koja već više od 400 godina predstavlja otelotvorenje strasti. Ona je bezuslovno volela svog Romea, kao i on nju, iako su njihove porodice bile zavađene i bila je spremna da umre za tu ljubav.
Neki lično ubacuju u sanduče pismo adresirano na Juliju ili ga stavljaju na njen sarkofag, ali dovoljno je da na koverti piše „Julija, Verona, Italija“ i pismo će iz bilo kog dela sveta stići na pravu adresu. U Via Galilei broj 3, u stambenom delu Verone, sedi u velikoj sobi osam žena: to su Julijine predstavnice. Po stolu prepunom pisama iz skoro svih zemalja sveta šeta mačak Romeo koji je dolutao pre nekoliko godina. On, naravno, uživa posebne privilegije, ali ne ometa devojke iz „Julijinog kluba“ da obavljaju svoj posao. One nastavljaju tradiciju koja je počela 1935. godine kada je jedan očajni Englez tražio savet od Julije. Ubrzo su na njenom grobu počela da se gomilaju pisma dok se Etore Solimani, tadašnji grobar Verone, nije konačno sažalio i počeo da šalje odgovore. Četrdeset godina kasnije je Đulio Tomasia, direktor fabrike čokolade, osnovao „Julijin klub“ i on je sada počasni predsednik. „Da bi se odgovorilo na more pisama potrebna je dobra organizacija“, kaže ovaj sedamdesetogodišnjak. Sve devojke, koje govore po nekoliko jezika, rade besplatno, takoreći u službi ljubavi.
Likovi:
ESKALUS, veronski knez
PARIS, mladi plemic, knezev rodjak
GROF MONTAGI, starjesine dveju zavadjenih kuca
GROF KAPULET, - II -
GROFICA MONTAGI, Montagijeva supruga
GROFICA KAPULET, Kapuletova supruga
JULIJA, Kapuletova kci
JULIJINA DADILJA
STARAC, Kapuletov rodjak
ROMEO, Montagijev sin
MERKUCIO, knezev rodjak i Romeov prijatelj
BENVOLIO, Montagijev sinovac i Romeov prijatelj
TIBALT, bratanac gospodje Kapulet
MONAH LAVRENTIJE, franjevac
MONAH JOVAN, franjevac
VALTAZAR, Romeov sluga
SAMSON, Kapuletov sluga
GREGORIO, Kapuletov sluga
PETAR, sluga Julijine dadilje
AVRAM, Montagijev sluga
APOTEKAR
TRI MUZICARA
PARISOV PAZ, JOS JEDAN PAZ, CASNIK
Gradjani, rodbina obeju kuca, maske, cuvari, strazari, sluge i pratioci, hor
__________________
"Be the change you want to see in the world." - Ghandi
|