Header


Forum Left Top



Obrazovanje Zakoračite još jedan stepenik ka znanju. Razmenite iskustva sa koleginicama i kolegama.

Zaključana tema
 
LinkBack Opcije teme Način prikaza
Old 16.12.2009, 02:08 PM   #171
Magic Ball Champion
 
Avatar korisnika OLIVABAY
 
Status : Diskutant
Reputacija : OLIVABAY je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 23.09.2007
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 25,694
Default

Mato Lovrak - Družina Pere Kvržice

Mato Lovrak rođen je 8. ožujka 1899. g. u Velikom Građevcu kod Bjelovara. Književničkim radom se bavio 50 godina. Najviše književničkih radova napisao je za dijecu. Posebnu popularnost stekli su romani “Vlak u snijegu” i “Družba Pere Kvržice”. Dramatizirani su, a prema njihovom sadržaju snimljeni su filmovi istoga naslova. U svojim djelima Mato Lovrak prikazuje djecu u igri, u školi, u obitelji, u različitim akcijama i pustolovinama. Mnoga Lovrakova djela prevedena su na druge jezika. Mato Lovrak umro je 1974. g. u Zagrebu.

Mjesto radnje:
Selo

Vrijeme radnje:
Lipanj

Tema:
Djeca obnavljaju stari mlin da bi ga predali na uporabu nesložnim
seljanima.

Osnovna misao:
Zajedničkim radom i trudom sve se može ostvariti.

Likovi:
Pero, Šilo, Medo, Milo dijete, Budala, Divljak, Danica, Marija, učitelj.

Kratki sadržaj:
Bio je mjesec lipanj. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje. Imao je temperaturu. Sjećao se riječi koje je otac govorio majci o starom mlinu. Mlin je bio zajedničko imanje cijelog sela. Nakon što se potrgao most tako da se kolima ne može prijeći u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi, a drugi su se tome protivili. S vremenom seljaci su prešli mljeti u stari mlin, a svoj su mlin napustili. Pero je cijelo jutro o tome razmišljao i odlučio da skupi svoju družbu i obnovi stari mlin. Vratio se kući i veselo krenuo u školu. Pridružili su mu se prijatelji: Medo, Šilo, Budala, Divljak i Milo dijete. Iako su morali na vrijeme biti u školi otišli su na trešnju gazde
Marka da bi im Pero pokazao stari mlin. Odatle su ih potjerali tako da su otišli do starog zvonika odakle se mlin najbolje vidi. Tu im je rekao da će mlin biti njihov, a o detaljima će se kasnije dogovoriti. U školu su zakasnili, ali im je učitelj oprostio zbog poslova koje moraju raditi dok drugi spavaju. Taj dan i Pero je dobio nadimak. Zvali su ga Pero Kvržica. Sutradan su svi krenuli u mlin. Put do mlina je bio zapušten i pun granja.
Pored mlina je bilo mutno jezero. Sve je to trebalo očistiti i pokrenuti stari mlin. Svoje slobodno vrijeme su provodili u uređivanju mlina. Jednog dana u blizini mlina su pronašli bunar. Htjeli su ga očistiti da bi imali pitku vodu. Prvi je u bunar išao Medo, a kada su ga izvukli van bio je u nesvijesti. Srećom uskoro mu je bilo bolje. Sutradan su Peru spustili u bunar, ali dok su ga spuštali ispao im je lanac i Pero je pao u bunar. Uspjeli su ga spasiti, ali se prehladio i nije mogao ići u mlin. Do Perinog ozdravljenja za vođu je izabran Divljak. Misleći na Peru nastojali su napraviti što više posla. Napravili su mostić, očistili grane koje su smetale. U bunaru je bilo pitke vode. Kada se Pero vratio bio je sretan, a Divljak se naljutio i pobjegao.
S njim je otišao i Budala. Dječaci su se bojali da oni ne odaju njihovu tajnu. Zaprijetili su mu, ali je Divljak ipak sve ispričao djevojčicama, Mariji i Danici. One su došle u mlin i kada su već sve znale dječaci su ih morali primiti u grupu. Osim toga, djevojčice su znale čistiti, crtati i uređivati vrt. Već je skoro bilo gotovo i svi su bili sretni. Čuli su da se u selu odrasli opet pokušavaju dogovoriti o popravku mlina, ali im to nije uspjelo. Družba je odlučila predati mlin seljacima na zadnji dan škole. Kada su jednog dana došli do mlina vidjeli su izgaženi vrt i pošarane zidove mlina. Znali su da je to učinio Divljak. Družba nije odustala, svu su štetu popravili i očistili su mlin. Kasno su se vratili kući i zbog toga imali probleme, ali tajnu nisu odali. Približavao se kraj školske godine i u mlinu je sve bilo gotovo. Samo se uljepšavalo ono što je već učinjeno. Motrili su na Divljaka da ne oda njihovu tajnu. Nekoliko dana prije završetka škole dječaci su sve ispričali učitelju i pokazali mu uređeni mlin. Dogovorili su se da se završna školska svečanost održi u mlinu. Na zadnji dan škole roditelji su kao i uvijek došli u školu, a među njima je bio i načelnik općine. Bili su tu i tamburaši.
Učitelj je pozvao da svi pođu do mlina. Čuo se žamor jer nitko nije mogao razumjeti učiteljev postupak. Ipak su krenuli. U mlinu su ih dočekala djeca gdje su zajedno proslavili obnovu mlina.


Tone Seliškar - Družina "Sinji galeb"

Slovenski pisac Tone Seliškar rodio se 1.4.1900. u Ljubljani, a umro
1970. g. Objavio je knjige pjesama: Trobovlje, Pjesme očekivanja i mnogo proznih djela: Družina Sinjega galeba, Jedra na kraju svijeta, Drugovi,
Mazge, Rudi, Nasukani brod, Tršćanska cesta. Više Seliškarovih knjiga
prevedeno je na hrvatski jezik, a Družina Sinjega galeba objavljena je u
više izdanja.

Mjesto radnje:
Galebov otok i more

Vrijeme radnje:
Ljeto

Tema:
Dječja družina koja se bavi poslom za odrasle

Ideja:
Ako ti samo jedna uspomena ostane od neke voljene osobe,
nemoj dopustiti da se još više uništi od starosti, nego je čuvaj od propasti.

Kratki sadržaj:
Bio jedan dječak Ive, koji nije imao ni oca ni majku. Otac mu je protjeran
s otoka, a majka mu je zbog tuge umrla. Živio je sam u jednoj staroj
napuštenoj kući. Jednoga dana otac se jako bolestan vraća kući i kod kuće
umire. Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Jedino što je Ivi za
uspomenu ostalo od oca bio je jedrenjak koji se zvao "Sinji galeb". Ive je
odlučio da Sinjeg galeba uredi, da izgleda kao nov. Ivi se pridružuju
dječaci iz sela; Petar, Jure, Mijo, Pere i Frane. Oni odlučuju zajednički
urediti brod. Dječaci su sve uredili, samo još treba ofarbati krmu. Pošto je
farba bila jako skupa oni odluče da nekako zarade novac, kako bi ju kupili.
Dječaci odlaze na kamenolom. Tamo su radili jako dobro. Prvi sat bilo je
lagano, ali kasnije je sunce sve jače pržilo tako da je raditi bilo zaista
teško. Na kamenolomu se morao napraviti doista velik posao. Opasnost je
prijetila od jedne velike kamene gromade. Trebalo se popeti na vrh te
velike stijene koja se svaki čas mogla srušiti. Poslovođa je iz džepa izvadio
stotisućicu i rekao:
"Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisućicu!"




Svi su šutili dok se nije javio Ive. Otišao je gore, sretno se popeo i postavio dijamant. Međutim, kada se vraćao nazad tlak zraka ga je odbacio i on je lupio o jedan kamen. Razbio je čelo, ali mu je bol jako brzo prošla. Kada su zaradili za farbu, otišli su kupiti je i potpuno su uredili
"Galeba". Medutim, jedne zore, kada se Ive probudio, "Galeba" nije bilo.
Mještani su odlučili uzeti "Galeba" jer su htjeli naplatiti barem jedan mali
dio onoga što im je Ivin otac učinio. Kasnije su Ive i družina uzeli
jedrenjak i s njime otišli na more.

Analiza likova:
Ive
Bio je uistinu mrk dječak, crne kose. Zaboravio je sve one nježne riječi
što ih majke govore djeci. Ne poznaje majčina zagrljaja ni očeve brižne,
mile poglede. Sam je rastao, sam se mučio i kada je urlala bura, nije se
bojao.

Dječaci
Dobri su, pomažu Ivi u obnovi jedrenjaka.

Mileva
Smeđokosa, zdravih, rumenih i vječno nasmijanih obraza, sa svom
djecom je mila i dobra, ali prije, čim je vidjela Ivu odmah se smrkla
jer ga se bojala, kasnije se oslobodila tog straha.

Stari Nikola
Petrov i Milevin otac, voli Ivu i pomaže mu u najtežim trenucima.

Dojam o djelu:
Ovo djelo mi se svidjelo jer je dječaku za uspomenu od oca ostao samo
taj jedrenjak, a on ga nije htio ostaviti da trune, nego je sakupio družinu
dječaka i s njima ga obnovio, da mu jedina uspomena od oca ne "potone u
zaborav".
OLIVABAY nije na forumu  
Sponsored Links
Old 16.12.2009, 02:20 PM   #172
Magic Ball Champion
 
Avatar korisnika OLIVABAY
 
Status : Diskutant
Reputacija : OLIVABAY je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 23.09.2007
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 25,694
Default

Ivan Gundulić - Dubravka

GUNDULIĆ, Ivan (Dživo), (Dubrovnik, 8.1.1589. - 8.12.1638.). Školovao se u Dubrovniku, gdje je imao dva vrsna učenika: Camila Camillia i Petra Palikuću. Gundulić je u toku svoga života po običaju vršio različite državne službe. Stihove je počeo pisati u ranoj mladosti. Odgojen u katoličkom protureformacijskom duhu početka XVII. st., ovaj veliki barokni pjesnik smatra te svoje mladenačke stihove "porodom od tmine", tako da se od mnoštva stihova i deset drama sačuvala samo Arijadna, Prozerpina ugrabljena te pjesma Ljubovnik sramežljiv i ulomak Dijane i Armide. Ta djela pisana su glatkim stihovima. Međutim, to je samo priprema za kasnija glavna djela: Suze sina razmetnoga (Venecija, 1622.), Dubravka(1628.) i Osman. Suze sina razmetnoga su lirsko-refleksivni ep u tri "plača" (sagrešenje, spoznanje, skrušenje). Dubravka je napisana 1627., a prikazana godinu kasnije. To je pastirska igra u tri čina, svojom rodoljubnom i moralističkom tendencijom izlazi iz tradicionalnog okvira zabavne pastorale. Gundulić se bavio mišlju da prevede Tassov ep Oslobođeni Jeruzalem, ali su ga turski poraz 1621. kod Hocima u Poljskoj, pobuna u Carigradu i nasilna smrt sultana Osmana potakli da napiše novo, izvorno djelo Osman. Po svom stvaralačkom zamahu kao i po bogatstvu i blještavosti izraza Gundulić je naš najveći pjesnik XVII. st.

Mjesto:
Dubrovnik

Vrijeme:
1628. godina na dan sv. Vlaha

Svake godine, u okolici Dubrovnika, na dan sv. Vlaha slavi se praznik, koji je vezan uz neke narodne tradicije. Tog se dana pleše, svira i vlada opće
veselje. Na dan sv. Vlaha vrši se i vjeridba izmedu najljepšeg pastira i pastirice. Ove godine taj par su predstavljali Miljenko i Dubravka. Međutim, ružni i bogati Grdan potplaćuje ljude te oni njemu daju Dubravku. Ali kad se u crkvi vršio obred, cijela crkva se potresla, a na vratima je stajao Miljenko. To je svećenik shvatio kao opomenu od boga, te on, uz odobravanje naroda, vjenča Miljenka i Dubravku.

Analiza:
Kod Gundulićeve Dubravke najbolje se očituje snaga refleksije, razmišljanja, koja u svakom slučaju dovodi i do određene tendencije, unaprijed vec smišljene, tendencije kao smišljene poruke svom vremenu i svojim suvremenicima. Dubravka (1628.) je djelo koje već na prvi pogled ima vrlo mnogo dodirnih točaka s već tradicionalnom, veselom pastirskom igrom. U tom djelu Gundulić stvara fabulu u kojoj se u središtu radnje nalazi sudbina dvoje mladih ljudi. Smještajući događaj u Dubravu, pjesnik uvodi u nju već standardna pastoralna lica, pastire i pastirice, te mitološke likove satira, ali i likove koji prikazuju neke realne osobine tog vremena: izbjeglog ribara iz Dalmacije i iskvarenog predstavnika dubrovačkog građanskog društva - Grdana. Ta pastirska drama ima sve elemente alegorijsko-pastirske igre sa sretnim završetkom. Gundulić čitavu radnju zasniva na starom dubrovačkom običaju da se na dan sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, vjenčaju najljepši momak i djevojka (Dubravka i Miljenko). No Grdan, bogat ali pokvaren građanin, želi tu svadbu spriječiti i sam se oženiti Dubravkom. U tim njegovim nastojanjima "sprečava" ga bog, koji
na samom vjenčanju čini čuda u svom hramu, i tako se Miljenko i Dubravka nađu u zagrljaju te se sretno vjenčaju. Međutim Dubravka ima mnogo dublje značenje od obične vesele igre s pjevanjem. Alegorijski shvaćeno Dubravka je simbol aristokratske dubrovačke slobode, a Grdan
predstavnik bogatog dubrovačkog građanstva koji u težnji za ugodnim životom i bogatstvom prijeti slomom toj slobodi. Dakle, Dubravka je u stvari analiza tadašnjeg stanja u dubrovačkom društvu.

***************************
drugi način

Radnje ovog djela događa se u Dubravi na dan svetog Vlaha, 4. veljače. Na taj dan se slavi sloboda jednim pradavnim običajem kojim se najljepša pastirica - Dubravka udaje za najljepšeg pastira - Miljenka. Sve bi bilo dobro kad se u dramu ne bi umiješali suci, koji su dodijelili Dubravku jednom ružnom starcu. Taj starac je bio jako bogat pa je potkupio suce.
Na sreću, tada se u dramu upleo i bog Lero koji je Dubravku vratio Miljenku.

Sloboda i piščevo rodoljublje:
Dubravka započinje i završava stihovima o slobodi. Nakon svakog lika skup pjeva jednu od himni o Dubrovniku (slobodi, ljepoti,...). Gundulić kroz lik ribara pokušava otpjevati Dubrovačku slobodu i sve što ide uz nju: pravdu, blagoslov, mir... Ribar u kratkim osmercima, jednom himnom započinje “Dubravku”. Također i čitavo djelo završava himnom slobodi koje izgovara skup:

“O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti!”


U ovim se stihovima očituje doživljaj slobode kao doživljaj ljepote.
Sloboda koja je uzrok dubrovačkoj slavi, ne može se platiti materijalnim dobrima, ona je u ljudima i u životima.

Analiza:
Dubravka je alegorijsko-pastirska drama, jer ima sve elemente pastorale tj. arkadije (događa se u prirodi, likovi su vile, a motiv je ljubav).
U Dubravci ribar, osim što iskazuje slobodu, suprostavlja opis Dubrovnika sa Dalmacijom i primorjem:

“Dubravka” je odraz dubrovačke stvarnosti. Ono se sastoji od tri razine:

1. Pastirska razina - Gundulić ismijava starost koja pokušava narušiti prirodni tok, ljubav mladih i lijepih, kojih u tome sprečava viša sila; veličanje ljepote, mladosti, ljubavi i ismijavanja starosti.

2. Alegorijska razina - Sloboda je božanska, nemjenjiva s ničim. Neslobodan čovjek nema ono što je preduvjet da bude čovjek. Sloboda je ono što čovjek treba imati samim svojim postojanjem. Starac predstavlja jačajuću građansku klasu. Kroz njegov lik Gundulić progovara o unutarnjim proturječnostima u samom Dubrovniku. Dubravka je simbol političke vlasti, a Miljenko označava dubrovačku vlastelu.

3. Razina sukoba - sukob između tradicionalnog i novog
********************
treći način

I čin
Radmio, jedan od pastira uvodi nas u radnju. On se ujutro budi i moli zvijezdu Danicu da brzo dođe dan jer je danas u Dubravi veliko slavlje. On šalje svoje pastire da naprave veliku gozbu, jer dana kakav će biti današnji, Dubrava još nije vidjela. Radmio pjeva i o Dubravi kako bi objasnio vjenčanje koje će se odviti između najljepše pastirice i najljepšeg pastira. Po njegovu izboru to su pastirica Dubravka i pastir Miljenko. Ubrzo Radmio susreće jednog ribara, te ga upita zašto je došao u Dubravu. Ribar mu odgovara kako je došao u miru provesti ostatak svog života. U tom razgovoru ribar govori kako Dubrava vlada sama dobom i druge stvari koje navode da je Dubrava zapravo Dubrovnik. Ribar sretan što je napokon našao mjesto u kojem će biti sretan zapjeva:

"O Dubravo slavna svima u uresu slobodnomu lijepa ti si u mojijem očima draga ti si u srcu momu."

Zora pomalo sviće i budi se Miljenko koji pjeva o Dubravci i uspoređuje njenu ljepotu s prirodom koja ga okružuje. Uto dolazi Ljubomir. Miljenko je žalostan jer smatra da se Dubravka neće udati za njega, no Ljubomir ga tješi i uvjeruje kako je on jedan od najljepših pastira i kako će biti izabran za najljepšeg pastira, te se tako oženiti Dubravkom. Nakon toga Dubravka se budi sa pastiricama, te one hitaju sve zajedno da se umiju da danas budu što ljepše. Pastirice tada govore Dubravki da je ona najljepša:

"...ti najljepša, ti najdraža bez cvijeta si cvijet od vila..."

Satir Divjak govori o ljubavi prema Dubravci, govori kako je ona najljepša od sviju vila o čemu govore sljedeći stihovi:

"O Dubravko, ljepša vele od svijeh vila u Dubravi, tebe misli moje žele, ma se ljubav tobom slavi."

Ubrzo nailazi Gorštak Satir i dolazi do prepirke između njih tko je ljepši. Gorštak se tada pohvali kako pastiri i pastirice odmah zaplešu kad on zasvira. Divjak kaže da kad on zasvira na svoje dipli da se slavuji natječu s njima. Nakon prepiranja Divjak odlučuje da će ukrasti robu vili na jezeru i da će se tako privući. Zatim dolazi scena gdje Zagorko tjera stoku i traži neku vilu, a Ljubdrag dolazi i pita ga za nevolje. On mu govori o tome kako mu je vinograd zapušten, vukovi mu jedu ovce, a psi loču mlijeko. Ljudbrag govori kako što više svijet stari, to je gori. Također govori da bi se svi željeli obogatiti, da mladi ne slušaju savjet otaca svojih, da ni Dubrava više nije lijepa i zelena, nego porušena zbog nebrige i nepažnje. Zatim se javlja Jeljenka satirica koja je tužna jer ju je Divjak napustio i želi Dubravku. Ona tu govori kako je on otišao za drugim vilama. Također kaže da te vile nemaju prirodnu ljepotu i na kraju veliča samu sebe.

II čin
Tu se govori o tome kako Brštenko kaže da je to lijepo kad se žene najljepši pastir i pastirica i da tu dolazi do slavljenja slobode, no tada Ljubmir govori kako to nije uvijek lijepo i da postoje iskorištavanja u braku, da neki brakovi nisu dobri i čisti, a na kraju Tratorko govori kako ne bi smjeli govoriti o tome tako crno na ovaj lijepi i svečan dan. Oni tada odlaze tražiti družinu. Zatim se javlja Vuk satir koji govori kako će Zagorku pričuvati stoku dok se on bude smucao. On ovdje govori kako taj dan nije posvećen svetkovini slobode već da svatko radi što hoće (jede, pije) tj. on zagovara hedonizam. Stojna je uhvatila Vuka kako joj krade ovcu i ona mu govori kako će ga vješati narod. On se predstavlja kao onaj kojem je obećana Dubravka, a ona mu govori da su mu obećana vješala. Oni se natežu i na kraju Vuk proklinje Stojnu što ga nije pustila da pojede nešto. Tada se susreću Gorštak i Vuk te ga Gorštak pita zašto je tužan. On mu govori kako je gladan i da mu je to jedino važno u životu. Gorštak mu govori kako je ljepše služiti vilinu ljepotu, a Vuk ga uvjerava u drugo. Gorštak kaže Vuku da će se najesti te da idu na pir jer je on glumac a on neka bude bubnjar. Miljenko slavi Dubravku lijepim riječima, a onda mu Pelinka govori da mu to neće uspjeti te da mu prizna da li je pomno gledao na nju. Ona mu govori kako joj treba pokloniti dar, a on se ne slaže s tim jer misli da se vilu ne smije smatrati lakom ženom. On se čudi njezinim savjetima. Divjak se preobukao u vilu i hvalisa se da je lijep i da je ljepši od bilo koje vile. tu opisuje kako se dotjerao. Zagorko je tužan i govori kako je imanje vukovo a mlijeko od pasa, da čuje vila njegov plač. Stojna, Zagorkova majka saznaje da je Zagorko tužan i da želi pustiti sve i da ode tražiti vilu. Ona kaže da će ona prije njemu naći očuha nego on njoj nevjestu. Onda pastjerići izražavaju želju da krenu njegovim stopama međutim majka ih sprečava. Jeljenka čezne za Divjakom i govori kako ga vile drže za zvijer, a da ga ona voli. Ona opet govori kako vile nemaju prirodnu ljepotu.

III čin
Tu su Divjaka htjeli pastiri istući jer je htio na prijevaru ući među vile i poljubiti Dubravku, a tada Jeljenka govori kako ne bi voljela da njen nevjernik pogine. Gorštak govori da Divjače bježi i smije mu se što je na taj način mislio poljubiti Dubravku, i odmah mu prigovara za izgled. Ljubdrag kritizira skup kojeg je Grdan potplatio zlatom da kažu da on ode za Dubravku. On govori kako je Miljenko nju i ona njega željela od djetinjstva, a da je sada zlato umiješalo prste. Miljenko žali za Dubravkom i govori kako ju je najgrđi pastir u okolici mogao uzeti i kaže da treba poduzeti nešto. Divjak ne prepoznaje Jeljenku, obučenu u pastira i želi mu se zahvaliti. Ona mu govori da se okani vila i pokaže mu se. Na kraju su krenuli tamo gdje svi idu slaviti boga Lera. Brštanko i Ljubdrag govore kako Dubravka mora poći za Grdana, a ne za Miljenka. Dolazi glasnik te govori da se na vjenčanju Lerov kip počeo tresti i tako sve dok nije došao Miljenko. Kad je došao bio je obasjan zrakom, a to je bio znak da je on taj za koga se treba udati Dubravka. Ljubdrag govori da ipak bogovi paze na ljude. Glasnik ih poziva na gozbu. Gorštak, Vuk, Divjak, Jeljenka i skup pastira pjevaju o tome kako će biti na gozbi, a nakon svake strofe zazivaju bogove: “Hoja, Lero, Dolenije” te im na neki način tako zahvaljuju. Redovnik govori da je ova veza po zakonima vjere, tj. od neba potvrđena, a onda Miljenko govori Dubravki da je ona najljepša, samo da nju voli, a ona nešto slično. Kroz njihov razgovor se vidi da se stvarno vole. Redovnik govori pastirima da je njihov posao završen. Govori kako će večeras pustiti ptice iz kaveza, pa bi želio da se i Dubravom prostre sloboda. Nakon što redovnik završi svaki svoj govor ponavlja stihove:

“O lijepa, o draga, o slatka slobodo…”.

Redovnik traži od boga da usliši prijašnje molitve i zahvaljuje što je opet u Dubravi sloboda i što ima svega i svačega. Govori da se danas slavi ne samo vjenčanje već i sloboda.

Analiza likova:
Miljenko
Dobar i pobožan. Brine se o svome stadu, ali isto tako spreman je i Dubravi pružiti svu ljubav koja joj je potrebna. Nekim čudom dospio je za njene gozbe na sav glas, ali to je kasnije ispravljeno i proglašen je najboljim pastirom. Uza ove njegove vrline on je i pošten i osjećajan a to možemo zaključiti iz petog prizora drugog čina u kojemu starica Pelinka savjetuje Miljenku da se Dubravci približi darovima, ali on to odbija i ističe da se do ljepote i ljubavi ide čistim srcem, a ne punom vrećicom.

Dubravka
Dobra pastirica, vodi ostale vile, njezina je prirodna ljepota, a dobrota uzor ostalima, simbolizira Dubrovačku republiku.

Grdan
Ružan, nepošten, bogat starac. Piščev stav već se vidi iz imena kojemu je dao. Negativan je lik, a njegova negativnost najviše dolazi do izražaja kad podmićuje Vijeće. Grdan simbolizira nepoštene ljude koji prevarom žele doći na vlast.

Starac ribar
Bjegunac iz primorja koje nije slobodno. Dolazi u slobodnu Dubravu.

Divjak i Gorštak
Oni su satiri (mitološka bića). Ružni, nespretni, nerealni, izazivaju smijeh.

Ljubdrag
Starac, pastir. Lik kojem je glavni zadatak podsjećati na stara dobra vremena kada se u Dubravi živjelo pošteno i radosno.
OLIVABAY nije na forumu  
Old 16.12.2009, 02:22 PM   #173
Magic Ball Champion
 
Avatar korisnika OLIVABAY
 
Status : Diskutant
Reputacija : OLIVABAY je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 23.09.2007
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 25,694
Default

*****************************
četvrti način

Vrsta djela:
Pastoralnoj dramskoj vrsti, neobično raširenoj u doba renesanse i baroka, pripada Gundulićeva Dubravka, koja se, kako nam kažu arhivski podaci,
prikazivala u Dubrovniku 1628. godine, pa možemo pretpostaviti da je nastala sredinom trećeg desetljeća 17. stoljeća.

Kratki sadržaj:
Radnja drame odvija se u pastoralnoj Dubravi, u neko mitsko, pogansko vrijeme sreće i blagostanja, u vrijeme koje po svojim obilježljima podsjeća na zlatni vijek čovječanstva. Od starine je običaj u Dubravi da se svake godine svetkuje sloboda, i tada se vjenčaju djevojka i momak za koje suci izreknu da su najljepši i najplemenitiji par. Dramski zaplet u ovom djelu
počinje u trenutku kada vjenčanje i očekivani sretan rasplet radnje sprečava bogati a ružni Grdan tako da podmiti suce te oni odrede da se Dubravka kao najljepša ima vjenčati s tobože najljepšim Grdanom. I kada je već sve spremno za to neprilično vjenčanje u hramu boga Lera, boga ljubavi, sam bog Lero sprečava vjenčanje čudesnim znamenjem, pa se Dubravka ipak vjenča s Miljenkom, koji je najbolji i najčestitiji momak, a Dubravka i on vole se već odavna. Narod slavi njihovo vjenčanje, a ujedno i svetkovinu slobode, te svi božici slobode na oltar pridonose darove i pjevaju himnu slobodi.

Alegorijsko značenje:
Mitološko-pastoralni sadržaj Gundulićeva drame ina alegorijsko značenje. Mjesto radnje, Dubrava, prema povjesničarima književnosti, označava sam grad Dubrovnik, pastirica Dubravka simbol je dubrovačke slobode i vlasti, a njome se ženi Miljenko, alegorijsko obličje dubrovačkog plemstva. Grdan simbolizira obogaćeni sloj dubrovačkih građana koji se žele domoći dubrovačke vlasti ženidbom s plemkinjama. U glavnu dramsku radnju upleteni su i mnogi drugi sporedni motivi i sporedne fabularne linije, koji potpomažu osnovnu alegorijsku namisao djela, na primjer motiv o ribaru koji dolazi iz Dalmacije i hvali slobodu Dubrave, Dubrovnika, ili pak neke
smiješne fabule što imaju moralno-etičku funkciju u djelu.

Likovi:
U Gundulićevoj pastirskoj igri osim likova pastira, ribara iz Dalamacije, svećenika, pojavljuje se i starac Ljubodrag, koji se tuži na mnoge nove običaje, kao što su neradnost i nemar za opće dobro, podmitljivost i pohlepa; u radnju su upleteni i nmogi prizori sa satirima i satiricama - Divjakom, Vukom, Zagorkom i Pelinkom - koji simboliziraju određene poroke i mane: sklonost prema raskoši, skupocijeno oblačenje i raskalašenost. Društvene mane Gundulić prikazuje s komične i smiješne strane, preplećući dosjetljive šale i lakrdije s veselim humorom i duhovitostima, poučavajući na opušten i veseo način.

Stih i kompozicija:
Dubravka je napisana u različitim stihovima i u različitim strofama. Najveći dio Dubravke je pisan u dvostruko rimovanim dvanaestercima ili pak osmercima. Dvostruko rimovani dvanaesterac, kojim započinje i Dubravka, cenzura dijeli na dva šestaračka polustiha s rimom. Taj je stih najrasprostranjeniji stih hrvatske poezije 16. st. ima mnogo teorija o porijeklu toga stiha. Prema najnovijoj, on je hrvatska varijanta
mletačko-starofrancuskog dvanaesterca. Dvostruko rimovani dvanaesterci ne povezuju se u strofe, ali su po dva stiha povezana ne samo rimama nego često i semantički.

Socijalni problemi u tadašnjem Dubrovniku, funkcija djela, karakterizacija:
Priča o Miljenku i Dubravki, zaplet radnje s ružnim Grdanom i sretan rasplet vjenčanjem s Miljenkom govore o nekim u Gundulićevo doba ne baš rijetkim socijalnim problemima Dubrovačke Republike. Povjesničari književnosti slažu se u mišljenju da je pričom o Dubravki i Miljenku, s jedne, i Grdanu, s druge strane, Gundulić aludirao na nejednake ženidbe, protiveći se i kritizirajući ženidbe među različitim društvenim klasama. U Dubrovačkoj Republici od starine je bio zakon da se plemići mogu vjenčavati samo međusobno. Pojava Grdana u drami očito aludira na neke pokušaje kršenja tog starog zakona, problematizira ženidbu među različitim društvenim slojevima i prikazuje takvu vezu kao neprirodnu i protivnu božjim zakonima od starine. Društveni problem Gundulić nije prikazao kao socijalni sukob, nego ga je preveo na moralno-etičku razinu: Grdan je podmitio sudce, on je zao i ružan, a Miljenko je dobar, iskren i pošten. Ljubav Miljenka i Dubravke odobravaju sami bogovi, osobito bog Lero. No nije problem Dubravke samo problem nejednakih ženidbi: u težnji Grdana za Dubravkom može se očitati i želja dubrovačkog puka za sudjelovanjem u vlasti, što Gundulić smatra suprotno božjim zakonima.
Prekidajući priču o zaprekama na putu sretnoj ljubavi Miljenka i Dubravke, Gundulić slijedi strukturu onodobne pastirske igre, udomaćene u Italiji i neobično obljubljene koja je odjekivala zaljubljenim pastirima i pastiricama. No strukturu ljubavnog zapleta pastirske igre Gundullić je proširio fabulom čiji smisao i alegorijsko zmačenje jasno ističe misao o veličini i dostojanstvu Dubrovačke slobode, slobode u kojoj po pravednim božanskim zakonima sretno vladaju plemeniti, lijepi i dobri, a pokušaju obogaćenih, podmitljivih i ružnih da osvoje slobodu i vlast suprotstavljaju se sami bogovi. Osim misli o mogućoj sreći u pastirskom svijetu, osim misli o pravoj ljubavi samo u svijetu daleko od civilizacije - a takve su misli utkane u svaki pastoralni žanr - Gundulićeva Dubravka nudi i koncept za sreću u civiliziranoj, slobodnoj državi - gradu, misao o sreći u takvoj političkoj tvorevini u kojoj, kao i u antičkom polisu - po Platonovim vizijama i idejama - vladaju istina, lijepota i dobrota i u kojem je sve već uređeno po zakonima božanske pravednosti. Gundulićeva Dubravka, naime, nije samo pastirski raj sretne ljubavi, ona je u strogoj političkoj hijerarhiji i etičkim vrijednostima podvrgnuta državno - politička tvorba. Gundulićeva Dubravka mjesto je na kojem vlada antički ideal harmonije ljepote, dobrote i istine, pobjeđujući zlo, ružno i laž, to je sretna Dubrava koja se zasniva na platoničkim koncepcijama idealne države i utopističkim mislima renesansnih i postrenesansnih mislilaca. Izbor žanra za
uobličavanje takvih misli - pastoralnog žanra - bio je idealan, a općeprihvatljiv u stoljeću koje je brujalo ljubavnim izjavama pastira i pastirica u raznorodnim pastoralnim književnim djelima što ih je onodobna publika čitala isto onako rado kako se danas čitaju "ljubići". No postupkom alegorizacije mitološko-pastirskog svijeta drame Dubravka proširuje smisao fabule i na suvremeni politički svijet Dubrovnika te širi
konvencijom određene granice pastirskog žanra. Istodobno, po svojim idealno zamišljenim političkim vizijama sretnog grada - države, Dubravka je i svojevrsna utopija - djelo je hvalospjev idealnom i idealiziranom društvenom uređenju, hvalospjev najboljoj od svih mogućih država u kojoj vjadaju božanska načela pravednosti, istinitosti, ljepote i dobrote. Oblačeći pastoralnu fabulu, smještenu u bezvremenski, mitski svijet vječne ljubavi i slobode, u alegorijski veo, Gundulić je svoje djelo postavio u konkretno vrijeme i prostor i dao mu moralno-etičko i političko znanje.
Strukturu Dubravke obilježava isprepletanje svih triju književnih rodova. Rod dramskog iskazuje se u podjeli na činove i skazanja - Dubravka ima tri čina, a svaki je čin podijeljen na skazanja - kao i u dramskim licima, sceničnosti, koru i dijaloškoj formi s upotrebom različitih vrsta stiha: od peterca preko osmerca do dvanaesterca. Epski elementi Dubravke očituju se u oblikovanju fabule: radnja se u djelu češće prepričava nego što se prikazuje, pa se ključna scena raspleta - ona kad se Lero pobuni protiv grdana - uopće ne pokazuje na sceni, nego je prepričava jedan lik drame. I sama je fabula - mitska priča iz zlatnog vremena - epska po svojim elementima. U opjevavanju ljubavi, ljepote, sreće i blagostanja otkriva se Dubravka i kao izrazito lirsko djelo. Osobito je lirsko prisutno u himničkim djelovima teksta u kojima se glorificira sloboda, ili pak u onim djelovima koji oblikuju vremensko - prostorne komponente djela. Tako se odmah na početku otkriva naglašeno lirska intonacija cijelog djela:

Objavi, Danice, jasni zrak objavi,
Čuj tihe vjetrice u ovoj Dubravi;
Pršat su počeli po listju zelenu
Zovući dan bijeli i zoru rumenu.
O zvijezdo, najdraži od neba uresu,
Ukaži se, ukaži! Raskoše tve gdje su?
Žuđena Danice, objavi se, objavi!
I zvijeri i ptice, svaki te glas slavi;
Sve te oči gledaju i srca tva hlipe
Da nas svijeh obsjaju svjetlosti tve lipe,
Da nam prije svane dan, blagi dan svečani,
I žuđen i čekan u ovoj svoj strani.

Isto tako u Dubravci se prepleću različiti tonovi: češće oni uzvišeni, himnički, mnogo je i prizora, osobito onih sa satirima i satiricama, u kojima se komično miješa sa smješnim, lakrdijsko sa šaljivim, duhovito s parodičkim. Takva je, na primjer, scena - monolog satira Divjaka preodjevena u haljinu vile:

Tko je taj ko sad rijet neće
Cjeć uresa draga i mila
Da ja satir nijesam veće
Neg najljepša do svijeh vila.

Dubje se ovo, ptice i zvjeri
Mom ljepotom snebdivaju,
I gorani i pastijeri
I slijede me i gledaju.

Od kladijeh bistrijeh predam
Cić naprava ke me rese,
Da, ako se gdi ogledam
Ma slika me ne zanese.

Pristavio sam tuđe kose
I opeo u cklo prame
I obuko ruho na me
Ko najljepše vile nose.
Put snježana neka je meni,
Vas se izmazah klakom bijelim,
A da se obraz moj rumeni,
Namazah se murvam zrelim.

Za ucrljenit usne moje
Kriješam sam ih oblijepio,
I haljinom svijetlom što je
Kože u meni sve sam skrio.

Samo branduse i prhala
Niz čelo injem vilam vise,
A uz glavu s čela ozdala
Roščići se moji vise.

Nu pod kose ako mnozi
Lasno roge skriti umiju,
Zašto i ovi moji rozi
Kosami se ne pokriju?


Osim prepletanja svih triju književnih rodova i različitih tonova, od onih komičnih i niskih do uzvišenih i sublimnih, antitetičnost je temeljno načelo strukturiranja pastoralnog svijeta u Dubravci: pastirima i pastiricama suprostavljeni su satiri i satirice, ljepoti je suprostavljena ružnoća, božanskoj pravdi i pravednosti korupcija i pokvareni ljudski običaji. Zlatna stara vremena suprotstavljena su novom vremenu, punome poroka i mana, slobodi Dubrave suprotstavljeno je ropstvo Dalmacije.
Razrješenjem dramskog sukoba, pobjedom božanskih zakona i sretnim vjenčanjem Dubravke i Miljenka svi se sukobi razrješuju, i pastoralu zatvara sretan, harmoničan kraj u kojemu se svi sukobi pomiruju. Slika je izvedena doslijedno u svim slojevima i na svim razinama teksta: Dubravka je tipičan primjer baroknog oblikovanja teksta i estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je Gundulić proširio konvencije pastoralnog žanra i slici idealnog svijeta pridao karakteristike svoje vizije društveno-političkog i moralno-etičkog ustrojstva Dubrovačke Republike. No za razliku od Držića, koji je svijet pastoralne idile doveo u sokob s realnošću seljačkog svijeta, Gundulićev je pastoralni svijet u svojoj dvostrukosti, u svojoj doslovnosti, s jedne, i alegoričnosti, s druge strane, harmoničan: sukobi su kratkotrajni i brzo prevladavani. Po tome je Dubravka, kao književno djelo, i filozofija morala i idealna vizija društva, a njen tvorac učitelj vrline
i društvene pravednosti. Tako je Gundulić u Dubravci počeo razmišljati o velikoj, novoj temi: o onoj temi koja je dominanta tema njegova velikog epa Osmana - počeo je razmišljati o čovjeku i povijesti, o smislu ljudske egzistencije u povijesnom svijetu.
OLIVABAY nije na forumu  
Old 16.12.2009, 02:24 PM   #174
Magic Ball Champion
 
Avatar korisnika OLIVABAY
 
Status : Diskutant
Reputacija : OLIVABAY je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 23.09.2007
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 25,694
Default

šesti način

Stihovi u kojima se očituje pjesnikova ljubav prema domovini:
"O Dubravo, slavna svima
u uresu slobodnomu,
lijepa ti si mojijem očima,
draga ti si srcu momu.
U veseloj ovoj sjeni
od čestitih tvojih grana
provesti je milo meni
dio najdraži mojijeh dana.
Tim raspinam mreže moje,
I u zavjet vješam vrše
na zeleno dubje tvoje,
po kome blazi vjetri prše." (str. 14)

Djelo je posebno jer na početku radnja drame počinje himnom danici zvijezdi, a završava himnom slobodi.
"Objavi, Danice, jasni zrak objavi;
čuj tihe vjetrice u ovoj Dubravi;
pršat su počeli po listju zelenu
zovući dan bijeli i zoru rumenu." (str. 9)

"O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kome sva blaga višnji nam bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvojoj čistoj ljepoti !" (str. 66)





Stil
Metafore:
"Ali još, jaoh, i u svrsi
nemilosna mom životu
od kamena kažeš prsi,
kriješ rajsku tvu lipotu!" (str. 15)

"Slavicu u gori,
I ti otvori
žuber medeni
lijepe zeleni,
u glasu najviši
s nami bigliši,
hvaleći slave
zore gizdave." (str. 18)

"O lijepa, o draga, o slatka, slobodo,
dar u kome sva blaga višnji nam Bog je do,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvojoj čistoj lijepoti." (str. 62)

Paradoks:
"Pogledaj sred čela me srce sprženo,
od suha pepela u prahu satreno;
viđ luge, dubrave i polja i gore
veće gdi eto sve u ognju mom gore.
Je li ovo, reci ti, što zna lis i kami,
Kladenče ki uzrasti mojima suzami,
kroz romon kažuć tvoj žuđenoj moj duši
kako te oganj moj čestokrat prisuši?"

Concetto:
"Čuj ino: skup broji čovjek se mnogo ti
u ljubav svu koji toliko istrati
riječi, uzdah, moljenja, zaludnijeh stupaja,
pogleda, cviljenja, jauka i vaja…"

Antiteza:
"Dubravko gizdava, na ures rajski tvoj
od gorskijeh dubrava nije ime slično toj.
Gustinom od grana dubrava zakriva
da zraka sunčana travu i cvit ne opsiva;
iz svijetlijeh tvojijeh oči nadragom tvom licu
dva sunca s istoči goje rajsku ružicu.
Sred dubrav, ma lipa, imaju stan svudi
zmije puni nalipa, zvijeri i skot vas hudi;
sred tvoga pogleda i srca svijem blaga
ljubav stan svoj gleda i milos pridraga.
Dubravi ures vas prolitnje zeleni
Tru sjever, hara mraz, tlači led studeni"

Personifikacija:
"Livade su uzeli odjeću zelenu,
da obuku dan bijeli i zoru rumenu."

Dubravka – alegorija:
Mjesto radnje, Dubrava, prema povijesničarima književnosti označava sam grad Dubrovnik, pastirica Dubravka simbol je dubrovačke slobode i vlasti, a njom se ženi Miljenko, alegorijsko obličje dubrovačkog plemstva. Grdan simboizira obogaćeni sloj dubrovačkih građđna koji se žele domoći dubrovačke vlasti ženidbom s plemkinjama. Ovo djelo je alegorija na stanje u Dubrovniku, ali i hvalospjev Dubrovniku i njegovoj slobodi:

"O Dubravo, slavna svima
u uresu slobodnomu,
lijepa ti si mojijem očima,
draga ti si srcu momu.
U veseloj ovoj sjeni
od čestitih tvojih grana
provesti je milo meni
dio najdraži mojijeh dana.
Tim raspinam mreže moje,
i u zavjet vješam vrše
na zeleno dubje tvoje,
po kom blazi vjetri prše."

Likovi u djelu:
Miljenko, Dubravka, Skup pastira, Ribar, Ljubimir, Skup vila, Divjak satir,
Gorštak satir, Zagorko, Ljubdrag, Jeljenjka satirica, Brštanko, Tratorko,
Vuk satir, Pelinka, Stojana, Pastjerići mali, Glasnik, Skup satira, Redovnik

U ovom djelu većina motiva proizlazi iz čežnje za slobodom i sve Gundulićeve metafore su usporedba sa slobodom i mirom. Većina baroknih pjesnika koristi se neobičnim metaforama kao npr. Giambattista Marino kaže za sunce "krvnik što sjekirom svojih zraka sječe vrat sjenama"), dok kod Gundulića nema takvih metafora.

Općenito o baroku:
Barok je stil u graditeljstvu, slikarstvu, kiparstvu, glazbi i književnosti. Kao
stilsko razdoblje trajao je od kraja 16. do sredine 18. stoljeća. Izrazito je
suprostavljen renesansi. Ponajprije se javio u Španjolskoj, kao pjesnički
smjer kulteranizam. Stilsko mu je obilježje krasnoriječivost, patetičnost, neusklđenost sadržaja i izraza. Stil je u baroku figuralan, a najčešće su figure metafora, poredba, antiteza itd.


Dojam o djelu:
Djelo mi se svidjelo jer govori o tome kako neki ljudi mogu biti podmukli te će sve napraviti samo da dođu do svoga cilja koji su si zamislili. Na žalost toga danas ima puno više nego tada. Isto tako danas kao što se u ovom djelu opisuje novac i dalje znači sve te si bez novca nitko i ništa. Začuđujuće je koliko pravilo koje je prije vrijedilo u Dubrovniku – pravilo da se ne smiju vjenčati ljudi iz građanstva podsjeća na kaste u Indiji. Premda je ovo nešto ublažena verzija kasti ipak vrijede slična pravila za različite staleže. I dan danas novac vlada svijetom, te što je čovjek bogatiji to je moćniji.

#############################
Marin Držić - Dundo Maroje


Kratki sadržaj:
Dundo Maroje dao je svom sinu Maru pet tisuća dukata da ode iz
Dubrovnika u Jakin, pa potom iz Jakina u Firencu, te mu je još rekao
da ako mu dobro krene neka ode na Sofiu. Na taj je način novčano
pohlepan otac mislio da će mu se sin Maro obogatiti.

Ali Maro nije poslušao oca, te je iz Jakina otišao u Rim, a ne u Firencu.
Ubrzo tamo Maro potroši sav novac. Kad je Maroje to doznao odmah je
sa svojom slugom Bokčilom otišao u Rim da ga nađe. U potrazi su mu
pomagali neki dubrovčani. Dotle je sin Maro živio kao bogataš.
Novce je potrošio na djevojku Lauru.

Kad se u Dubrovniku doznalo što Maro radi u Rimu, došla je i njegova
vjerenica Pera, njena baba i njen brat Dživo. Njihov prijatelj Dživolin ih
je o svemu obavijestio. Dotle je Laura doznala za dolazak Marova oca
(čula je razgovor Bokčila i Popive).

Kad je Maro doznao za dolazak oca, pravio se da ga ne poznaje
(zbog toga da mu ne skine nasljedstvo). Zatim ga je njegov sluga Popiva
savjetovao da uzme Lauri tri tisuće dukata, što je on ubrzo zatim i učinio
(kasnije ih je dao ocu da ih stavi u jednu kutiju). Uskoro su se otac i sin
sreli, raspravili i razjasnili.

Potom dolazi do svađe između Mare i Laure jer Maro nije htio priznati
za Peru, te je krivio Pometa (slugu od Uge Tudeška, nijemca) da laže.
Na kraju su ipak Ugo Tudeško i Laura postali vjerenici. Isto je zadesilo
i njegovog slugu Pometa i njezinu slugu Petrunjelu.

Potom se svi vraćaju u Dubrovnik. Maro je najgore “prošao” jer je izgubio
Lauru i Peru, a njegov sluga Popiva je izgubio dugoželjenu Petrunjelu.

Analiza djela:
Dundo Maroje sastavljen je na način plautinsko-talijanskih komedija
šesnaestoga stoljeća, u kojima se pjesnička mašta napinje i natječe kako
će intrigom prikazanih osoba bolje zamrsiti čin, ne pazeći da zgode budu
udešene. Tu se u jedan dan križaju zgode i nezgode u velikom broju,
tako da čovjeku treba mnogo razmišljanja da se sabere i razabere.
Ova komedija svojom zapletenošću i originalnošću daleko nadmašuje
ostale komedije koje su nastale u to doba.



Usporedba Dunda Maroja i Marka:
U ovom djelu u najvećem su kontrastu sin i otac.
Dundo Maroje je veoma škrt i voli novac, a njegov sin Maro je rastrošan.
Po mom mišljenju ovo djelo prikazuje likove koji su takvom kontrastu
zato jer nije dobro biti veliki škrtac kao Dundo Maroje, a ni veliki rasipnik
kao Maro. Mislim da nam je tu poruku htio prenijeti i sam pisac.

Kontrasti:
U ovom djelu možemo naći neke kontraste kao što su:

1. Sukob starosti i mladosti (sukob generacija).
Staru generaciju bi u ovom djelu predstavljao Dundo Maroje
a mlađu Maro.

2. Građansko-patricijskog sloj u odnosu na sloj obespravljenih:
Građansko-patricijski sloj je bijesan, intelektualno bezizražajan,
dok je sloj obespravljenih tj. sloj sluga bistar, duhovit i snalažljiv.
Mislim da Držić zauzima negativan stav prema prvom sloju,
tj. prema građansko-patricijskom sloju.

Dojam o djelu:
Ovo djelo mi se veoma sviđa jer je napisano takvim jezikom da ga
mogu svi razumjeti tj. nije preteško za shvatiti, a radnja je zanimljiva.
Mislim da nam je pisac ovom dramom želio prenijeti poruku da ne
smijemo biti ni rasipni kao Maro, a ni škrti kao Dundo Maroje,
već da moramo biti negdje između ova dva lika. Ova drama je i danas
aktualna zato jer i danas postoje ljudi koji su veliki rasipnici, a i oni koji
su veoma škrti.
OLIVABAY nije na forumu  
Old 16.12.2009, 02:36 PM   #175
Magic Ball Champion
 
Avatar korisnika OLIVABAY
 
Status : Diskutant
Reputacija : OLIVABAY je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 23.09.2007
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 25,694
Default

Marin Držić - Dundo Maroje
drugi način
Marin Držić (1508. - 1567.) je u Dubrovniku sredinom 16. stoljeća razvio živu i plodnu kazališnu djelatnost. Snabdjevao je amaterske družine scenskim djelima. I sam je sudjelovao u organiziranju predstava pa je postao središnja ličnost dubrovačkog kazališta. U nepunih deset godina napisao je dvanaest djela za pozornicu. Djela su mu: ˝Pamet˝, ˝Tirena˝, ˝Novela od stanca˝, ˝Pjesnik ujedno sastavljeni s mnozi druzim lijepim stvarni˝, (lirske pjesme), ˝Dundo Maroje˝, ˝Skup˝, te pastitske igre ˝Pjerin˝, ˝Mande˝, ˝Arkulin, ˝Grižula˝, i tragedija ˝Hekura˝. Prilikama i
parodičnim kombinacijama namjenjen je pozivu svećenika, on je mogao do svog sudnjeg dana ostati samo klerik u ˝Domiru˝ i ne manje skromni župnik u nekom odjelu granda, a on je, baš kao da je nastojao da proba svaki hljeb i iskusi svaku sudbinu, bio je i orguljaš u katedrali, i svirač na zabavama, i student crkvenog prava, rektor sveučilišta i glumac pri izvođenju zabranjenih komedija i sobar jednog grofa na putu za Beč, i tumač tog istog grofa na putu za Carigrad, i pisar u bijednim i zadimljenim uredima svoje Republike, i zabavljač svojih sugrađana i pjesnik ljubavnih stihova, pastoralnih ekloga, komedija iz građanskog života i uzvišenih, dirljivih tragedija i organizator veselih priredbi za svečanosti ˝prid dvorom˝ ili po gospodskim kućama, i kapelan nadbiskupov u Veneciji i opasni zamjenik u Firenci. Onaj neobuzdani duh renesansnog čovjeka koji nigdje ne može da se smiri i koji ni u čem ne može trajno da uživa, bjesnio je i u njemu, i u vrlo velikoj mjeri.

Književni rod:
Dramski

Književna vrsta:
Komedija

Mjesto radnje:
Rim

Tema:
Škrtost i novac

Ideja:
Kako si u životu učiniš, tako će ti biti

Jezik:
Štokavsko narječje, mnogo talijanskih riječi i latinskih izreka

Kompozicija djela:
2 prologa
5 činova podijeljenih u scene

Kratki sadržaj:
U prologu nas čarobnjak upoznaje sa radnjom cijele konedije. Starca Maroje dolazi u Rim sa sinom Marom. Dao je sinu 5000 dukata i poslo ga u Italiju da obiđe sva važna trgovačaka mjesta i postane trgovac.
Međutim, Maro je novac potrošio živeći u Rimu i kupovao je darove Lauri u koju se zaljubio. U Lauru je bio zaljubljen i Ugo Tudšek. Svi oni imaju svoje sluge koji su im veliki pomoćnici i savjetnici. Maroju pomaže Bokčilo, Ugu Pomet, Maru Popiva, a Lauri Petrunjela. Laura uživa u ˝bogatstvu˝ koje Maro djeli s njom, ali kad je Maroje došao u Rim, Maro se pretvarao da ne pozna vlastitog oca. Onda mu Popiva savjetuje da ode Lauri posudi 3000 dukata i da glumi da je trgovac. Laura je, zaluđena pričom o velikom Marojevom bogatstvu, posudila je novac. Plan nije uspio jer je Maroje prevario sina i uzeo mu te tri tisuće. U grad je otprilike u isto vrijeme došla i Pera, Marova zaručnica. Ona je saznala da je Maro s Laurom. Kroz cijelu priču Pomet, sluga Uga Tudšeka, pokušava pomaknuti vodu na svoj mlin i otkriti cijelu istinu Lauri da ostavi Mara i uda se za njegova gospodara. Otkrio je Petrunjeli da je Maro zaručen, te da će mu otac uzeti sav novac i povesti ga u Dubrovnik. Kasnije se otkriva i da je Maroje uzeo Laurin novac. Slučajno, Pomet na ruke dobiva dva pisma koja će se kasnije pokazati izuzetno važna. Otkrio je i da je Laurino pravo ime Mandalijena Tudšek i za to dobio sto škunda. Ne otkrivajući to nikome, uspio je spojiti Lauru i Uga. Maro se pristao oženiti Perom jer je njemu baka ostavila veliko bogatstvo, ali pod uvjetnom da se oni vjenčaju.
Pomet se zaručio s Petrunjelom, a Maroje je vratio bar dio svojih novaca.

Analiza likova:
Dundo Maroje
Živ čovjek i tipičan dubrovački trgovac iz epohe renesanse, a tek poslije toga smiješan i škrt starac komedije, on, istina, neumorno plače za svojim dukatima i neprikladno podvlači da mu je do njih više stalo nego do sina (Maro/Marin).

Maro Marojev
Renesansni mladić, sin škrtog dubrovačkog trgovca, željan slobode i uživanja. Kad ga je otac poslao u Italiju da postane trgovac iskoristio je priliku i slobodno i bez razmišljanja trošio novac koji mu je otac dao. Naivno i bez razmišljanja prihvaća sve tuđe savjete. Lakomislen i rasipan.

Pomet
Sluga Uga Tudšeka, zaljubljen u Lauru koja je Marova ˝kurižana˝, tj. ljubavnica. Snalažljiv je i dosjetljiv, traži puteve do svog cilja, sve čini u svoju korist i za svoj boljitak.


Popiva
Marov sluga koji, kao i Pomet, čini sve da bi pomogao gospodaru iz
vlastite koristi.

Laura
Bogata gospođa koja je također doselila iz hrvatskih krajeva gdje se negdje zvala Manda. No, njeno pravo ime je Mandalijana Tudšek što je također otkrio Pomet i za to dobio prilično novca. Laura je navodno zaljubljena u Mara, a ustvari voli njegov novac i luksuz koji joj je pružao trošeći očev novac.

Petrunjela
Laurina služavka, također pomaže gospodarici gledajući pri tom svoju korist. I ona se kao i svi likovi u ovoj komediji, ˝okreće kako vjetar puše˝.

Bokčilo
Marojev sluga, njegov pomoćnik i savjetnik. Stalno govori o Marojevoj škrtosti.

Pera
Prevarena Marova zaručnica, ali je na kraju ipak dobila što je htjela, tj. udala se za Mara, ali i to je radi novca. Ona je vjerojatno jedina uz Uga Tudšeka koja se povodila za srcem, a ne za materijalnom koristi.

Ugo Tudšek
Zaljubljen je u Lauru i postaje njen muž na kraju. Bio je sve spreman dati za svoju ljubav.

Dojam o djelu:
Ne znam koja je baš svrha ovog djela kao školske lektire. Zapravo ne razumijem što bi trebali naučiti? Kako ne smijemo odustati od konačnog cilja, kako treba gaziti sve što nam se nađe na putu radi vlastite koristi? Ovo djelo mi se čak ni ne sviđa. Nema pozitivnih likova, u komediji nijedan lik nije držao do nekih moralnih normi. Ponašali su se kako je to njima najbolje odgovaralo. Jedino što mi se stvarno sviđa je Pometova lukavost i snalažljivost.
*****************************************
treći način
Marin Držić, nadimkom vidra, rodio se godine 1508. u Dubrovniku, u obitelji trgovca pučanina. Obitelj Držić, koja je u prethodnoj generaciji dala poznatoga petrarkističkog pjesnika Džoru Držića, nije imala sreće u trgovačkim poslovima pa je gospodarski propala, što je imalo bitnog odraza na Držićev životni put. Godina 1538. važna je u njegovom životu. Te godine je izabran za orguljaša u dubrovačkoj katedrali i, što je još važnije, dobio je potporu od 30 dukata kako bi otišao na nauke u toskanski grad Sienu. U to vrijeme Siena je bila živo renesansno središte, grad duge sveučilišne tradicije u koji su dolazili studenti iz cijele Europe. Držić je u Sieni proveo nekoliko godina, ne svršivši studij prava.
Najzanimljiviji podatak o Držićevom boravku u Sieni odnosi se na njegovo bavljenje kazalištem. Držić od 1548. do 1562. godine živi u Dubrovniku. To je razdoblje njegovog plodnog književnog stvaralaštva. U tim godinama nastala su sva njegova poznata djela. Godine 1548. prikazana je, danas izgubljena, komedija "Pomet" u izvedbi Pomet-družine. Iste godine napisao je pastoralu "Tirena", koja je prikazana iduće godine pred Kneževim dvorom. Držićevi književni protivnici optužili su ga da je plagirao svog suvremenika Mavra Vetranovića. Držić se žestoko branio od optužbi zavidnika, pri čemu mu je pomogao sam Vetranović pjesmom "Pjesanca Marinu Držiću i pomoć", u kojoj odbacuje sve objede protiv Držića. Godine 1550. tiskana je u Mlecima jedina za Držićeva života objavljena knjiga "Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi", u kojoj je uz ljubavnu liriku uvrštena i farsa "Novela od Stanca", pastorala "Tirena" te "Venera i Adon". Iste godine bila je premijera najpoznatije Držićeve komedije "Dundo Maroje". Držić umire 1567. godine u Veneciji.

Tema:
Djelo govori o potrazi oca za gotovo izgubljenim sinom koji uzevši ocu novce živi lagodan život zabavljajući se poput svojih vršnjaka.

Ideja:
Novac ne treba trošiti bez nekakve veze jer to ima smisla samo neko vrijeme dok novca ima, no kad ga ponestane život se gotovo pretvara u noćnu moru iz koje se teško izlazi.

Likovi:
Dundo Maroje, Maro (Marin) Marojev, Pomet Trpeza, Popiva, Bokčilo, Pera, Dživo, Perina baka, Laura, Petrunjela, Ugo Tudeški


Sadržaj:
I čin
Dundo Maroje traži svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izuči zanat za trgovca. Njegov sin Maro je sa 5000 dukata umjesto da ide u Firenzu otišao u Rim i tu se prepustio lagodnom životu. Kada je njegov otac otišao da ga potraži sa sobom je poveo svoga slugu Bokčila koji nije mislio na ništa drugo nego na jelo i piće. Nakon što su stigli u Rim sreli su jednog Kotoranina, Tripčetu koji ih je poveo u neku gostionu a začudili su se kada su čuli da u Rimu postoji neki gospodin Marin koji živi veoma raskošno. Dundo Maroje je odmah znao da se radi o njegovom sinu. Kada su došli u jednu četvrt, Tripčeta reče da ovdje stanuje ljubavnica gospodina Marina. Došli su pred jednu gostionu, ali mu se činilo veoma skupo te je Dundo Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodžaju tu ja siromah ne alodžavam tu sinjor Marin alodžava". Tada se upute do druge gostione koja je bila veoma blizu. U to doba Ugo je sinjori Lauri, Marinovoj ljubavnici, obećavao sve samo da mu pokloni malo pažnje ali ona to nije htjela. Upravo u to doba očekivala je Marina. Marin je otišao obavijesti svog slugu kako će ostati na ručku sa Laurom. Osim Marinova oca tražila ga je i njegova zaručnica Pera koju je ostavio u Dubrovniku. Ona se je preobukla u momka i zajedno s još jednim momkom tražila ga već tri dana.

II čin
Petrunjela, Laurina služavka, razgovarala je sa Pometom. On joj je rekao kako je Marinu došao otac i kako će ga ubrzo odvesti sa sobom iz Rima natrag u Dubrovnik. Također joj je rekao da je Marin ostao bez novaca i da bi za Lauru bilo bolje da gleda za gospodinom Tudeškom, njemačkim plemićem. Petrunjela mu obeća da će utjecati na njenu gospodaricu. U gradu su došla tri prijatelja koji također traže Marina. Jedan od njih je prepoznao Petrunjelu. Maro je sa Laurom stajao na balkonu, a pošto je Laura počela zvati Petrunjelu da uđe u kuću, on se okrenuo i prepoznao svoje prijatelje. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo Maroje i sukobljava se sa sinom. Najprije ga je pitao gdje su 5000 dukata, Marin se je pravio da ga ne poznaje. To je oca rasrdilo, te je on potegao nož da ulovi sina. Uto dođe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu. Nakon što su Dunda Maroja odveli u zatvor, Bokčilo je ostao sam, a nakon lutanja gradom sreo je Pometa. Pošto su se poznavali još iz Dubrovnika, Bokčilo ispovijedi nezgodu koja ga zadesi. Na to Pomet savjetuje Bokčila da pokuca na Laurina vrata i da kaže da je Dundo Maroje sinu donio tovar vrijedne robe, te traži da se pomire. Kada je to Popiva čuo odmah ga je uveo gospođi Lauri da ga dobro nahrani.

III čin
Kada se Marin vratio, pred kućom ga dočeka gospodin Sadi koji je tražio da mu Marin plati svotu od 200 dukata koju mu je bio dužan zbog ogrlice koju je poklonio Lauri. Pošto nije imao baš mnogo novaca, Marin je najprije odugovlačio, a onda je vidio da ne može izbjeći plaćanje, te plati dug. Kada mu je Laura rekla da je Popiva sa Bokčilom otišao po Dunda Maroja, te da će ga dovesti onamo, Marin se razbjesni. Kada je našao Popivu ovaj ga savjetuje da ode k Lauri i da je zamoli da mu posudi 3000 dukata, da kupi robu. Ugo ponovno dolazi kod Laure, te moli Petrunjelu da kaže Lauri da će joj dati dukata koliko joj drago, samo da bude njegova žena. Kada ga Tripče sve to čuje on se posvadi s Ugom. Popiva govori Lauri o tome kako je Marin u teškom stanju i kako nema novaca, a Laura mu odgovara neka Marin dođe k njoj i ona će mu pomoći. Marinova zaručnica Pera, susrela je Petrunjelu i kaže da su Marin i ona zaručeni već 3 godine. Prvom prilikom će to Petrunjela prenijeti gospodarici.

IV čin
Dundo Maroje saznaje da je Bokčilo dosta novca potrošio na hranu i to ga ljuti jer je on veoma škrt. Pošto je Marin nabavio novca od Laure, kupio je robu kojom bi se ocu dokazao kao trgovac. Marin se skromno odjene te pođe ocu u susret. Kad su se susreli Maro kaže ocu da ga je napao netko njemu sličan, pretvarajući se uzornim građanom i poštenim trgovcem. Dundo Maroje se u ovoj situaciji pokazao lukavijim rekavši da treba pohraniti zlato koje je sa sobom donio. Tako je na prevaru uspio nadmudriti Marina i preoteo mu robu. U grad dolazi neki čovjek i traži djevojku po imenu Mandalijena. On je iz Kotora, a poslao ga je otac te djevojke da ju pronađe jer ju je izgubio. Kada se Petrunjela vratila Lauri, rekla joj je da je Marinu u Rimu došla zaručnica, da ju je Marin prevario i da mu je bez veze dala 3000 dukata. Nakon nekog vremena dolazi Popiva donoseći poklon Lauri od Marina. Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede Marina.

V čin
U petom činu se očituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom. On odjeven poput plemića, s ogrlicom oko vrata, dolazi Lauri i u zamjenu za 3000 izgubljenih dukata ponudi Uga Tudeškog. Pomet se s Laurina balkona ruga Marinu i Popivi, koji bjesne. Nakon sve zavrzlame napokon su se na okupu našli Dundo Maroje, Bokčilo, Baba, Pera i Dživo. Dundo Maroje se jako razljutio zbog svog sina, te ga se odriče. Pera je razočarana, no još i dalje voli Mara. No ipak, na kraju, sve je sretnije završilo povratkom svih u Dubrovnik, dok se sinjora Laura vratila u Kotor.
OLIVABAY nije na forumu  
Old 16.12.2009, 02:37 PM   #176
Magic Ball Champion
 
Avatar korisnika OLIVABAY
 
Status : Diskutant
Reputacija : OLIVABAY je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 23.09.2007
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 25,694
Default

Ljermontov - Fatalist

Mihail Jurjevič Ljermontov rodio se 2. listopada 1814. u Moskvi. Otac mu je bio iz stare ali osiromašene plemićke obitelji, koju je u 17. st osnovao došljak iz Škotske, koji je bio stupio u rusku službu. Kad mu je bilo tri godine, umrla mu je majka. Njegova baka nije se od samog početka slagala sa zetom, a nakon kćerine smrti nastao je između njih dvoje otvoren sukob. Oboje su svojatali malog Mihaela, ali je pobjedu izvojevala baka i zadržala dječaka kod sebe. Jurij Petrovič vraio se na svoje imanje i samo je od vremana do vremena posjećivao sina. Mališan je volio i oca i baku, a njihov razdor utjecao je na njega tako da se za rana povukao u sebe. Ta je činjenica pridonijela da je dječak prerano sazrio. Budući da je bio slabašan i boježljiv baka ga je tri puta vodila u toplice na Kavkaz. Ti su se boravci, a pogotovo treći kad mu je bilo jedanaest godina, snažno dojmili taknoćutog dječaka. Divlja ljepota kavkaskog gorja ostavila je neizbrisiv trag u njegovoj psihi i nadahnula ga na mnoga kasnija knijževna djela. Tek kad je, potresen viješću o Puškinovoj pogiblji, napisao pjesmu Pjesnikova smrt, privukao je na se pozornost šireg čitateljstva, pa i dvora. Puškinova smrt nije bila prekretnica samo u Ljermontovu životu nego i u njegovu stvaranju. U preostale četiri godine, od 1837. do 1841. on je napisao svoje najbolje djelo i jedini roman Junak našeg doba. Teško je shvatiti koliko je taj mladić koji je za sve to vrijeme vrlo burno živio i mnogo putovao, stvorio u te četiri godine – mnoštvo potpuno zrelih umjetničkih djela, od kojih su neka ugrađena u temelje ruske književnosti 19. st. Na dan 15. srpnja 1841. održan je dvoboj u podnožju planine Mašuk. Uvijeti su bili vrlo strogi – mala udaljenost i pištolj velikog kalibra. Ljermontov je stajao nasmiješen, s pištoljem podignutim uvis, kad ga je protivnik pogodio ravno u srce. Pjesnikova smrt izazvala je duboku žalost u naprednom djelu ruske javnosti ali komentar na »na najvišem mjestu« glasio je :»Tako mu i treba!«


o delu:
U svim djelima koje sam da sada čitala imaju neka pitanja na koja ni mi nikada nećemo moći odgovoriti, tj. pitanja koja ćemo odnijeti u grob neriješena. Ovo djelo govori o tome dali netko vjeruje da mu je sudbina već određena, ili je sve ono što nam se dogodi puka slučajnost. Pisac je u ovom djelu upotrijebio jednu vrlo posebnu metodu kako dokazati dali je čovjeku sudbina unaprijed određena ili je ona samo slučajnost, a to je prikazao kao okladu između Pečorina i poručnika Vulića. Pisac je u jednom djelu djela otvorio pitanje da li čovjek može predvidjeti sudbinu, da li je to očito na njegovom licu. Može li se sudbina mijenjati, može li netko izbjeći on što mu je suđeno!? U ovom djelu mi možemo samo pročitati opis poručnika Vulića, jer pisac piše u prvome licu i piše samo o svojim unutarnjim osobinama, šta je volio u mladosti…

Kratki sadržaj:
Djelo počinje tako da pjesnik govori o tome kako mu se samo jednom dogodilo da dva tjedna provede u kozačkom naselju. Navečer su uvijek igrali karte, jednu večer kad im je to dosadilo počeli su razgovarati o tome dali netko vjeruje u sudbinu ili ne. Neki su govorili da postoji popis u kojem piše čas naše smrti, ali ga nitko nije vidio. Uto jedan srpski poručnik ustane od stola i predloži da dokaže kako je sudbina u pitanju a ne samo slučajnost. Kad je pitao tko želi to isprobati na vlastitoj koži,
nitko nije imao hrabrosti, a Pečorin je predložio okladu. Pečorin je tvrdio da na poručnikovu licu vidi pečat skore smrti, i to iznio,a poručnik je tvrdio da neće uskoro umrijeti. Tada je oficir ustao od stola i krenuo u drugu sobu gdije je stajao obješen jedan pištolj, i uzeo ga. Kad su svi vidjeli namjere poručnika pale su još neke oklade. Poručnik je uzeo pištolj i uperio ga sebi u glavu i opalio, ali u tom trenutku u pištolju nije bilo metaka. Radi dokaza da u pištolju ima metaka opalio je jedan hitac u zrak ali tada je pištolj opalio. Nakon završene oklade svi su se vratili svojim kućama, Pečorin je živio u jednom malom stančiću. Zaspao je pred zoru,
ali ga je u četiri sata ujutro probudilo neko lupanje na prozoru. Javili su mu da je poručnik Vulić ubijen. Ubio ga je jedan pijani kozak sa sabljom. Nakon tog događaja kozak se zatvorio u jednu kuću na kraju sela. Pečorin
je rekao kozačkom kapetanu neka zabavi kozaka, a da će on ući u kuću. Pečorin je ušo kroz prozor u kuću i uspio uhvatiti kozaka.

Analiza poručnika Vulića:
“Vanjština poručnika Vulića potpuno je odgovarala njegovu značenju.
Visok rast i tamna put, crna kosa, crne prodorne oči, prevelik ali pravilan
nos – njegova nacionalna značajka, tužan i hladan osmijeh što mu je
vječito lebdio na usnama, sve to kao da mu se uskladilo samo da mu
može dati pečat posebna stvora, koji ne može imati iste misli i strasti kao
oni koji mu je usudosudio za drugove. Bio je hrabar, govorio je malo ali
oštro; nikom nije povjeravao svoje osobne i obiteljske tajne; gotovo
nikad nije pio vina, nikad se nije udvarao mladim kokinjama...”
(str. 152.)
Pitanja koje je Ljermontov postavio u djelu Fatalist na koja nećemo moći nikad odgovoriti:

»…I, ako je zbilja sve preodređeno, zašto nam je onda dana volja, razum?
Zašto moramo odgovarati za svoje postupke ?« (str. 151)

Jeli naša sudbina već određena ili je to samo slučajnost?
»Vi tražite dokaze – predlažem vam da na sebi iskušamo može li čovjek
po svojoj voli raspolagati svojim životom, ili je svakome od nas naprijed
određen kobni trenutak… Tko hoće da proba?
- Hajde da se kladimo – rekoh u šali.
- Kako?
- Tvrdim da sudbine nema – rekoh istresući na stol dvadeset zlatnika,
sve što sam imao u džepu.« (str. 153)

Može li netko predvidjeti nečiju smrt?
»Zagledah mu se u oči, ali on odčeka moj ispitljivi pogled mirno i netrmice
i osmjehne se blijedim usnama; ali,unatoč njegovoj hladnokrvnosti,
učinilo mi se da vidim pečat smrti na njegovu blijedom licu.

Imao je pravo! – Ja sam jedini shvatio zagonetno značenje tih riječi jer
su se mene ticale, i nehotice sam bio prorekao nevoljniku njegovu
sudbinu; instinkt me nije prevario – dobro sam zapazio na njegovu
izmjenjenu licu pečat skore smrti.« (str. 158)

Može li čovjek izbjeći sudbinu?
»Da, šteta je tog čovjeka… Koji ga je vrag tjerao da noću razgovara s
pijancem! Uostalom, valjda mu je tako suđeno…« (str. 160)
OLIVABAY nije na forumu  
Old 16.12.2009, 02:40 PM   #177
Magic Ball Champion
 
Avatar korisnika OLIVABAY
 
Status : Diskutant
Reputacija : OLIVABAY je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 23.09.2007
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 25,694
Default

Rasin Ž. - Fedra

Hipolit govori Teramenu kako ide tražiti svoga oca jer ga nije vidio već 6
mjeseci. Teramen se brine, no Hipolit mu obećava kako će se čuvati i
klonit ružnih mjesta. Teramen ga pita dali možda bježi od ljubavi prema
Fedri; Hipolit mu govori kako to nije istina te da on voli samo Ariciju.
Teramen ga moli za pravi razlog njegova odlaska. Prije odlaska Hipolit se
otišao oprostiti od Fedre, no njoj nije dobro i on odlazi. Fedra govori Enoni
kako se neće boriti za život, odnosno kako će ga se bez borbe odreći.
Fedra priznaje Enoni kako je zaljubljena, i to u Hipolita. Panopa govori
Enoni i Fedri kako je Tezej mrtav. Također govori kako Atenjani žele
njezina sina za vladara, pošto je umro kralj (Tezej). Enona sada govori Fedri kako nema smisla čekati jer je kralj mrtav, te neka uzme Hipolita,
kako bi se imao na koga osloniti u nevolji, i da se Tezejevom smrću njihov
bračni čvor kida i da njezina ljubav neće biti zločin. Aricija pita Himenu na
koji način je Tezej umro, a ona odgovara kako ga je preljub stajao života.
Ismena govori Ariciji da je Hipolit zaljubljen u nju. Aricija ne vjeruje kako
je Hipolit ljubi. Hipolit dolazi do nje i priznaje joj svoju ljubav. Hipolit se
sprema za put i dolazi Fedra, te mu govori kako će se bojat za svog sina
dok se bude borio. Fedra priznaje Hipolitu svoju ljubav, no Hipolit joj
govori kako je ona još u braku sa njegovim ocem. Fedra shvaća što radi te
mu govori kako ju slobodno može mrziti ili ju čak ubiti jer takva osoba jedino zaslužuje smrt. Teramen je čuo vijest kako je Tezej ipak živ, te da je stigao tajno u Epir. Fedra se kaje i govori Enoni kako je učinila nešto strašno. Enona njoj govori kako je njezin muž ipak živ. Fedra joj govori kako umire te kako od sramote neće moći stati pred Tezeja, te da i ako mu ne kaže ništa se neće promijeniti. Tezej dolazi do Fedre, no ona mu govori kako nije vrijedna njegovih dodira. Hipolit moli oca da ga otjera od kuće, a kao izliku govori kako želi uhvatiti neman kao što je to učinio on. Tezej se čudi kako njegova obitelj sada bježi pred njim, a uspio ju je spasiti od neprijatelja. Tezej doznaje da je netko izjavio ljubav Fedri no ne
zna tko, pa pod svaku cijenu želi uhvatiti tog čovjeka koji je taknuo njegovu čast. Tezej na neki način shvaća kako mu je sin dirnuo u čast, te mu govori kako je besraman, te se pita kako Fedra nije znala kazniti tu drskost. Enona govori Tezeju kako si je zbog toga Fedra gotovo oduzela život, te da ju je ona spasila. Hipolit dolazi do oca, no ovaj ga vrijeđa, prokllinje, proglašava ga izdajicom, te ga tjera od sebe prije nego što ga ubije. Hipolit ne može vjerovat da ga Fedra tuži za ljubav prema njoj,
kada zna da je ona ta koja je izjavila ljubav. Hipolit govori kako je on zaljubljen u Ariciju, a ne u Fedru, no Tezej mu ne vjeruje. Kasnije Tezej sam sebi priznaje kako i dalje voli svog sina, te da zbog toga što je učinio jako pati. Fedra dolazi do Tezeja i moli ga da ne ubija Hipolita. Ovaj odgovara kako to nije ni htio učiniti, ali ga je otjerao. Tezej joj govori kako mu je Hipolit priznao ljubav prema Ariciji, no Fedra pati zbog toga i ne može vjerovati. Fedra optužuje Enonu kako je ona kriva za sve ovo jer ju je spriječila kada se htjela ubiti. Hipolit razgovara sa Aricijom, priznavaju si svoje osjećaje i na kraju se dogovore kako će pobjeći zajedno. Panopa upozorava kralja kako bi se Fedra mogla ubiti. Također govori kako se
Enona, nakon što ju je Fedra otjerala od sebe, bacila sa litice i tako poginula. Nakon što je to čuo, Tezej moli nebesa da ne usliše njegova proklinjanja, jer bi se veliko zlo moglo dogoditi njegovoj obitelji. Tezej dolazi do Teramena koji mu govori da mu je sin mrtav. Umro je tako da su ga pregazili uplašeni konji nakon što su vidjeli morsku neman. Fedra priznaje Tezeju kako je ona prva izjavila svoje osjećaje Hipolitu, te da joj nije ostalo još mnogo vremena jer je popila otrov koji je u Atenu donijela Medeja. Tezej jako pati i želi umrijeti sa njom. Odlazi do tijela svoga sina i kaje se što ga je prokleo i protjerao, te želi da mu se iskaže počast kao junaku. Također, kako bi si smirio dušu želi da Hipolitova draga postane njegovom kćerkom.

Analiza likova:
Fedra
Tezejeva žena, kći Mina i Pasifaje. Priznaje ljubav Hipolitu ne
misleći na posljedice, te ne mareći za časnost svog braka sa Tezejom.
Kasnije shvaćajući što je učinila, sama sebi oduzima život otrovom.
(Kroz cijelu radnju drame bila je teško bolesna).

Hipolit
Sin Tezeja i Antiope, kraljice Amazonaka. Žrtva je tragične sudbine.
Nakon što mu otac pomisli kako je zaljubljen u Fedru, protjeran je i
proklet. Zaljubljen je u Ariciju koja mu uzvraća ljubav. Častan je čovjek.
Na kraju biva ubijen od uplašenih konja.

Tezej
Sin Egeja, atenskog kralja. Veliki je borac, te ja kao takav uzor svome
sinu. Nakon što dozna za lažnu ljubav svog sina, proklinje ga i tjera od
sebe. Kasnije se kaje zbog toga što je učinio, jer zna da i dalje voli svog
sina. Također častan čovjek, misleći kako će se dijelom iskupiti,
sinovu ljubav Ariciju želi kao kćerku.
###############################

Krleža M. - Gospoda Glembajevi

Vrsta djela:
Drama u tri čina (psihološko-socijalna)

Mjesto i vrijeme radnje:
Zagreb, jedna ljetna noć prije rata 1914-18., od jedan do pet u noći

Likovi:
- Ignjat Glembay, bankar, direktor poduzeća Glembay Ltd. (69 godina)
- Barunica Castelli-Glembay, njegova druga žena (45 godina)
- Dr. Leone Glembay, sin Ignjata i prve supruge rođ. Basilides-Danielli
(38 godina)
- Angelika Glembay, udovica starijeg Glembayevog sina Ivana
(29 godina)
- Fabriczy, bankar Glembaya, veliki župan (69 godina)
- Dr. Puba Fabriczy, advokat, pravni savjetnik poduzeća Glembay Ltd.
(28 godina)
- Dr. med. Altman, liječnik (51 godina)
- Dr. theol. et phil. Silberbrandt, baruničin ispovjednik (39 godina)
- Oliver Glembay, sin barunice Castelli i Ignjata Glembaya (17 godina)
- Sobarice, gosti

Sadržaj:
Čin prvi
Crveni salon. Na zidovima se nalaze petnaestak portreta obitelji Glembay.
Sve je puno gostiju. Na sceni stoji Sestra Dominikanka Angelika, udovica
Ivana Glembaya, (najstarijeg sina Ignjata Glembaya) i promatra portrete.
Vitka je i otmjena, ruke skriva u naborima rukava. Uz nju stoji Leone
Glembay. Ima prosjedu kosu, rijetku bradu, bez brkova. U ustima ima
lulu. Leone počinje razgovarati o Kantu i Euleru te o logici i matematici.
Prvi put izlazi na vidjelo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori
da je ona jedino u što vjeruje u glembayevskoj kući. Govori joj da ju je
gledao cijelu večer. Angeliki postaje neugodno. Dolaze do portreta
Angelike i počinju razgovarati o njemu. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. Svi
razgovaraju o portretu. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale Leon u njemu
stalno nalazi pogreške. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih
portreta. Svi dolaze za njom. Ona počinje ispitivati Fabriczya o ljudima na
portretu. Dok Fabriczy govori o njihovim dobročinstvima Leone priča da je
točno da su svi Glembayevi varalice i ubojice kako je rekla stara
Barboczyjeva. Fabriczy je bio začuđen tim njegovim stavom. Dolazi Puba
tražeći barunicu. Sav je razdražljiv jer se nitko osim njega ne brine za
nedavni događaj. Govori o napisima u tisku koji nepovoljno govore o
obitelji Glembay i posebno barunici. Smatra da to treba demantirati u
novinama. Uto dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Svi prisutni
očituju se što treba napraviti. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi
barunica. Govori da su je oslobodili i da o tome više ne govore jer je
uzrujavaju. Puba pita Glembaya što da radi. Ovaj odgovara da se tome
protivi, a barunica govori da je boli glava. Puba počinje čitati članak u
kojem se sve objašnjava: Sinoć se oko devet sati s trećeg kata bankarove
kuće bacila krojačka radnica Fanika Canjeg zajedno s sedmomjesečnim
djetetom nakon što je bila izbačena iz Glembayeve kuće. Prije toga njenu
je svekrvu pregazila barunica sa svojom kočijom, ali bila je oslobođena
optužbe. Članak optužuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojačice.
Glembay više ne može slušati i traži Pubu da prekine čitati. Puba počinje
govoriti kako bi trebali napraviti demante na takve članke u tisku.
Glembay opet ustaje protiv toga. Leone cijelo vrijeme pozorno slušajući
govori im da nikakvim riječima ne mogu oživjeti mrtvu ženu. Barunica se
buni ne misli li on da je ona za to kriva. On pređe preko tog pitanja. Počne
govoriti da je razgovarao s tom ženom i da je ona tražila samo jednu
Singericu. On joj je rekao neka se ne ponižava i neka ode. Kada je otišla,
otišao je i kupio Singericu te poslao na njenu adresu. Puba u tome vidi
priliku da se demantiraju novine, a Leone tom ne može vjerovati. Barunici
je svega dosta, zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu, a zatim i u
vrt. U daljini se čuje grmljavina. Dolazi do svađe Leonea i Silberbrandta.
Silberbrandt govori da je čuo razgovor između Leonea i krojačice i da je
čuo da je Leone rekao da bi najbolje bilo da se baci kroz prozor. Leone na
to odgovara optužujući barunicu i njenom lažnom dobročinstvu.
Silberbrandt je počinje braniti, a Leone ga optužuje da je baruničin
ljubavnik. To sve sluša Glembay na terasi. Gosti odlaze. Neki od njih pričaju o vezi Leonea i Angelike.

Čin drugi
Zbiva se trideset minuta poslije. Sve se zbiva u sobi Leonea Glembaya. On
pakira kovčege. Tu se nalazi i Silberbrandt. Optužuje Leonea da ga nije
trebao optužiti pred svima. Da mu je to rekao u četiri oka još bi mu i
mogao oprostiti, ali ovako ne zna. Leone se gotovo i ne obazire na
Silberbrandta. Netko pokuca. Ulazi Glembay. Leone mu govori da sjedne.
Glembay ostane stajati. Silberbandt se ispriča i povuče iz sobe. Nastavlja
se dijalog između oca i sina. Počinju govoriti o Leonovu slikanju,
grmljavini, nekom nécessaireu stalno izbjegavajući temu. Konačno Leone
upita zašto je došao. Glembay mu govori da je čuo svaku njegovu riječ i
da li je to istina. Leone govori da je suvišno da razgovaraju. Glembay želi
da prijateljski razgovaraju, ali Leon to odbija. Glembay traži dokaze, a
Leon kaže da ih nema. Leon počinje razgovarati o obitelji. Govori da je
barunica za sve kriva. Njegova se sestra Alis se utopila jer je saznala da je
mladić u kojeg se zaljubila ljubavnik barunice. Također optužuje barunicu
za smrt majke koja se otrovala. Govori kako se sjeća da je odmah
sljedećeg dana barunica došla k njima s kitom ljubičica i psom i da nije ni
izmolila Oče naš, a već se prekrižila i otišla u salon. Glembay mu govori da
mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva krv, a ne Glembayeva. Leone
optužuje oca da je barunici kupovao darove i vile dok je još majka bila
živa i da još uvijek od njega uzima novac kojim bi se mogla nahraniti
cijela zemlja. Glembay odgovara da ga je barunica naučila živjeti i da
nema nikakvo prava da je optužuje. Tada se počinju svađati o novcu i
imovini koju je u obitelj donijela Leoneova majka. Ponovo se vraćaju na to
kako je Leone optužio barunicu da ima ljubavnika. Leone Glembayu daje
pisma, nađena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice, pisana
baruničinim rukopisom i potpisom Mignon. Glembay pisma ne priznaje.
Tada Leone počinje vrijeđati barunicu što rezultira provalom bijesa kod
Glembaya koji konačno dva puta udari Leonea raskrvavivši mu lice.
Leone napokon priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog toga
jedanaest godina nije dolazio. Glembaya počinje probadati srce. Zove
slugu da ode po barunicu. Ne mogu je naći u sobi. Glembay postaje
sumnjičav. Barunica dolazi, a Glembay je pita gdje je bila. Ona slaže da je
bila u vrtu jer ima migrenu. Glembay ponavlja: “ M-m-m-i-gre-na?” U tom
mumljanju padne. Barunica izvan sebe traži da netko donese leda.

Čin treći
Glembayeva spavaća soba. Na postelji leži Glembay. Do njegovih nogu, na
klecalu, kleči sestra Angelika. Leone slika oca. U naslonjaču sjede
Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann. Svitanje. Na telefonu razgovara
Puba Fabriczy dogovarajući sastanke odbora. Fabriczy, Altmann i
Silberbrandt razgovaraju o smrti. Dr. Altmann o smrti razgovara s
medicinskog, a Silberbrandt s vjerskog stajališta. Leone nije zadovoljan
skicom i potrga je, a Puba uzima komadiće i na stolu ih slaže u cjelinu.
Leone govori o svom snu o mrtvim ribama govoreći da to nije dobro. Puba
govori preko telefona i saznaje da je u banci pasiva više od pet milijuna.
Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. Ostaje
sama s Leoneom. Pita ga zašto je mrzi, što mu je skrivila. On šuti. Govori
Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kući. Govori
kako je njen sin već poprimio glembayevska obilježja, kako se u njemu
već razvija zločin. Vraća se Angelika. Donosi kravatu. Leone odlazi na
telefon. Vraća se i govori barunici da je treba direktor Trgovačke banke.
Angelika i Leone ostaju sami. Leoneu postaje slabo. Angela ga dovodi do
divana. On legne. Leone joj govori kako je dotukao Glembaya. Govori da
postoji samo jedno rješenje, a to je ubiti se. Dolazi barunica poput
luđakinje. Govori da je Glembay nitkov, hulja, da ju je pokrao. Angeliki
govori da glumi, da je ******, da je ljubavnica kardinala. Leone joj govori:
“Marš napolje.” Ona mu govori da je ta kuća njeno vlasništvo, da je nitko
ne može otjerati. Opet optužuje Glembaya. Leone joj govori da je uzeo
samo ono što je ona od njega krala sve te godine. Govori joj da šuti.
Barunica optužuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. Leone uzima
škare s govori: ”Ni riječi više!” Barunica počne vikati što hoće od nje.
Leone je želi pograbiti, ali ona pobjegne. On potrči za njom. Čuje se
lupanje vratima, razbijanje stakla. Barunica viče: “Pomoć!” Ulazi sluga i
uzima instrumente dr. Altmanna. Govori da je barunica zaklana.
Angelika stoji poput kipa. Cvrkut ptica u vrtu.
OLIVABAY nije na forumu  
Old 16.12.2009, 02:42 PM   #178
Magic Ball Champion
 
Avatar korisnika OLIVABAY
 
Status : Diskutant
Reputacija : OLIVABAY je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 23.09.2007
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 25,694
Default

G. Flober - Madam Bovari

O djelu:
Roman Madame Bovary ogledalo je i slika života jednog senzibilnog i
osjećajnog bića koje cijeli svoj život i postojanje podređuje svojoj mašti,
traženju i uživanju u uzbudljivim i strasnim ljubavima. Emma sanjari o
dalekim zemljama, divnim dvorcima i pristaje na brak uvjerena da će
živjeti životom iz trivijalnih ljubavnih romana koje je sa velikim zanosom
čitala za vrijeme boravka u samostanu. Charl Bovary činio joj se kao
ostvarenje njenog sna. On je bio tu, u trenutku kada je željela pobjeći od
“dosadnog sela , tupoglavih malograđana i osrednjosti života” koji su je
okruživali. No ubrzo, iluzija stvorena o idealnom bračnom životu počela se
gasiti spoznajom da je njezin muž samo prosječan čovjek , ograničena
duha. Ona ga je smatrala vrijednim prezira i sažaljenja te ga je s
vremenom počela mrziti. Izgledao joj je “kukavan, slab, ništavan, ukratko
bijednik u svakom pogledu”. Tuga je ispunjavala njezino prazno srce, a
“budućnost je bila jedan mračan hodnik s dobro zaključanim vratima”. Svi
dani bili su joj isti, ali ipak u dnu duše ona je očekivala neki događaj. Kao
mornari u nevolji, ona je očajnim pogledom prelazila po pustoši svog
života tražeći u daljini kakvo bijelo jedro u gustoj maglina horizontu. Nije
znala kakav je to bio slučaj, vjetar koji bi je dotjerao do nje, kojoj obali će
je odvesti i da li je to barka ili brod s tri palube, natovaren sumnjama ili
pun blaženstva do prozorčića na boku. Ali svako jutro kad bi se probudila,
ona se tome nadala tog dana i osluškivala svaki šum, naglo ustajala i
čudila se što ga još nema; a zatim, pri zalasku sunca sve žalosnija, željela
je da bude već sutrašnji dan. Uvijek je zamišljala ljubav kao “uzdahe na
mjesečini, strasne zagrljaje, suze koje teku na ruke pri rastanku, sve
groznice puti i nježne ljubavne čežnje, sve to je bilo neodvojivo od
balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice, od budoara sa svilenim
zastorima i vrlo debelim sagom, od sandučića punih cvijeća, od postelje na
podiju i od svetlucanja dragog kamenja i širita na livrejama.”

Charl je doslovce obožavao svoju ženu (“On se nije mogao savladati da
neprestano ne dira njen češalj, njeno prstenje, njenu maramu; ponekad bi
je ljubio u lice punim ustima ili su to bili sitni poljupci u nizu po goloj ruci
od vrha prstiju do ramena; a ona bi ga odgurnula napola nasmiješena, a
napola zlovoljno kao što radimo s djetetom koje nam se objesi oko
vrata”). Ipak njegovi “izljevi ljubavi javljali su se u redovno vrijeme; on ju
je ljubio samo u određenim satima. Bila je to još jedna navika među
ostalima kao kakva unaprijed predviđena poslastica poslije monotonog
ručka.” Bio je dobar čovjek, čak dobrodušan i pažljiv muži otac, ali sve to
nije bilo dovoljno da zadovolji neobuzdani Emmin duh.


Jednog dana ona započne živjeti svoj san. Njen dom postao je dvorcem, a
ona sama postala je preljubnica. Pokušavala je biti dobra majka, dobra
žena, ali taj osjećaj joj jednostavno nije bio dovoljan. Leona je prvog
zavoljela, no on je ubrzo otišao. Nedugo zatim ona je srela Rodolpha
kojemu se i prvom podala. Voljela ga je jer je bio sve što je ona oduvijek
željela, smion, grub, provokativan i energičan i kao nijedan prije on ju je
činio sretnom. Iako mu je zbog svoje koketnosti i elegancije te svoje
dražesne ljepote prirasla srcu, ona je za njega bila samo još jedna
ljubavnica koju je na kraju napustio. Primivši pismo cijeli njezin svijet se
je srušio, sva maštanja, sve zamisli o bijegu i uzbudljivom životu razbile
su se, a trenuci provedeni u Rodolphovom zagrljaju postali su samo
uspomena.

Charl ju je njegovao, brinuo se o njoj i ona se probudi kao nova žena.
Postala je poslušna, bila dobra mati, a još bolja supruga. Čitala je poučne
knjiga, išla u crkvu. Prilikom posjeta teatru sreli su Leona. Njihova ljubav
nije bila zaboravljena i oni ubrzo započnu novu ljubavnu vezu. Emma je
opet mrzila muža, zapustila dijete i trošila novac koji je malo po malo
nestajao. Zapavši u dugove Emma moli za pomoć i Leona i Rodolpha. Oba
su je iznevjerila i njoj se “njezin položaj ukaza kao kakva provalija.”

Citat:
(“Stajala je kao obamrla, znajući za se samo po kucanju svojih arterija,
koje joj se učini kao zaglušna muzika koja izlazi iz nje i širi se po cijelom
polju. Zemlja pod njenim nogama bila je mekša od vode, a brazde su joj
se učinile kao ogromni crni valovi koji se razbijaju o obalu. Sve
uspomene, sve misli koje je imala u glavi iziđoše joj najedanput u isti
mah pred oči kao tisuću iskri kakvog vatrometa. Ona vidje svog oca,
Lereov kabinet, njihovu sobu tamo dolje, neki drugi predio. Stade je
hvatati ludilo, ona se uplaši i uspije se pribrati, doduše nekako nejasno;
jer nikako nije mogla da se sjeti uzroka svog užasnog stanja, to jest
pitanja novca. Ona je patila samo zbog svoje ljubavi, osjećala je kako je
duša ostavlja kroz tu uspomenu, kao što ranjenici, u samrtnom hropcu,
osjećaju kako im život odlazi kroz ranu koja krvari.”)

Umrla je s Božjim blagoslovom ne mrzeći više nikoga. Charl poslije njezine
smrti ostaje nesretan i poražen skromno živjeti sa svojom malom kćerkom
Bertom. Nije imao nikoga s kom bi podijelio svoju tugu i ništa u čemu bi
pronašao utjehu. Umro je kako je i živio, neprimjetno i nečujno, ostavivši
djevojčicu samu...

Roman je protkan elementima romantizma, realizma i naturalizma koji
savršeno slikaju postupke, maštanja, ali i sveukupni život jedne žene,
malograđanskog srednjeg obrazovanja, ne baš dobrog ukusa i površnog
talenta koja je samo htjela pobjeći od dosade koje se je toliko bojala.
Njezina razmišljanja romantična su, njezini susreti s ljubavnicima puni
strasti, ali zato sredina u kojoj živi okrutna je realnost od koje ona tako
očajno želi pobjeći. Sam Charl utjelovljenje je svega protiv čega se je ona
borila. Svaki njegov korak k njoj za nju je predstavljao sve bezumniji
bijeg.

S naturalističkog gledišta ona je bila bludnica, žena koja je težila uvijek
većim uzbuđenjima i strastima, koja je bila gotovo očajna da ih doživi.
Njezino samoubojstvo možda je romantično, ali njezina smrt užasava i
samog čitatelja (“Emma se diže kao kakav vještački oživljen leš,
raspletene kose, ukočena pogleda, začuđena. Stade se smijati užasnim,
mahnitim, očajnim smijehom, misleći da vidi grozno lice onog bijednika
koje se dizalo u vječnoj tami kao neko strašilo”).

Emma Bovary žrtva je svojih snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao
gubitnicu, kao običnu domaćicu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz
svog tako prosječnog muža. Njezin svijet kojeg je tako pažljivo složila od
detalja svoje mašte srušio se je i nestao. I zato, ispijanje otrova
maestralan je završetak sasvim u stilu Emme Bovary.

Flaubert je ovim romanom odao priznanje svima koji su dovoljno hrabri i
ustrajni da barem pokušaju ostvariti svoj san. Ako i ne uspiju oni su
pobjednici.

Piščeva izjava: “Emma Bovary to sam ja!” , često je služila kao polazna
točka u tumačenju tog djela. Ono je shvaćeno kao neka vrsta intimne
biografije autora, koji kroz lik Emme ispovijeda i slika jedan dio svog bića;
svoje mladenačke iluzije, neostvarive čežnje, sukob između apstraktnih,
romantičarskih težnja i prozaične svakidašnjice.

On je osobe i njihovu okolinu redovno ocrtavao zajedno, stvarao je
jedinstvenu sliku kao što mi u stvarnosti vidimo lica i zajedno s njima, u
odnosu na njih, predmete, koji ih okružuju.

I tako je Emma Bovary, jedna sanjarska duša zamijenila srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako borio za ostvarenje
svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje mašte i okrutne stvarnosti.

Kratki sadržaj:
U Emmu Rouault, kćer seoskog imućnog gospodara, nakon povratka iz
samostana uršulinki gdje ju je otac bio smjestio, zagleda se seoski liječnik
iz obližnjeg mjesta, udovac Charles Bovary, koji je došao da izliječi nogu
njena oca. Bovary je često posjećuje i jednog dana odluči da zaprosi njenu
ruku. Otac njen na to pristade. Emma, koja se u selu dosađivala i koja je
o braku sanjarila zamišljajući da je čeka sreća, smirenje, ljubav i
blaženstvo, o čemu je toliko čitala u romanima u samostanu, također
pristade. Ona je mislila da ga ljubi, ali se ubrzo stade dosađivati, pitajući
se: “Bože, zašto sam se udala?” Charles, nepokretan, nespretan,
dobroćudan, iskreno je voli i misli da i ona njega voli. Međutim, ona
sanjari o putovanjima, pustolovinama, otmicama i sve se više i više
otuđuje od muža i nezadržljivo čezne za drugim, sretnijim životom, Stade
zanemarivati i kuću i njega i zaljubi se najprije u mlada ljepotana Leona,
pisara, s kojim održava platonsku vezu. Leon kasnije odlazi u Pariz, a
Emma uskoro nalazi drugog ljubavnika, Rodolpha, s kojim doživljava svoj
prvi pad. Ona se tako zaljubi u Rodolpha da mu predlaže da je otme i da
pobjegnu. On joj obeća, ali kasnije joj piše pismo u kojem odustaje od
bijega, i to porazno djeluje na Emmu tako da doživljava slom živaca.
Budući da se dosađivala, muž je radi razonode odvede u kazalište u Ruen,
i tamo ona susretne ponovo Leona. Emma se potajno sastaje s Leonom u
hotelu i u međuvremenu ona upada u nove dugove, tako da u njih uvlači i
svoga muža (piše pacijentima pisma u kojima moli da joj vrate novac koji
duguju što hitnije). Zatim napušta Leona i vraća se ponovo Rodolphu, od
kojeg traži da je spasi od duga. Kad on odbija, ona čak okrade svog
ljubavnika, ali ništa ne pomaže jer su je povjeritelji stali plijeniti.
Napokon, ne našavši izlaz iz toga, ona ispija otrov i tako umire kao
preljubnica, ta provincijalka, koja je čeznula za nedostižnim životom,
tražeći sreću i zadovoljstvo.

Analiza likova:
Emma Bovary
Emma je odrasla u samostanu, a svijetu snova i mašte, potaknuta mnogobrojnim jeftinim romanima prepunih ljubavnika i ljubavnica,
progonjenih gospođa što se onesviješćuju u samotnim paviljonima i sličnih
romantičnih sudbina, i ona je sanjala o jednoj takvoj. Izašavši iz
samostana i vrativši se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je
čekala da život počne, da se maštanja obistine.

“Emma je, naprotiv željela da se vjenča u ponoć, uz buktinje;..”

Kada je Charles zaprosi, ona pristaje misleći da ga voli, ali ona je nakon
udaje sve prije nego sretna; Charles je za nju tako običan i ljubav kojom
je zasiplje više je guši, nego bilo što ostalo, tu nema ni trunke romantike
iz romana, sve je obično i riječi koje joj izgovara.

“Njen je pak život bio hladan kao tavan kojemu je prozor okrenut prema
sjeveru i dosada je kao nijema paučina plela potajno svoju mrežu po
svima kutovima njena srca.”

Kad je zahvati depresija oni se čak sele u Jonvil-l’ Abei. Ondje Emma rađa,
ali curica joj uopće ne mijenja raspoloženje iako je voli. Međutim mladi
pisar Leon odmah joj se svidio. Ona s njim doživljava platonsku vezu,
budući da je on plah. Kad on odlazi u Pariz ona si nalazi novog ljubavnika
Rodolphea. No on ju uopće na shvaća, ona je njemu još samo jedna u
nizu, obična snovima zanesena provincijalka, malograđanka. I, naravno da
je on napušta kad ona predloži da pobjegnu – to je potpuno slama i
ponizuje. Međutim ubrzo obnavlja vezu s Leonom, ali ona se počinje
gubiti, živi u snovima, zadužuje se kod mnogih koji vide njenu zanesenost
i kada uvidi da je potpuno propala, da joj dolaze zaplijeniti kuću, a
Rodolphe joj ne želi posuditi novac, otruje se.
Ali ona i dalje vjeruje u ljubav, samo žali što joj nije bila suđena.

Budući da je dosta neuravnotežena, ona se zanosi svakakvima mislima;
jednom se trudi da bude što bolja domaćica i majka – sve onako kako
stoji u romanima, a ponekad je veseli i zaokuplja misao da pripada kolu
ljubavnica kojima su dozvoljene zabranjene slasti, no sve to ipak joj ne
donosi željenu sreću jer ona misli da “ljubav dolazi iznenada, s burom i
munjama, kao nebeski uragan koji se spušta na život, otresa ga, čupa
volu kao lišće i cijelo srce nosi u ponor...” a ne zna da su prave ljubavi
tužne i da se vrlo rijetko događaju.

“Charles je bio iznenađen bjelinom njenih nokata. Oni su bili sjajni, oštri
pri vrhu, čistiji od dijepske bjelokosti i podrezani u obliku badema. Ali joj
ruka nije bila lijepa, nije, možda, bila sudovoljno bijela, dok je u člancima
bila malko suha; bila je i suviše dugačka bez blagih pregiba na oblinama.
Ono što je na njoj bilo lijepo bile su oči; iako su bile smeđe, izgledale su
crne zbog trepavica, i njen pogled padao je na čovjeka slobodno,
s nekom prostodušnom smjelošću.”

”Njen vrat se dizao iz bijela, posuvraćenog okovratnika. Dvije crne pole
njene kose, koje su izgledale kao da je svaka od jednog komada, toliko
su bile glatke, bile su po sredini glave razdvojene tankim razdjeljkom,
koji se lako spuštao po krivini lubanje; i ostavljajući jedva vidljive ušne
rese, one su se, s valovitim povijanjem prema sljepoočnicama, sastavljale
pozadi u veliku pundžu, što je naš seoski ljekar opazio prvi put u svom
životu. Jagodice su joj bile rumene. Nosila je kao muškarac koštani
lornjon, provučen između dva dugmeta na bluzi.”

Charles Bovary
Veoma dobar čovjek, prostodušan, ne prevelikih ambicija, slijepo obožava
Emmu i kad na kraju sve saznaje istinu o svojoj ženi za koju je smatrao
da je savršena to ga ubija i on umire nesretan jer je nije usrećio i jer mu
ona nije uzvratila ljubav, a nije ni pronašla sreću.

Emma i Charles bili su kontrasti:
U kazalištu on je pita gledajući jednu scenu:
“A zašto je – upita Bovary – taj gospodin progoni?
Ali je on ne progoni – odgovori ona – to je njen ljubavnik.”

Pejsaž:
“Mjesec, sav okrugao i grimizne boje, dizao se iznad same zemlje u dnu
livada. On se brzo dizao iznad grana topola koje su ga tu i tamo skrivale
kao kakav crn, prodrt zastor. Zatim se ona pojavi, blistajući od bjeline, na
čistom nebu koje je osvjetljavao; i onda uspravljajući se, on spusti na
rijeku jednu veliku mrlju na kojoj se pojavi bezbroj zvijezda, i ta srebrena
svjetlost kao da se savijala u vodi sve do dna kao zmija bez glave,
pokrivena blistavim ljuskama. To je bilo nalik i na neki ogromni svijećnjak
na kojem su se cijelom dužinom blistale kapljice rastaljena dijamanta.
Tiha noć se šrila oko njih, gusti mrak je zastirao lišće. Emma je, s upola
zatvorenim očima, duboko udisala svjež vjetar koji je pirio. Nisu ništa
govorili jer su bili i suviše utonuli u svoje sanjarenje. Ljubav minulih dana
ponovo je ispunjavala njihova srca, bujna i nijema kao rijeka koja je tu
tekla, s tavom čudnom milinom kakvu donosi i miris jorgovana, i bacala u
njihove uspomene mnogo veće i mnogo sjetnije sjene nego što su sjene
onih nepokretnih vrba koje su se pružale po travi. Često bi kakva noćna
životinja, jež ili lasica, polazeći u lov, pomicala lišće, ili bi se, pak, na
mahove čula koja zrela breskva kako sama od sebe padne s grane na
osmanluku.

“Ah divne li noć!” reče Rodolphe.
“Imat ćemo ih još!” odgovori Emma.
OLIVABAY nije na forumu  
Old 17.12.2009, 03:36 AM   #179
Magic Ball Champion
 
Avatar korisnika OLIVABAY
 
Status : Diskutant
Reputacija : OLIVABAY je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 23.09.2007
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 25,694
Default

Šekspir - Hamlet

Živio je u jednom od najvitalnijih djelova engleske povijesti. Bilo je to
doba engleske kraljice Elizabete I, vrijeme općeprihvaćene središnje vlasti
nakon burnih godina građanskih ratova u 15. stoljeću. Bio je glumac,
redatelj, pisac, a od stihova najpoznatiji su „Soneti“ i romantična igra
„Oluja“. Njegove najpoznatije tragedije su: „Otello“, „Romeo i Julija“,
„Kralj Lear“. Najpoznatije povijesne drame: Richard III, Henrik IV, V.
Najpoznatije komedije: „Mletački trgovac“, „Ukroćena gospodarica“.


Danska / XV. stoljeće

Likovi:
Hamlet - Sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja
Klaudije - Danski kralj
Polonije - Kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije - Hamletov prijatelj
Gertruda - Danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija - Polonijeva kći

Kratki sadržaj:
Danski kralj nenadano umire, a nasljeđuje ga njegov brat Klaudije koji se
ukoro ženi s udovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja, Hamletu,
javlja se duh oca i otkriva mu da ga je Klaudije zapravo otrovao i da nije
umro prirodnom smrću. Hamlet želi potvrdu za te riječi duha, pa se
pretvara da je lud kako bi na taj način saznao istinu. Kraljevski savjetnik
Polonije uvjren je da je Hamlet poludio zato što njegova kći Ofelija odbija
Hamletovo udvaranje. Hamlet na dvoru upriličuje predstavu koja
sadržajem nalikuje na umorstvo njegova oca. Kralj ne može izdržati očitu
aluziju na njegov zločin i prekida predstavu. Hamletu to služi kao dokaz da
su riječi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posjećuje
majku i misleći da kralj prisluškuje iza zavjese ubija Polonija koji se tamo
sakrio. Lukavi kralj osjeća da mu od Hamleta prijeti opasnost te ga šalje
brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Ofelija poludi od
boli za ocem, ali i zbog Hamletove sudbine. Njezin brat Leart hitno se
vraća iz Pariza i doznavši da je Hamlet ubio njegovog oca, želi mu se
osvetiti. Hamlet se, kada je bio na brodu otkrio zavjeru protiv sebe, vraća
u Dansku i sprema se na dvoboj. Kralj i Leart se dogovaraju kako će na
prijevaru ubiti Hamleta. Za vrijeme dvoboja Hamlet i Leart u metežu
mijenjaju mačeve te obojica bivaju ranjeba otrovnom oštricom. I kraljica
koja je popila otrovno vino, koje je kralj namjenio Hamletu, umire, a
umirući Leart otkriva spletku nakon čega ovaj, još prije nego je počeo
djelovati smrtonosni otrov, ubija kralja.

Zaključak:
U ovom djelu Hamlet se iskazao kao čovjek u kojem je okupljena borba za
pravdu, ljubav, razboritost, hrabrost, velikodušnost, mudrost, ali i ludost.
U ovom djelu može se puno naučiti o životu, ljudskim osjećajima i
tragediji.
*******************************
drugi način

Vrsta djela: Tragedija
Mjesto radnje: Danski dvor Elsinor (Danska)
Vrijeme radnje: Na prijelazu iz XV. u XVI. st.

Tema:
Hamletova osveta za očevu smrt

Glavni likovi:
Hamlet, Klaudije

Sporedni likovi:
Polonije (kraljev savjetnik)
Horacije (Hamletov prijatelj)
Laert (Polonijev sin, Ofelijin brat)
Ofelija (Polonijeva kćer, Laertova sestra, Hamletova ljubav)
Gertruda (danska kraljica, Hamletova majka)
Rosencrantz, Guildenstern, Osric, Marcel, Bernardo, Fortinbras, Voltimand,
Kornelije

Kratki sadržaj:
Djelo počinje iznenadnom smrću danskog kralja Hamleta, koja kasnije
uzrokuje mnoge prepirke o navodnim razlozima. U početku ne znamo ali
ćemo kasnije shvatiti da je glavni krivac za to bio upravo Hamletov brat
Klaudije koji je nakon tog čina došao na prijestolje i oženio se
Hamletovom udovicom odnosno majkom mladog Hamleta, Gertrudom.
Kao i mnoge druge likove ove tragedije, tako je i Hamleta uhvatila
znatiželja. Točnije, htio je saznati glavni uzrok smrti svoga oca. No tada se
javlja duh njegovog oca koji mu otkriva pravi uzrok smrti, a to je da ga je
zapravo otrovao njegov brat Klaudije. To je Hamleta potaklo da još
okrutnije osveti očevu smrt. Upravo ta želja za osvetom čini Hamleta
drugačijim. Kralj i kraljica, te njihov savjetnik Polonije smatraju da je
Hamlet poludio zato što ga je odbila Polonijeva kćer Ofelija koju je on
istinski volio. Da bi bio potpuno siguran u priču očeva duha, Hamlet
upriličuje predstavu tijekom koje je natjerao Klaudija da oda tajnu smrti
svoga oca. Hamlet se tada potpuno uvjerio tko je pravi ubojica. Nakon
završetka predstve Hamlet je pozvan u ložnicu svoje majke gdje smrtno
ubija Polonija. Kada je kralj to saznao poslao je Hamleta u Englesku s
ciljem da tamo bude ubijen, iako Hamlet za to nije znao. Na putu za
Englesku otkrio je što ga tamo čeka. Kako bi se oslobodio ubio je kraljeve
doušnike i vratio se u Dansku. U tome razdoblju Ofelija je proživljavala
trenutke isto kao i Hamlet prije nekog vremena - poludila je zbog očeve
smrti i rastanka s Hamletom. Sada se javlja još jedan lik odnosno Laert,
Ofelijin brat koji također želi osvetiti očevu smrt, ali započinje s krivom
osobom. Digao je ustanak protiv kralja Klaudija, koji ga uspijeva uvjeriti
da je za smrt njegova oca kriv Hamlet. Pošto mu je Laert povjerovao,
zajedno su skovali plan koji i nije nadasve uspio. Cilj im je bio da u
sukobu između Laerta i Hamleta, Laertu daju otrovni mač koji će dokrajčiti
Hamleta. U početku borbe Hamlet se hrabro suprotstavio opasnom Laertu,
dok u trenutku borbe nije došlo do naglog preokreta. Hamlet je igrom
slučaja uzeo Laertov mač, s kojim ga je ujedno i poslao u smrt, što ne
znači da je svemu kraj. Kraljica Gertruda, Hamletova majka na kraju
same borbe iz Hamletova pehara ispija otrovano vino koje je Klaudije
smjestio Hamletu. U zadnjim trenutcima, Laert otkriva Hamletu kraljeve
ciljeve, što je za kralja bilo potpuno loše. Jednostavno, u smrtno lošem
staanju, Hamlet ga je ubio i time potpuno osvetio smrt svoga oca...

Dojam o djelu:
Meni se djelo potpuno sviđa zbog naglih preokreta i zanimljivih događaja
koji prate ovu tragediju. Jedina žalosna stvar u cijeloj priči je ta što je
djelo zapravo tragedija i što ne završava na neki lijepi način, nego sasvim
okrutno.
*********************************
treći način

Danski kralj iznenada umire. Njegov brat Klaudije nasljeđuje prijestolje i
ženi se njegovom udovicom. Duh kralja se prikazuje kraljevom sinu
Hamletu i kazuje mu da ga je Klaudije ubio da bi dobio prijestolje i ženu.
Da bi lakše dokazao stričevu krivnju Hamlet odluči glumiti luđaka. Svi na
dvoru misle da je to posljedica njegove nestretne ljubavi prema Ofeliji, kći
dvorskog savjetnika Polonija. Kada na dvor dođe putujuće kazalište,
Hamlet upriličuje predstavu s temom ubojstva svoga oca. Klaudiju se budi
grižnja savjesti i on prekida predstavu. Hamletu je to dovoljan dokaz.
Klaudije počinje sumnjati da Hamlet zna istinu. Hamlet priča s majkom o
situaciji ali Polonije prisaluškuje razgovor te ga Hamlet ubije. Kralj
odlučuje ubiti Hamleta, te ga šalje u Englesku, uz tajni nalog da ga se
ubije. Hamlet na brodu za Englesku prozre plan Klaudijev i vraća se u
Dansku. Ofelija za to vrijeme poludi od tuge za ocem i ljubavi prema
Hamletu te se utapa. Njen brat Laert se vraća iz Pariza i želi se osvetiti
Hamletu. Izaziva ga na prijateljski dvoboj, ali svoj mač namoči u otrov. Za
vrijeme dvoboja zamjene im se mačevi te ih obojicu ranjava otrovna
oštrica. Umirući Leart priznaje Hamletu što je učinio, a Hamlet na to ubija
Klaudija. Kraljica na to ispija otrovano vino, namjenjeno Hamletu, a
Hamlet umire Horaciju, svom prijatelju, na rukama.

Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se odvija oko 1600. godine, u Danskoj.

Teme:
U djelu ima pet tema:
tragična sudbina Hamletova
tragična ljubav prema Ofeliji
prijateljstvo Hamleta i Horacija
borba za vlast i pohlepa
Hamletov odnos prema čovjeku

Temeljni sukob u djelu:
Temeljni sukob u djelu je sukob Hamleta i Klaudija.

Osvrt na fabulu:
Fabula je dinamična i sama daje poticaj za daljnje čitanje.

Hamlet:
Hamlet je u svakom slučaju sretna mješavina sanjara i realista. Bez
njegove bujne mašte ovo djelo svakako ne bi bilo ni sjena Hamleta kakvog
danas poznajemo, ali ni bez njegove realne strane, djelo ne bi imalo nimalo dinamičnosti.

Hamlet i ja:
Ne uspoređujem se sa fiktivnim likovima dovoljno često da bih mogao
reći da sam se uvježbao u tome, ali kod Hamleta mi stvarno ne nedostaje
riječi. Možda zbog njegove jednostavnosti, ali prije zato što se Hamlet
skriva u svima nama. Kada bi svatko od nas malo potražio u dubini svoje
duše našao bi jednog malog Hamleta, možda ne toliko eksponiranog,
kao Shakespeareovog, ali ipak bi našao Hamleta.
***********************************
četvrti način

Zapažanja o djelu:
Ova drama spada u jedno od Shakespearovih remek djela koja su ga
proslavila u cijelom svijetu. Smatra se da je Hamlet već postojao prije te
je Shakespeare samo poboljšao, nadopunio Hamlet. Ta drama je možda
doživila najraznovrsnija tumačenja ostlih kritičara. Da se radi o drami to
vidimo po načinu pisanja te po završetku koji u drami uvijek završava
tragično, odnosno smrću glavnih likova. Pisac opisuje staru dansku
uglednu, kraljevsku obitelj u kojoj vlada tjeskobna atmosfera. Vrlo jako
dolazi do izražaja nezadovoljstvo i mržnja te su svi osjećaji u negativnom
pravcu. Radnja se odvija u Danskoj u kraljevskom dvorcu. Osim što se
radi o spletkama na kraljevskom dvoru, državi prijeti i vanjska opasnost
od neprijatelja. Čitajući knjigu možemo primjetiti da je uništen život te
obitelji jer se međusobno sukobljavaju. Opis je vrlo detaljan što znači da
je i najmanja sitnica zapažena. Na mene je ova drama ostavila trag u
savjesti, jer sve na ovom svijetu kao novac nemože nas usrećiti ako nas
stalno “grize” savjest. Sigurno je bolje biti pošten s čistom savjesti nego
da sve imamo te da nas savjest muči cijeli život. Inače odnosi su vrlo
primitivni, a postupci se svi svode na staru uzreku “Oko za oko, zub za
zub”, što se posebno vidi na Hamletu.

Stilske karakteristike djela:
Ovo je povijesna drama koja nam govori o tragičnom životu danske
obitelji. Svodi se na osjećajnost, očajnost i nadu koja se posebno vidi kod
Hamleta. Drama je prevedena s engleskog jezika, pisana je u dijalogu i
sastoji se od pet glavnih činova. Ima posuđenih riječi iz latinskog, a
nejasni izrazi su objašnjeni ili prevedeni pa su na krajevima stranica
otisnuti mali rječnici. Također kod svakog novog prizora je kratko opisano
mjesto radnje i ponašanje osoba, koje nas kratko uvodi u događajnu
situaciju.


Citat:
Kao citat bih izdvojio tekst od strane 37. od 40. (četvrti čin), gdje se
Hamletu javlja duh mrtvog oca te mu ispovijeda istinu. Ja bih taj duh
definirao kao neku energiju, savjest koja je mučila Hamleta, te se njegov
otac pojavio u obliku duha tj. energije da mu odgonetne tajnu koju je
ponio sa sobom u grob. Isto tako vrlo mi se dopao peti čin i to od 141. od
150. stranice gdje se vidi sva ta mržnja, pokvarenost i zlo u obitelji. U
borbi Hamlet i Laert iskazuju svu mržnju i dolazi do borbe za život ili smrt,
no pošto su oštrice otrovane oni umiru, a zajedno i kraljica s kraljem
kojeg je probo Hamlet. Tada prestaje postojanje kraljevske obitelji, ona
propada.

Tema:
Tema ove drame je propast kraljevske obitelji zbog međusobne mržnje,
izdaje, očajnosti i ljubomore koja dovela od kraja postojanja, a time i
nesigurnosti u državi. Glavni krivac tomu je Klaudije koji je to uzrokovao
zbog političkog i društvenog okvira.

Ideja:
Ideja ove drame bi bio temeljit i ne uvijek lak životni prikaz jedne ugledne
kraljevske danske obitelji. Shakespeare nam je htio objasniti da nije tako
završila samo jedna obitelj već ih je u tom vremenu, doba renesanse
mnogo izgubilo kontrolu nad dvorom.

Analiza likova:
Hamlet
Bio je dobro odgajan i ugledan muškarac koji je trebao naslijediti svog
oca, no očevom smrti on gubi nadu, postaje nesiguran i zna da otac nije
mogao odjednom umrijeti. Vrlo se teško, gotovo nikako nije mogao
pomiriti s tim događajem i pojavom očevog duha on se zaklinje da će se
osvetiti. Ostale osobe u dvoru to shvaćaju kao da je Hamlet poludio te da
ne želi prihvatiti stvarnost. Vrlo je nesretan i postavlja si pitanje
“biti ili ne biti”, pitanje života ili smrti u svom životu. Jako je osjećajan i
sentimentalan što se posebno vidi u njegovom ponašanju.

Kraljica Gertruda
Hamletova majka, vrlo se lako pomirila sa smrću svog muža što nam
govori da ta ljubav nije mogla biti velika, ljubav života. Ipak, za Hamleta
je vrlo vezana, osjećamo ljubav koja nema granica te bi sve učinila za
njega. Možemo pretpostaviti da je bila prisiljena da se uda za Klaudija,
no to joj je bila najveća greška u životu koju je morala platiti smrću.
Da ju je Klaudije uistinu volio spriječio bi ju da popije otrovani vrč no
njemu to nije bilo bitno.

Horacije
Hamletov najbolji prijatelj, zajedno su odrasli. Uvijek je bio uz Hamleta i
spreman saslušati ga te ga nikada nije ostavio u “štihu” te se pokazao kao
njegov brat. Njih dvoje mogli su međusobno diskutirati probleme,
ma kakvi oni bili. Nije imao svoje mišljenje i mogao se lako nagovoriti.

Klaudije
Danki kralj, vrlo je hladana, bezosjećajana i tvrdoglava osoba koja si je
zabila cilj u glavu i uporno ga želi dostići, pa možemo reći da za njega
vrijedi izreka “prošao bi kroz vatru da dostigne cilj”. Ne obazire se ni na
što te nema nikakvih osjećaja i nikakvu odgovornost prema drugima.
Možda on želi biti kralj, ali po svojim sposobnostima on to nikako nemože
postići ili biti. Ubojica je i to je platio svojom smrću te je od Hamleta
pronađen i uklonjen kao izdajnik kraljevskog dvora.

Kratki sadržaj:
Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i
Bernandu se ukazao duh bivšeg danskog kralja. Vrlo su bili začuđeni i
odlučili da samo Hamletu priopće taj događaj. Sljedećeg puta Hamlet je
također bio na straži, duh oca otkrio mu je da ga je Klaudije otrovao.
Hamlet nije mogao vjerovati te se zakleo da će osvetiti njegovu smrt. U to
vrijeme kralj i kraljica su slavili svoj novi brak, ali Hamlet nije mogao
podnijeti bol i očaj pa se nije pojavio. Kad su došli glumci koji su trebali
zabaviti goste neočekivano se pojavio Hamlet. Glumci su prikazivali dramu
u kojoj je kralj bio prevaren i otrovan, a to je Hamlet iskoristio i riječima
napao kralja. Nitko mu nije vjerovao i svi su govorili da nemože podnijeti
smrt oca. Hamlet je bio zaljubljen u Ofeliju, Polonijevu kćer i svi su se
nadali svadbi. Jednim slučajem majka je pozvala Hamleta na razgovor, a
iza zavjese se nalazio Polonije kojeg je Hamlet zabunom ubio. Zbog
sigurnosti kralj ga šalje u Englesku, ali se on nenadano vraća, no u
međuvremenu se Ofelija utopila. Zbog nje dolazi do sukoba između Laerta
i Hamleta, a kralj predlaže međusobnu borbu. Oni započnu mačevanje, ali
su oštrice bile namazane otrovom što oni nisu znali. Kada je kralj
predložio da nazdrave oni nisu pristali, pa je kraljica popila vrč i umrla, a
Hamlet je nato probo Klaudija koji im je priznao da su oštrice otrovane.
Opraštaju se od života i zaajedno umiru, a Horacije i Osric gledaju mrtve.
Tada se začuje buka koja je bila posvećena Fortinbrasu jer se vratio kao
pobijednik iz Poljske. Na kraju svi odlaze i iznose mrtva tijela te se čuje
pucanje topova u čast mrtvih.

Dojam o djelu:
Ova drama mi se vrlo svidjela, jer na čitatelje ostavlja osjećaj tragedije,
nečega tužnog. Iza pisanih riječi nalazi se više značenja kod kojih se treba
malo zadržati jer se inače gubi stvarna smisao te Shakespearove drame.
Ima mnogo radnje i nema opisnih odlomaka te mi se zato sviđa i svakako
bih ju dalje preporučio za čitanje, ne samo za lektiru već i za opće
obrzovanje.
OLIVABAY nije na forumu  
Old 17.12.2009, 03:36 AM   #180
Magic Ball Champion
 
Avatar korisnika OLIVABAY
 
Status : Diskutant
Reputacija : OLIVABAY je na odličnom putu!
Reputaciona moć : 10
Korisnik od : 23.09.2007
Pol : Žensko
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 25,694
Default

peti način

Hamlet je tragedija. Radnja se odvija u Danskoj, na danskom dvoru.
Zaplet slijedi kada je Hamlet doznao za očevo ubojstvo. Njegova oca ubio
je oholi Klaudije, brat njegova oca, da bi se dokopao krune i vlasti. U tom
ubojstvu sudjelovala je i Hamletova majka. Kada je Hamlet doznao za
ubojstvom probudila mu se želja za osvetom. On se želio osvetiti tako da
prije smrti Klaudije i Gertruda (Hamletova majka) doznaju zašto im je
oduzeo život. Pošto je bio obuzet osvetom Hamlet se ponaša čudno te
većina na dvoru misli kako se poludio. Ofelija je djevojka koja je
zaljubljena u Hamleta, no on ju odbacuje jer mu se ženski rod zamjerio
zbog čina koji je njegova majka učinila. Središnji i jedan od glavnih
prizora je onaj u kojemu Hamlet izriče pitanje «Biti ili ne biti, pitanje je
sada». Slijedi dramatičan završetak u kojemu većina likova pogiba.
Gertruda i Klaudije umrli su od otrova koji je bio namjenjen Hamletu no
čaše su se zamijenile. Ofelija, nesretna zbog ljubavi izvršila je
samoubojstvo. Sam Hamlet poginuo je od ruke Ofelijinog brata koji je
želio osvetu zbog sestrine smrti.

**********************************
šesti način

William Shakespeare (1564. - 1616.), bio je pjesnik i dramatičar. Mnogi
tvrde da je najveći dramski stvaratelj svih vremena. Rodio se i umro u
Stratfordu u Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gdje djeluje kao
glumac, redatelj i kazališni pisac. Napisao je trideset i šest drama koje
obično dijelimo na:

1. Tragedije: Hamlet, Julije Cezar, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan,
Kralj Lear, Macbeth
2. Komedije: Ukroćena gospodarica, San Ivanjske noći, Na Tri kralja,
Mjera za mjeru, Mnogo vike ni za što
3. Romance: Romeo i Julija, Zimska priča i oluja
4. Povijesne drame: Kralj John, Richard drugi, Henrik četvrti, Henrik peti,
Henrik šesti, Richard treći, Henrik sedmi

Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene
književnosti, iz starije pisane književnosti, iz povijesti, iz svoje
suvremenosti, ali i iz svakidašnjeg pripovijedanja. Sve to samo znači da
svi podaci potječu iz ljudskog ponašanja, neovisno o tome gdje i kada
čovjek živi. 1609. godine izašli su njegovi soneti, zbirka od 154 pjesme.
Zacijelo je većina tih soneta nastala puno prije njihova objavljivanja.
Kritičari obično ističu da fabule Shakesperovih djela nisu osobito
originalne. Zna se da je svoje priče za svoje drame preuzimao od drugih
autora. To vrijedi i za Hamleta. Predpostavljalo se da je postojao
pra-Hamlet i da mu je autor bio Shakespearov nešto mlađi suvremenik
Thomas Kyd. No dok je to samo predpostavka, neki izvori su dobro
poznati, npr. legenda o Hamletu danskog povijesničara iz ranog 13. st.
Saxa Grammaticusa, odakle ju je preuzeo francuski pjesnik Francois de
Bellforest. Osvim toga Shakespearove drame, pa naravno i Hamlet,
satkane su od bezbrojnih čestica preuzetih iz najraznovrsnijih izvora.

Mjesto radnje:
Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingör, njegov interijer i eksterijer

Tema:
Hamletova osveta


Likovi:
Klaudije - Danski kralj
Hamlet - Sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja
Polonije - Kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije - Hamletov prijatelj
Laret - Polonijev sin
Voltimande
Kornelije - Danski poklisar u Norveškoj
Rosencrantz
Guildenstern - Nekadašnji Hamletov prijatelj na sveučilištu
Osric - Smiješni dvoranin
Marcel
Bernardo - časnik na straži
Francisco - vojnik
Reynaldo - Polonijev sluga
Fortinbras - Norveški kraljević
Gertruda - Danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija - Polonijeva kći
Jedan gospodin
Jedan svećenik
Norveški kapetan
Engleski poklisari

Plemići, plemkinje, časnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja, Duh
Hamletova oca.

Sadržaj:
Bernardo i Marcelo stražarili su preko noći na kraljevom dvoru kralja
Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet
“nekim nesretnim slučajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio
kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom
Gertrudom. To je najviše smetalo Hamletu, sinu pokojnog kralja. Nije
mogao gledati stričeve greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom
majkom odmah nakon očeve smrti. Nije volio niočemu pričati i živio je
mirno. Stražarima Bernardu i Marcelu se, oko ponoći, počeo javljati duh
koji je ličio na pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i
Horaciju (Hamletovu prijatelju). Jedne noći Hamlet odlazi sa stražarima na
stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet
hrabro istupi pred duha pitajući ga tko je i zašto dolazi. Duh ga je odveo
na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro
prirodnom smrću, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u
uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu to zatražio je od Hamleta da se
osveti. Hamlet obeća da će se ravnati prema uputama duha u svemu, a
duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam donio je odluku da će smjesta
zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sjećanju, sve što je nekad naučio
iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti neće ostati ništa drugo nego samo ono što mu je duh rekao i zamolio da učini. Hamlet nije pojedinosti svoga
razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju
Horaciju i naredio njemu i Marcelu neka se zakunu da će šutjeti o onom
što su vidjeli te noći. U strahu da bi se to moglo primjetiti i da bi stric
Klaudije mogao postati oprezan ako posumnja da Hamlet nešto sprema
protiv njega, ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se
moglo misliti, Hamlet je odlučio da se pravi lud. Mislio je pri tome da će
izazvati manju sumnju ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji
čin, a da će tajnu pojave duha najbolje skriti njegova ludost. Od tog se
vremena Hamlet počeo oblačiti veoma čudno i neobično, govoriti i vladati
se tako da je savršeno glumio luđaka. Kralj i kraljica bili su prevareni, no
nisu vjerovali da je očeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost (jer
nisu ništa znali o pojavi duha), nego su zaključili da je razlog tome zlu
zacijelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije
nego što se Hamlet počeo pretvarati da je lud bio je jako zaljubljen u
lijepu djevojku Ofeliju, kćer Polonija, glavnog kraljevog savjetnika. Slao
joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje osjećaje navaljujući na nju, što je njoj bilo drago. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila, učinila je da ju je
zanemario i prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca, umjesto
da mu zamjeri što ju je iznevjerio, opravdavala ga je pred sobom. Hamlet
se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lijepe Ofelije te joj je napisao
pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobičnih riječi, koje
su se poklapale s njegovom tobožnom ludošću. Ofelija je po svojoj
dužnosti pokazala to pismo svom ocu, a on je smatrao svoju dužnost da
ga pokaže kralju i kraljici, koji od tog vremena nisu više sumnjali da je
uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Od tog trenutka kralj i kraljica bili su
uvjereni da je Hamletova ludost žaražena Ofelijinom ljepotom. Dok se
Hamlet tako borio, pretvarao, stigoše na dvor neki glumci u kojima je on
uživao. Srdačno ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da
na dvoru napravi gozbu koja bi sličila na umorstvo njegova oca.

Sljedeći dan je bila predstava:
Ulaze "Kralj i kraljica" (glumci Gonzago i njegova žena Baptista)" kao
nježni zaljubljenici; Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i u nijemoj
igri iskazuje mu ljubav. On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat,
zatim legne na cvjetnu lijehu; kad je vidi da je usnuo, ostavi ga sama.
Odmah zatim uđe neki čovjek (glumac Lucijan), uzme Kraljevu krunu,
poljubi je, ulije otrov u kraljevo uho (u uho glumca Gonzaga) i izađe.
Kraljica se vrati, nađe kralja mrtva i prenemaže se. Trovač opet uđe s
dva - tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. Statisti iznose mrtvo
tijelo. Trovač snubi Kraljicu darovima; neko se vrijeme čini da se ona opire
i da oklijeva, ali na kraju prihvaća njegovu ljubav.

Vidjevši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava
se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uvjerio se da su riječi duha bile
istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posjećuje majku želeći joj
nešto važni reći i misleći da kralj prisluškuje iza zavjese, ubija Polonija koji
se tamo sakrio. Lukavi kralj sluti da mu prijeti opasnost od Hamleta ta ga
šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet,
sluteći izdajstvo, izvadi potajno pismo noću, vješto izbriše svoje ime i mjesto njega postavi imena dvojice dvorjanina koji su ga pratili. Stigavši kući, pred oči pojavio mu se tužan prizor, obavljao se pokop mlade i lijepe
Ofelije, nekadašnje njegove ljubavi, koja je vješajući vijenac na vrbi iznad
potoka pala u njega i utoplia se. Lukavi kralj je, kad je vidio da je
Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom
Ofelijom prevelika, htio to iskoristiti nagovorivši ga da za vrijeme
natjecanja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom izazovu bilo je
to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubojstvo njegova oca i
smrt njegove sestre. Hamlet je pristao na dvoboj neznajući što ga čeka.

Na dan natjecanja:
Tom je natjecanju prisustovao cijeli dvor, a Laret je po kraljevoj uputi
spremio otrovno oružje. Dvorani su se kladili za visoke svote tko će
pobijediti, budući da su obadvojica bili poznati kao vrsni mačevaoci.
Hamlet je izabrao sablju ne sumnjajući u Lareta i ne brinući se da ispita
Laretovo oružje, koji je mjesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima
mačevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na početku se Laret s Hamletom igrao i
dopuštao mu da ga nekoliko puta posiječe. Nakon nekoliko prekida Laret
napadne žestoko na Hamleta otrovnim mačem i zada mu smrtonosan
udarac. Hamlet se razbjesni i neznajući za podmetnuto izdajstvo u sukobu
zamijeni svoju sablju s Laretovim mačem i probode ga njegovim vlastitim
mačem. U taj čas kraljica vikne da su je otrovali. Neoprezno je ispila
pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni, no zaboravio
je upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i smjesta pala mrtva.
Hamlet, sumnjajući u izdajstvo, zapovijedi da se sva vrata pozatvaraju
dok ne pronađe izdajnike. Laret mu reče neka dalje ne traži, jer je on izdajnik i osjećajući da umire od rane koju mu je zadao Hamlet,
prizna kakvom se izdajom poslužio i kako je i on bio žrtvom svoje izdaje.
Reče Hamletu da je vrh mača bio otrovan i da Hamletu preostaje samo
pola sata života jer nema načina koji bi ga mogao izliječiti od otrova,
Umirući, Laret zadnjim riječima optužuje kralja Klaudija kao tvorca te
nesreće. Hamlet koji je saznao kako mu je blizu kraj i da je još ostalo
otrova u maču, naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu
šiljak mača u srce. Hamlet osjećajući da mu ponestaje daha i da ga život
napušta, obrati se svom prijatelju Horaciju koji je bio svjedok te kobne
tragedije, i umirajući ga zamoli neka ostane u životu i neka svijetu ispriča
taj događaj. Horacije obeća da će sve vjerno ispričati svim tajnama koje
su potakle te događaje. Tim obećanjem "puče" plemenito Hamletovo srce.

Analiza likova:
Hamlet
Danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On je
istovremeno hrabar i plah, odgađa osvetu zbog svoje neodlučnosti jer on
za cijelu situaciju više tereti majku nego Klaudija.

Hamletova smrt:
Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta, nije
neizbježan. On umire u dvoboju od rane koja ga je mogla i zaobići, kao
što ga je zaobišao i otrov iz pehara. Mislim da smrt tragičnog junaka
predstavlja poslijednju, i vjerojatno najtežu u nizu nevolja koje su se
događale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga
što ga čini velikim čovjekom. Hamlet je mogao živjeti da je samo svoju
ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno, s manje
mržnje i savjesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živjeti u njegovoj
milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz
osobnih razloga, sve je to Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije
ni htjeo ni mogao, jer je tragični junak uvijek i jedna vrsta samoubojice:
sam između dvije mogućnosti bira onu koja ga vodi u smrt.

Klaudije
Hamletov srtic, pohlepan čovjek. Ubija svog brata kako bi se domogao
veće moći, a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. To
da mu ljudske žrtve nimalo ne znače pokazuje i to kako je na sve načine
bez straha pokušao ubiti svog nećaka Hamleta. Hamlet je znao od početka
kakav mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivnju na majku.
Klaudije na kraju dobiva sigurno ono što je i zaslužio - "sigurno mjesto u 9
krugu pakla".

Gertruda
Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin ju više krivi zbog očeva
ubojstva nego strica. On ne shvaća kako je majka tako brzo mogla
zaboraviti oca i čak štoviše, udati se za njegova brata ako ga je za života
tako snažno voljela. Izravno joj prebacuje krivnju, a i neizravan je krivac
za njezinu smrt. Ona ispija otrov iako zna što je u čaši, a to čini vjerojatno
zbog osjećaja krivnje i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi,
a i cjelokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.

Ofelija
Hamletova ljubav. Lijepa i mlada djevojka, oprašta Hamletu iako se on
prema njoj ponaša surovo. Grubim riječima je tjera od sebe. Grdi nju a i
cijeli ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na seba. lice.
Smatra da bi ljepota i potenciranje ljepote mogli dovesti do krivog puta.
On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila. Ofelija s ispletenim
vijencem odlazi na potok, pa kad se htjela popeti na vrbu da na nju objesi
svoj vijenac, prelomila se grana na koju se bila naslonila i pala je u vodu
zajedno s cvijećem koje je sa sobom ponijela.

Polonije
Laretov i Ofelijin otac. Čovjek doista niskog morala, sličan Klaudiju. Glavni
je državni tajnik i kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen
što pokazuje da ima neke istine u uzrečici "Znatiželja je ubila mačku".

Dojam o djelu:
Važno je uočiti da se drama odvija u tjeskobnoj atmosferi. Ne radi se
samo o pogibeljnim dvorskim splektama, (svima su nam poznate izreke
iz drame kako je "nešto trulo u državi Danskoj " ili "kako je vrijeme
izglobljeno"), nego državi prijeti i vanjska opasnost. Pojačane su straže
i zemlja se grozničavo naoružava a da narod nezna zašto.
OLIVABAY nije na forumu  
Zaključana tema

Bookmarks

Oznake
ana karenjina, analiza, andric, balzak, cehov, copic, cosic, dante, defo, dostojevski, faust, gilgames, gorski vijenac, homer, igo, lektire, njegos, puskin, sadrzaj, sekspir, sremac, stankovic, tolstoj, vajld, zlocin i kazna

Opcije teme
Način prikaza

Opcije postovanja
Ne možete kreirati novu temu
Ne možete poslati odgovor
Ne možete dodati priloge
Ne možete prepraviti svoju poruku

BB kod je uključen
Smajliji su uključeni
[IMG] kod je uključen
HTML kod je uključen


Slične teme
Tema Temu otvorio/la Forum Odgovora Poslednji post
Lektire od kojih pada mrak na oči Kijara-brm Književnost 37 16.09.2010 10:59 AM
Sadrzaj vase torbice? _Anna_ Ženski kutak 134 19.05.2010 08:16 PM
Lektire, eseji, maturski i seminarski radovi azecnirP Zastarele i obrisane teme 5 27.04.2010 06:58 PM



Forum Right Top
Forum Left Bottom Forum Right Bottom
 
Right Left
Korisnicki pristup
Zaboravili ste šifru?
Forum LeftForum Right


Forum statistike:
Korisnika: 51,863
Tema: 19,217
Poruka: 830,895

Trenutno je 839 aktivnih korisnika na forumu.
Forum LeftForum Right


Forum LeftForum Right


Izdvajamo:
Forum LeftForum Right


Preporucujemo:
Forum LeftForum Right


Radio:
Forum LeftForum Right


Marketing:
Forum LeftForum Right


Reklame:
Forum LeftForum Right
Right Right
Right Bottom Left Right Bottom Right