Header


Forum Left Top



Obrazovanje Zakoračite još jedan stepenik ka znanju. Razmenite iskustva sa koleginicama i kolegama.

Zaključana tema
 
LinkBack Opcije teme Način prikaza
Old 19.02.2009, 04:25 PM   #101
 
Avatar korisnika MARLI
 
Status : Diskutant
Reputacija : MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!
Reputaciona moć : 291
Korisnik od : 16.02.2007
Pol : Žensko
Lokacija : SRB/DEU
Godine : 29
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 8,955
Default

Ujka Vanja - Cehov

Beleška o piscu

Čehov, Anton Pavlovič ( 1860.-1904. ), ruski novelist i dramatičar, po zanimanju lečnik. Započeo je knjiženi rad kritikama humoreskama, nastavlja novelama u kojima obrađuje izgubljene i otuđene likove. Čehov ne donosi u svojim novelma događaje, zbivanja, a niti velike izrazite ličnosti koje nastupaju u društvu glasno i bučno. Fabule su vrlo jednostavne, ili uopće nije težište na njima, jer Čehov nastoji izazvati dojam, ugođaje, atmosferu; on stvara raspoloženje oko likova, u kojima se oni potpuno očituju. Zbog toga je uvek sažet, na svoj način lakoničan,a obilno se sliži pejzažima i lirskim digresijama.
I u drame Čehov ne unosi veće dramske zaplete, nego je sav u stvaranju scenskih raspoloženja i onoga neuhvatljivog ugođaja u kojima se likovi očituju kao živi i neposredni ljudi. U tome je Čehov velik majstor i s potpunim opravdanjem nazvan je osnivačem ruske impresionitičke drame; njegove se drame uzimaju kao iprimer tzv. lirske drame.

Ujka Vanja

Na kazališnome oglasu naslov drame i posebno dodatak Scene iz života na selu..., upućuje nas na neku idiličnu ili realističku priču iz života sela. Pisac nas je zavarao. Radnja se odvija u zabiti ruskih prostranstava u selu na imanju Serebrjakova. Ista drama mogla se odigrati u provinciji bilo kojeg drugog gradića, bilo koje zemlje ili kontinenta. Rusko selo samo je okvir zbivanja, istina jako utjeće na protagoniste, ali pisac samo marginalno prikazuje rusko selo.
Čehov nam je satkao lirsko-psihološku dramu koja se temelji na oslikavanju morbidne atmosfere jedne porodice. Na unutrašnjoj dramatičnosti anti junaka otkrivamo zamorni i promašeni život glavnih likova.
Porodični odnosi na plakatu daju naslutiti zamršenost koja može dovesti do dramatičnosti. Jer tada su zajedno na imanju profesor u penziji Serebrjakov i njegova mlada žena Jelena od 27 godina, te profesorova kćerka Sonja iz prvoga braka,pa Marija Sonjina baka i onda Vojnicki Sonjin ujka, pa još Telegin kao propali spahija te lečnik i osebnjak Astrov, ta zabitist karaktera u uskom prostoru različitih interesa može dovesti samo do sukoba. U toj nepovoljnoj rodbinskoj i krvnoj strukturi likova u zabiti imanja sudaraju se antijunaci koji oplakuju svaki na svoj način svoj propali i izgubljeni život. Naši su junaci svesni da su prokockali smisao svoga života i da nemaju izlaza da sa poprave, a kamo li izmene.
Naši su slabići samo drhtaji, osuđeni ne umreti nego na umiranje, ne živjeti nego vegetirati. Ne mogu pobjeći od sebe ni iz sebe, ne mogu se pomaknuti iz buke gde su se nasukali i sada trunu kao olupine dok se ne raspadnu.
Serebrjakov, Jelena, Vojnicki, Sonja, Astrov, Telegin pripadaju ruskoj inteligenciji koja živi na zabačenom imanju okružena provincijalizmom, primitivizmom i zaostalošći ruskoga sela i sredine. Sredina ih je skrhala kao individue i preobrazila u prosećnost u kojoj se kreću. Bježeći od malograđanštine na kraju se utapaju u njoj. U podmaklim godinama, oko pedesetak i više, kada prave invebturu svoga života shvaćaju da su ga prokockali u zabiti, da ga nisu iživjeli, da su ga utrošili uzalud, a najtragičnija je spoznaja da će i ostatak života provesti besmisleno, besciljno, dosadno, ubitačno dosadno čekajući smrt kao jedinu moguću promenu.
Kada se tih šest nesretnika nađu zajedno svjesni svojih promašenih života i kada pokušaju pronaći krivca za svoje stanje, Čehov nam razotkriva njihove psihloške drhtaje, ugođaj trule atmosfere, a sve to ukomponirano u lirskom ruhu. Nema retorike, nema fabuliranja, nema dramskih zapleta i efekata umesto zbivanja u drami imamo raspoloženje.
Pisac ne ocjenjuje postupke likova, pa iz dijaloga ne upoznajemo sve njihove osobine. Čehov ne opravdava niti otkrivljenje razvoj ili razmišljanje svojih junaka. Ulazi u njihovu psihu i neutralno je razotkriva. Upoznajemo nemire i osećaje junaka a vanjsko kretanje i zbivanje sporadična su.
Skučenost i ograničenost vanjskih zbivanja dramski je opravdano zbivanjem u jednom danu i noću na verandi i u sobi imanja Serebrjakova.
Dramsko književno delo Ujka Vanja slojevito je, umetnički virtuozno i spada u antologijske klasike. Redatelj mora biti samo oprezan da u kazališnoj izvedbi nečim ne pokvari vrednost književnog dela.
Drama nosi naslov Ujka Vanja, pa bi glavni lik trebao biti Vojniciki, Ivan Petrović. Vojnicki je dekadent koji u 47. godini spoznaje uzaludnost svoga života. Dvadesetipet godina radio je na imanju profesora Serebrjakova da bi se ovaj mogao u gradu baviti naučnim radom. Vojnicki spoznaje da profesor nije bio nikakav veliki literarni stručnjak kojemu se trebalo diviti kao božanstvu i da je on Vojnicki utukao svoj život za jednu običnu ništicu.
-------------------------------------------------
“Vojnicki: Ti si za nas bio više biće, a tvoje smo članke znali napamet...Ali sad mi je puklo pred očima! Ja sve vidim! Ti pišeš o umetnosti, a ništa ne razumeš u umetnost! Svi tvoji radovi koje sam ja volio ne vrede ni prebijene pare! Ti si nas obmanjivao!” (str. 45.)

“Vojnicki: ... Ti si upropastio moj život.” ( str. 45.)

“Sad je on u penziji i sada se vidi cela bilanca njegova života: posle njega neće ostati nijedne stranice iz njegovih dela, on je potpuno nepoznat,on je - nula ! Mehur od sapunice!” ( str. 25.)
-------------------------------------------------
Vojnicki je nesretan on se ne može pomirita sam sa sobom, svojim stanjem.
-------------------------------------------------
“Vojnicki: Prvo, pomirite me sa samim sobom!” (str.23.)
-------------------------------------------------
Iako nemoćan i izgubljen u svojim mislima Vojnicki jednom progovara muški, odlučno. Kada profesor želi prodati imanje a njega i Sonju izbaciti na ulicu kao stari kufer, Vojnicki reagira elementarno ljudski i pokušava u efektu pištoljem ubiti profesora. Njegov je čin završio očajno i sramotno, promašio je profesora.
Vojnicki je zaljubljen u prelepu mladu Jelenu ali mu ona ne odvraća ljubav. Tragedija je Vojnickog kao i Sonje kada shvate da će još živjeti a da ne znaju zašto i za koga i da im je budućnost besmislena.

-------------------------------------------------
“Vojnicki: ... Meni je četardesetisedam godina; ako budem živio, recimo do šezdesete, ostaje mi još trinaest godina. Mnogo! Kako ću proživjeti tih trinaest godina? Što ću da radim, ćime ću ih ispuniti? ” (str.51.)
-------------------------------------------------
Vojnicki bi želio nemoguće, novi život.
-------------------------------------------------
“Vojnicki:...Početi nov život...Reci mi, kako da počnem...od čega da počnem?”
(str. 52.)
-------------------------------------------------
Astrov odgovor izgorio je Vojnickove želje u hip, bez okolišanja.
-------------------------------------------------
“Astrov: Kakav nov život! Naš je položaj, i moj i tvoj, bezizlazan.” (str.52.)
-------------------------------------------------
Sonja je nesretna žena, zaljubljena u lečnika Astrova koji je ne voli. Sonja sa svojim ujkaom Vojnickim vodi imanje. Ona puno radi. Sonja je realni lik. Predstavlja tip žene koja je bez prava na pobune, primorana da prihvati svoju nesretnu sudbinu. Sonja je neiživljena i nikada neće ni živjeti. Nikada neće biti voljena. Ona je žrtvovana i svoju žrtvu prima mirno. Sonja je smirenje, nema krika ni pobune kod nje.
-------------------------------------------------
“Sonja: ...Nismo mi jeli kruh zabadava! Ja ne govorim što treba reći, ne govorim ono što treba, ali ti nas moraš razumeti tata. Treba biti milostiv!” (str. 47.)
-------------------------------------------------
Kada spoznaje da joj je sudbina okrutno zaprčaćena očekujemo njen jauk. Naprotiv, Sonja pronalazi bizarno kršćansko otkupljenje i spas. Tko je patio na ovome svetu, a do tog kraja mora se strpljivo raditi.
Sonjinim dijalogom točno završava drama:
-------------------------------------------------
“Sonja: ..., a kad nam dođe naš sudnji čas, pokorno ćemo umreti i tamo, na onom svetu, reći ćemo da smo patili, da smo plakali, da nam je bilo teško i bog će se sažaliti na nas; onda ćemo, ujko, mili ujko, videti drugi život- svetli, divan, lep, radovati ćemo se i na sve sadašnje naše patnje pogledati ćemo ganuto, s osmehom- i odmoriti ćemo se.” (str.59.)
-------------------------------------------------
Astrov je lečnik u zabiti i primitivnosti ruskih sela. Naporno radi. Određenu simpatiju Čehov poklanja Astrovu iako stidljivo. Možda je uzrok tome što je i Čehov bio lečnik. Astrov je osebnjak, bez porodice. Za razliku od Vojnickog gotovo ravnodušno i bez borbe pomirio se sa besmislom svoga života. Astrov više ne vjeruje ni u svoje sposobnosti pa za sebe kaže:
-------------------------------------------------
“Astrov: ... Kod Ostrovskog u jednom komadu postoji čovjek s velikim brkovima i malim sposobnostima...To sam ja.” ( str. 14. )
-------------------------------------------------
Tragedija je Astrova što je on gotovo prestao postojati kao čovjek, jer ne vjeruje više u ljude i nema više osećaje, ne može voljeti.
-------------------------------------------------
“Astrov:... Ja za sebe više ništa ne očekujem, ne volim ljude... Odavno već nikog ne volim.” (str. 28.)
-------------------------------------------------
Jelena Andrijevna, mlada žena staroga profesora u žabokrečinu ljudskih duša unela je nemir. Probudila je mrtvilo u Astrovu , a naročito u Vojnickom. Jelena postaje žena fatum.
Jelena je nesretna žena koju svoju najveću nesreću prima sa manje emocija donekle racionalno.
-------------------------------------------------
“Jelena Andrejevna: I mrzi me da živim i dosadno mi je! Svi napadaju mog muža, svi me gledaju sa željenjem: nesrećna žena, ona ima staroga muža! To je saučeše pram meni - o, kako ga dobro razumijem” (str.17.)
-------------------------------------------------
Jelena mrzi muža, ali zna da mora živjeti sa njime.
-------------------------------------------------
“Jelena Andrejevna: Ćuti! Ti si me ubio!” (str. 20.)
-------------------------------------------------
Jeleninoj vjernosti filozofski i lirski razmišlja Vojnicki.
-------------------------------------------------
“Vojnicki: Zato što je ta vjernost neprirodna i izvještačena od početka do kraja. U njoj je mnogo retorike, ali nema logike. Iznevjereti starog muža kojega ne možeš podneti- to je nemoralno.” (str.11.)
-------------------------------------------------

Stari profesor uzrok je uništenja mnogih života. Optužuje ga i mrze njegova žena i Vojnicki. Sonja svoga oca voli i žrtvovanje za njega prihvaća kao nešto prirodno.
Profesor je star i bolestan i ljubomoran je na mladost. U biti je umišljena veličina koja u zimi svoga života očekuje od svih još malo pažnje. Profesor ne govori o svome radu, ali ga Vojnicki bolno secira.

“Vojnicki: Čovjek punih dvadesetipet godina predaje i piše o umetnosti, a nimalo ne razume umetnost.” (str.10.)
-------------------------------------------------
Ono što ubija profesora i čini ga nesretnim je starost. Čitav je život bio sebičan, a sada život ostavlja drugima, mlađima.
-------------------------------------------------
“Serebrjakov: ... Prokleta, odvratna starost. Đavo da je nosi! Otkako sam ostario, gadim se samom sebi. A i svima vama, vjerovatno, gadno je da me gledate.”
(str.20.)
-------------------------------------------------
Likovi drame su slabići i malenkonični tragičari. Nihilizam se bolesno uvukao u njih i spremni su na tiho propadanje.
Vojnicki koji je na tren reagirao ljudski i pobunio se pretvara se ponovo u bezličnu senu spreman da sa Sonjom propati ostatak života.
Pristati svjesno na predaju, na vegetiranje, pomiriti se sa činjenicom da si živ zakopan u zaostalosti riskog sela i da ćeš tu lagano umirati, čini likove drame drastično tragičnim. Oni nemaju moć ni umreti brzo. U takvoj atmosferi života Čehov ponire duše svojih junaka i prikazuje ih kroz dramski dijalog. On ih slika, prikazuje, ali ih ne objašnjava ili optužuje. Kroz dijaloge je oslikana atmosfera i nema poruke ili poruke pisca. Prikazano je stanje duša u određenom prostoru i vremenu iz kojega nisu mogli pobjeći.
__________________
Molim Vas da mi ne šaljete pitanja o poreklu Vaših prezimena!
Obratite se ljudima na sajtu SrpskaDijaspora.Com
Uz to:
Ne prepri
čavam lektire!
Ne pi
š
em sastave!

svetlana@diskusije.net
MARLI nije na forumu  
Sponsored Links
Old 19.02.2009, 05:05 PM   #102
 
Avatar korisnika MARLI
 
Status : Diskutant
Reputacija : MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!
Reputaciona moć : 291
Korisnik od : 16.02.2007
Pol : Žensko
Lokacija : SRB/DEU
Godine : 29
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 8,955
Default

Zivotinjska farma

Beleška o autoru:

Džordž Orvel rođen je 1903. g. u Indiji. S četiri godine se vraća s roditeljima u Englesku gde polazi osnovnu i srednju školu. Do početka 1928. g. služio je u imperijalnoj policijiu Burmi. Neke od dela koje je napisao: "Down and Out in Paris and London", "Burmese Days", "Keep the Aspidistra Flying", "Coming up for Air", „1984“. Za vrijeme drugog svj. rata javlja je dobrovoljno u vojsku, ali iz zdravstvenih razloga nije prihvaćen u aktivnu službu. 1944. godine završava "životinjsku farmu", koja je izašla tek u 945. Umro je 1950. g.

Zapažanja o delu:


Delo je vrlo dobro, te me je iznenadilo, jer se pomalo razlikuje od ostalih bajki, koje sam dosad pročitao. Iznenadilo me je jer se prikazuje način na koji bi životinje mogle razmišljati. Način na koji I ljudi razmišljaju. Danas je utvrđeno da životinje ne mogu "govoriti" niti razumno razmišljati već da slijede svoj instinkt. No to možda i nije istina, već možda postoji neki poseban način međusobnog komuniciranja među životinjama, za koje šovijek ne zna. Jedan od načina je prikazan I u knjizi Georga Orwela "životinjska farma".

Knjiga me potakla na razmišljanje o tome kako čovijek jako puno utječe na život okoline, u ovom slučaju životinja. Kako čovek životinjama može biti primer ponašanja.

Što se tiče asocijacija vezanih uz ovu knjigu, tj. samu radnju dela, to su pretežno bile asocijacije na ljudsku zlobu, sebičnost, nemoralno ponašanje, zavist I najviše od svega čovekova želja da vlada svime I svima.

Tijekom čitanja knjige u meni su se razmenjivali osećaju sažaljenja, potom ponosa, sreće, pa zatim ljutnje I prezira, pa na kraju osećaji krivnje.

"Nema više odgađanja", drugovi, reče Napoleon nakon što je ispitao tragove. Pred nama je posao. Već danas ujutro počet ćemo ponovo graditi vetrenjaču I to će potrajati čitavu zimu, I po kiši I po suncu. Pokazat ćemo tom bijednom izdajniku da ne može tako lako uništiti naš trud. Zapamtite, drugovi, ne smijemo mijenjati naše planove: provest ćemo ih do konačne pobjede. Naprijed drugovi ! živela vetrenjača ! živela životinjska farma !

Anotacija:

Na jednoj Vlastelinsoj farmi, u Engleskoj, živeli su gospodin i gospođa Jones. Farma je bila poprilično velika, te je na njoj bilo i dosta životinja. Bilo je to najvise svinja, zatim kokoši, pasa, golubova, ovaca, krava,
koza, pačića, konja, mačka, jedan magarac, te jedan pripitomljeni gavran.
No, kako je gospodin Jones bio pijanica, vrlo slabo je hranio životinje, te se je jako slabo brinuo o njima. I tako su životinje, ljute zbog nemara gospodina Jonesa, odlučile se otjerati ga sa farme, te same upravljati njome. Ustanak životinja protiv gospodina Jonesa ja uspio, a životinje su od tada sve poslove na farmi same obavljale. Kosile se travu, sušile sijeno, sadile kukuruz, pšenicu itd. Između ostaloga same su i donijele odluku o sedam zapovijedi kojih se trebaju pridržavati. Zapovijedi su bile vezane uz stvari koje životinje ne smiju raditi, čega se moraju pridržavati, po čemu bi se trebale razlikovati od čoveka.

To je sve bilo u redu dok se svinje nisu uzdigle iznad drugih životinja, jer su tvrdile da su one najinteligentnije od svih životinja na farmi, te da one ne trebaju ništa raditi, nego samo odlučivati što će drugi na farmi raditi. No s vremenom svinje su se sve više izdigle iznad ostalih životinja te preoblikovale onih sedam zapovijedi u njihovu korist. Tako je sve to išlo dok god se svinje napokon nisu sprijateljile sa vlasnicima, ljudima, drugih farmi u okolici, te se nakraju nije znalo tko je čovek a tko svinja.

Likovi:
Major, Boxer, Clover, Benjamin, Mollie, Napoleon, Snowball, Squealer

Major:

"Bilo mu je dvanaest godina i u posljednje se vrijeme prilično ugojio, ali je usprkos činjenici što mu očnjaci nikada nisu bili podsečeni, još je uvijek imao izgled veličanstvene svinje, mudra i dobroćudna izgleda. "

Boxer:
"Boxer je bio ogroman konj, visok preko sto osadeset centimetara i snažan kao dva prosečna konja. Bijela pruga iznad njuške davala mu je ponešto priglup izgled; i zaista, njegova inteligencija nije bila prvorazredna, ali su ga svi poštovali zbog čvrstog karaktera i silne radne snage. "

Clover:
"Clover je bila krupna kobila majčinskog izgleda koja se približavala srednjoj dobi, i koja nakon četvrtog ždrebeta nikada nije potpuno povratila prijašnju vitkost. "

Benjamin:

"Benjamin je bio najstarija životinja na farmi i imao je najgoru narav. Govorio je rijetko, a kada bi nešto i rekao, to bi bila cinična primedba - na primer, znao je da mu je Bog dao rep za tjeranje muha , ali da bi on radije živio i bez repa i bez muha. Od životinja na farmi jedino se on nije smijao. Kad bi ga upitali zašto, odgovorio bi da se nema čemu smijati. Usprkos svemu, ne priznajući to otvoreno, bio je privrženom Boxeru; njih dvojica obično bi zajedno proveli nedelju na malom pašnjaku iza voćnjaka, pasući jedan pored drugoga bez riječi. "

Mollie:
"U posljednjem trenutku, usiljeno se nećkajući i žvačući kocku šećera, pojavi se Mollie, luckasta i ljepuškasta bijela kobila, koja je vukla dvokolicu gosp. Jonesa. Zauzme mesto sprijeda i počne mahati bijelom grivom, nadajući se da će svratiti pozornost na upletene crvene vrpce.

Napoleon:
"Napoleon je bio veliki berkširski nerast prilično divljeg izgleda, jedini od svoje vrste na farmi; nije mnogo govorio, ali je bio ugledan jer je o svemu imao vlastiti stav. "

Snowball:
"Snowball je bio živahniji od Napoleona, bolji govornik i maštovitiji, ali se smatralo da nema njegovu promućurnost. "

Squealer:
"Najpoznatiji među njima bio je mali debeli krmak po imenu Squealer, okruglih obraza, sjajnih očiju i kreštava glasa. Bio je briljantan govornik, a kada je raspravljaoo nekoj ozbiljnoj temi, skakutao je čas na jednu , čas na dugu stranui mahao repom koji je delovao nakako vrlo uverljivo. O njemu se govorilo da crno može pretvoriti u bijelo.
__________________
Molim Vas da mi ne šaljete pitanja o poreklu Vaših prezimena!
Obratite se ljudima na sajtu SrpskaDijaspora.Com
Uz to:
Ne prepri
čavam lektire!
Ne pi
š
em sastave!

svetlana@diskusije.net
MARLI nije na forumu  
Old 20.02.2009, 09:43 AM   #103
 
Avatar korisnika MARLI
 
Status : Diskutant
Reputacija : MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!
Reputaciona moć : 291
Korisnik od : 16.02.2007
Pol : Žensko
Lokacija : SRB/DEU
Godine : 29
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 8,955
Default

HANS CHRISTIAN ANDERSEN: CAREVO NOVO ODELO

Glavni likovi:

Car, lopovi (tkalci), carevi podanici

Kratki sadržaj - prva verzija:

Prije mnogo godina živio je car koji je mislio samo na svoje ruho.
Jednog dana dođu dvije lopuže, predstavivši se kao tkalci.
Oni kažu caru da će sašiti novo ruho, a za svakog tko ga ne uspije
vidjeti znati će se da je glup. Car lopovima da puno zlata, srebra i svile,
a lopuže sve to strpaše u svoju torbu. Tkalci zatraže još više srebra, zlata i
svile, a u tkalački stan ne dospije niti jedna nit. Car je poslao svog starog
ministra da pogleda kako napreduje tkanje. Kada je ministar došao u
tkalački stan nije vidio ništa jer nije ni bilo ničega, a ministar pomisli da
je glup. Lopuže započnu nabrajati sve šare, a ministar rekne da su vrlo
lijepe. Kada dođe caru nabroji mu sve boje i šare koje je “vidio”.
Zatim car pošalje svog drugog službenika, a sa njim bude isto kao i sa
ministrom. Na kraju ode i sam car sa grupom odabranih službenika,
ali ni car nije vidio ništa te pomisli da je bolje da se pretvara da vidi ruho
nego da drugi misle da je on glup. I tako se car pretvarao da oblači novo
ruho. Kada je izašao pred puk nitko nije ništa vidio, a jedno dijete u taj
čas poviče “car je gol !!!”, a za njim i cijeli puk.
Car je nastavio još ponosnije hodati ne obazirući se na puk.


Bilješke o piscu:

Hans Christian Andersen (1805. – 1875.) je danski književnik,
sin siromašnog postolara koji je proveo djetinstvo u bijedi,
prepušten sam sebi i svojoj mašti. Izbjegavao je školu,
pa je s redovitom obukom počeo kasno, kad je sa 14 godina došao u
Kobenhavn. Kasnije mnogo putuje po Europi i Americi. Godine 1827.
objavio je svoju prvu pripovijest, a zatim 1829. i putopis "Pješice od
Kanala Holmen do istočne točke Amagu", pa niz lirskih pjesama,
melodrama, romana itd. Svoj pravi izraz našao je tek u bajkama kojima
je stekao svjetsku slavu i priznanje. Bajke, bilo da su uzete iz vilinskog
svijeta, pučke predaje, bilo da pripovijedaju o jednostavnim ljudima i
stvarima svakidašnjice, zapravo su slike života s njegovim dobrim i lošim
stranama. Odlikuju se humanošću, prostodušnošću i mudrošću,
a prožete su profinjenim osjećajem pjesnika za neiscrpive ljepote svijeta.
Njegova ostala dijela su: "Melodije srca", "Fanazije i skice", "Vinjete",
"Dvanaest mjeseci", "Agneta i vilenjak", "Improvizator", "O.T.",
"Samo guslač", "Mulat", "Slikovnica bez slika", "Maurka",
"Pjesnikov bazar, "Nove bajke", "Sabrane bajke i priče", "Ahasver",
"Dvije baronese", "U Švedskoj", "Bajka mog života", "Biti ili ne biti",
"U Španjolskoj", "Posijet Portugalu", "Sretni Peer" i "Bajki i priča".

Vrsta djela:
Bajka

Mjesto radnje:
U velikom gradu

Vrijeme radnje:
Kao u svim bajkama, prije mnogo godina.

Kratki sadržaj - druga verzija:

U jednom je gradu živio car poznat po tome što je najviše volio
lijepo, novo ruho, te je sav svoj novac trošio samo na to da se lijepo
obuče, dok je sve ostale carske dužnosti u velikoj mjeri zanemarivao.
Saznavši za tu neobičnu carevu strast u grad su pristigli varalice koji su
tvrdili da mogu istkati najljepše ruho na svijetu, ali tako neobično ruho da
ga mogu vidjeti samo oni koji su nadasve sposobni i pametni. Polakomivši
se za novim ruhom car je naručio da mu se istka to neodoljivo lijepo ruho,
platio je varalicama velike novce i živio u iščekivanju novog ruha.

Podanici kao podanici, vidjevši da od tog ruha nema ništa, a bojeći se za
svoj položaj i carsku milost nisu se usuđivali glasno izreći svoja saznanja
da ruho ustvari ne postoji. Tako i car, bojeći se da ne ispadne glup i
nesposoban, nije niti samom sebi priznao da ne vidi ruho, obukao ga,
i ponosan na njegovu ljepotu izašao pred svoje podanike i građane.
"Nitko nije htio priznati da ništa ne vidi, jer bi time pokazao kako nije za
svoju službu ili kako je veoma glup."

Jedino je dječak sa svojom iskrenošću i nevinošću viknuo kako car
nema ništa na sebi od čega je car protrnuo ali ipak odluči da ostane
u povorci do kraja, "a komornici i dalje nošahu skute kojih nije bilo".

Analiza likova:

Car je samodopadni vladar kojemu nije bilo stalo do vođenja svoje
zemlje, već su mu njegove privilegije koristile samo za zadovoljavanje
svojih strasti za lijepom odjećom. Pri tom je bio isuviše ponosan na
dužnost koju je obnašao te niti u izvanrednim okolnostima nije htio
priznati samom sebi da je u biti nesiguran i nesposoban vladar.
Svoju nesposobnost nadoknađuje gomilanjem odjeće, jer se jedino na
tom polju osjeća dovoljno sposoban. Okružen je licemjernim podanicima,
koji bojeći se za svoj položaj i status, podržavaju tezu o "lijepom" ruhu,
s čime zadržavaju svoj položaj savjetnika u carskim dvorima i dokazuju
svoju pamet i mudrost. Nasuprot svih licemjernih i častohlepnih likova
stoji dijete sa svojom dječjom iskrenošću i nevinošću, koje jedino ima
hrabrost na glas reći istinu o carevom ruhu.

Varalice su lukavi, pokvareni i vrlo sposobni glumci i pantomimičari,
koji su znali i uspjeli iskoristiti ljudsku slabost u svoju korist.
Svjesni da je čovjeku potrebna potvrda njegove mudrosti i pameti,
oni igraju na tu kartu, dokazujući pri tom da ljudskoj gluposti nema kraja.

Analiza stila pisanja i jezika djela:
Ova bajka je namijenjena maloj djeci te je zbog toga
pisana jednostavnim stilom i jezikom, koji oni mogu razumjeti.
Odlikuje se svim epskim elementima, pisana je u prozi, ima fabulu i
možemo je svrstati u sveobuhvatnu podjelu književnih rodova.

---------- Post dodat u 09:43 AM ---------- Prethodni post je napisan u 09:40 AM ----------

EURIPID: ELEKTRA

Vrsta djela:
Tragedija

Tema:
Elektrina opsjednutost osvetom svoga oca

Mjesto radnje:
Grčka (Mikena), selo

Vrijeme radnje:
Poslije 1184. godine prije nove ere (završetak trojanskog rata)

Ideja:
Određene životne situacije nas mogu pretvoriti u zvijeri koje imaju na umu samo osvetu. Koliko god nam se to čini teškim, ne smijemo biti previše radikalni u svojim postupcima, jer nam osveta ne donosi ništa drugo osim grižnje savjesti.

Likovi:

Elektra
Orest, Elektrin brat
Klitemnestra, majka Oresta i Elektre, žena Agamemnonova
Agamemnon, vladar Mikene
Seljak iz Mikene, Elektrin muž
Dioskuri; Kastor i Polideuk

Analiza likova:

Elektra
Zastrašujuće odlučna u tome da ubije majku (i njezinog ljubavnika), i tako osveti oca; ona je ponižena, nakon ubojstva je istjerana kao robinja iz svog doma, boli je majčina nevjera i zanemarivanje djece; udali su je za siromašnog seljaka: sa raskoši kraljevskog dvora spala je na krajnju bijedu – no brak nje i seljaka nije konzumiran, jer on vjeruje da se ljudi iz različitih slojeva ne smiju ˝miješati˝; ona manipulira Orestom, nagovara ga na ubojstvo majke; nakon ubojstva muči ju grižnja savjesti, ali manje nego Oresta; sude joj Dioskuri: udat će se za Pindara.

Orest
Nakon ubojstva je prognan, i Egist ga je želio ubiti; kada nakon dugo godina naiđe na svoju sestru, zajedno kovaju smrtonosni plan: on će ubiti Egista i Klitemnestru (Elektra ne sudjeluje fizički u samom činu ubojstva); jer je ubio Egista – postaje junak, ali dvoumi se o tome dali bi trebao ubiti majku; Dioskuri ga osuđuju na vječno lutanje, a na njegovom putu će ga pratiti Erinije (tri sestre, božice osvete – Tisifona, Alekto i Megera); Orest će izgubiti razum; (medicinski): Orestov kompleks – želja sina da ubije majku.

Klitemnestra
Simbol zle i nevjerne žene; uzrok njezinoj patnji i ubojstvu muža:
Agamemnon je morao žrtvovati kćer Ifigeniju da bi se mogao vratiti kući;
Klitemnestra ga vara sa Egistom i zajedno s njime ubija muža, zbog tog
žrtvovanja njezine kćeri miljenice; zanemaruje poslije svoju živu djecu;
na vijest da je Elektra rodila, dolazi u njezin dom; Elektra i Klitemnestra
se sukobljavaju, i kasnije Orest ubija majku.

Problemi koji se obrađuju u djelu:

Moralni – Elektra i Orest su se našli u teškoj situaciji,
ali njihova osveta nema etičko opravdanje.
Psihološki – Glavni dramski sukob je sukob Elektre sa samom sobom
Povijesni – U korijenu, za svu tu tragičnu sudbinu je kriva otmica Helene
(koja je bila Klitemnestrina sestra) - povod trojanskom ratu.

Dojam o djelu:

Drama je tužna, zato jer ljudi ne mogu utjecati na svoju sudbinu i djela, već njihovim životima upravljaju bogovi. To je najtragičnije u ovoj i većini tragedija. Ovdje se javlja jedno teško pitanje: Jesu li Orest i Elektra ispravno postupili kada su ubili vlastitu majku zbog toga jer je ona ubila njihovog oca? Jesu li se smjeli miješati u njihovu bračnu razmiricu? Ovdje svatko ima svoje odgovore, ali jedno je sigurno: ubojstvo roditelja je bizarna stvar, i ja mislim da se to moglo riješiti na drugi način. No kada čovjeka zaslijepi mržnja, ne može racionalno prosuđivati. No jedna stvar je pozitivna u toj tragediji: nerazdvojivost Elektre i Oresta (zbog toga su im na kraju sudili Dioskuri – oni su simbol nerazdvojivih blizanaca).
__________________
Molim Vas da mi ne šaljete pitanja o poreklu Vaših prezimena!
Obratite se ljudima na sajtu SrpskaDijaspora.Com
Uz to:
Ne prepri
čavam lektire!
Ne pi
š
em sastave!

svetlana@diskusije.net
MARLI nije na forumu  
Old 20.02.2009, 09:49 AM   #104
 
Avatar korisnika MARLI
 
Status : Diskutant
Reputacija : MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!
Reputaciona moć : 291
Korisnik od : 16.02.2007
Pol : Žensko
Lokacija : SRB/DEU
Godine : 29
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 8,955
Default

SOFOKLO: KRALJ EDIP


Kratki sadržaj:

I. čin
Razgovor Tebanskog kralja Edipa sa svećenikom. Svećenik podsjeća Edipa
da u njegovoj zemlji vlada kuga, da su polja i žene bez ploda. Edip sve to
već zna kao i njegova žena Jokasta i svakog trena očekuju da se vrati
Kreont koji će donijeti vijesti iz proročišta boga Feba. Dolazi Kreont i
govori Edipu da će iz njegove zemlje izaći nevolja kada nađu ubojicu svog
vladara Laja na čijem prestolju sada stoji Edip.

II. čin
Edip čuvši za proročanstvo nudi u ime boga da se pronađe krivac za
ubojstvo i da ga se istjera iz zemlje. No kako bi bilo teško pronaći krivca
bez nekog traga pozove Edip proroka Tiresiju. On je znao istinu, ali ju nije
htio reći. Međutim, na zahtjev Edipa ipak ju je otkrio. Ubojica Laja je bio
upravo Edip. Edip se razljuti, Tiresiju je branila istina, pa nastavi rekavši
proročanstvo, a ono je bilo da će Edip postati slijep.

III. čin
Svađa Edipa i Kreonta u kojoj Edip osuđuje Kreonta da je nagovorio
proroka Tiresiju da bi se dokopao vlasti. Tada se umiješa Jokasta i razljuti
se kada vidi oko čega se svađaju. Kreont odlazi, a Jokasta želi doznati što
je to uznemirilo njezinog muža. U njihovom daljnem razgovoru postaje
sve jasnije, ali je Edip stvarno ubio Laja, ali mu Tiresijevo proročanstvo
nije posve jasno. Jedina nada je jedan pastir, svjedok ubojstva.

IV. čin
Dolazi glasnik iz grada Korinta u kojem je Edip odrastao i govori mu da je
starac Polib umro, i da mu on nije otac. Tada se Edip strašno uznemirio jer
je bio uvjeren da mu je Polib otac. Međutim, glasnik mu reče da ga je
dobio od jednog starog pastira koji je bio u Lajevoj službi. Tada je Jokasta
problijedila jer je znala tko je Edip.

V. čin
Dolazi pastir koji mu ispriča kako je došao do njega.
Edip je shrvan bolom i bijesom. On je sin Jokaste i Laja.
Sada mu je sve jasno. Oženio je vlastitu majku i ubio vlastitog oca.

VI. čin
Saznavši koje je grijehe Jokasta napravila ona se objesila, Edip si je
iskopao oči, te sam sebe onom kletvom istjerao iz zemlje sam bez igdje
ikoga, a Kreont je zavladao Tebom.

Tema:
Traganje kralja Edipa za istinom o njegovu podrijetlu

Ideja:
Nemože se pobjeći proročanstvu bogova. Svaka nevolja koja se pokuša
sprječiti a ne sprječi temeljito kasnije može postati dvostruko gora nego
što je prije bila.

Analiza likova:

Edip
Glavni lik ove tragedije. On je jedan sasvim normalan čovjek što se tiče
njegove psihe, ali stjecajem okolnosti on postaje bijedan i jadan. Edip je
radoznao, istinoljubiv, hrabar i snalažljiv, ali nemože podnjeti nesreću koja
ga je snašla, da je oženio vlastitu majku, a ubio oca.

Jokasta
Dobra prema svom mužu, brine se što ga muči, dobro vlada, ali u sebi
nosi tugu i bol zbog mrtvog muža i njezinog djeteta za kojim je cijeli život
tugovala misleći da je mrtvo, a njezino dijete je bio njezn muž.

Kreont
Vjeran vladaru, dobar govornik i čovjek kojeg narod voli i štuje. Možda on
negdje u dubini srca želi postati vladar, ali on je svakako lukav, pametan i
zna što treba reći u kojem trenutku.

Tiresija
Prorok koji unatoč sljepoći uz pomoć proročkog vida vidi i zna puno više
od ostalih ljudi. Odavno skriva istinu jer zna da će ona razbjesniti
njegovog vladara, no ne trpi uvrede, a kada govori, uvijek ima istinu za
obranu.


- - - -

II nacin


SOFOKLO: KRALJ EDIP

Sadržaj:

1.čin
- Svećenik i kralj Edip razgovaraju o zlu koje je stiglo njihov kraj
- Dolazi Kreont (Jokastin brat) kojeg je Edip poslao da ode do Feba
(Apolona) sa vijestima zašto se to događa i kako to riješiti
- Kreont govori kako je Feb rekao da treba osvetiti prijašnjeg kralja Laja i
Edip se raspituje za njega (kako je umro)
- Edip i Kreont odlaze a zbor pjeva Zeusu i Ateni da im pomognu

2.čin
- Edip naređuje da onaj tko zna ubojicu kralja Laja mora to prijaviti,
proklinje ubojicu i govori kako će kazna stići svakog tko šuti a nešto zna
- Dođe Tiresija koji nakon dugog nagovaranja Edipu govori da je Edip
ubojica kojeg on sam traži
- Edip misli da Tiresija govori gluposti na nagovor Kreonta koji ga po
njegovom mišljenju želi svrgnuti s vlasti
- Tiresija govori Edipu kako će svojoj majci biti i muž i sin, svojoj djeci i
brat i otac i ubojica svog oca, zatim odlazi
- Zbor pjeva o Tiresijinom proročanstvu

3.čin
- Edip optužuje Kreonta da je nagovorio Tiresiju da mu kaže ona
proročanstva, svađaju se, Kreont uvjerava Edipa da on nije u dosluhu s
Tiresijom i kaže Edipu ako dokaže suprotno može ga ubiti
- Dolazi Jokasta (žena Edipova) i moli Edipa da povjeruje Kreontu, narod
također podržava Kreonta
- Kreont odlazi, a Edip objašnjava Jokasti što se dogodilo, Jokasta priča
kako je prorok Laju rekao da će umrijet od ruke svog sina
- U razgovoru sa Jokastom Edip shvati da je on ubio Laja ali želi potvrdu
pa pošalje po pastira koji je preživio

4.čin
- Dolazi glasnik i govori Jokasti kako je Polib Edipov otac koji je vladao i
u Korintu umro, i oni žele Edipa za novog kralja
- Jokasta pozove Edipa iz dvora i glasnik mu kaže da mu je otac odnosno
Polib umro
- Edipu je to možda i bilo olakšanje jer ga on nije ubio a tako stoji u
proročanstvu
- Glasnik kaže Edipu kako mu Polib nije otac i kako ga je on dao Polibu
nakon što mu ga je dao jedan od Lajevih ljudi
- Edip želi naći tog Lajevog pastira i želi saznati kojeg je roda iako ga
Jokasta odgovara od tog nauma
5.čin
- Dolazi Lajev pastir i glasnik potvrđuje da je to on
- Edip ga ispituje o sebi, odnosno o djetetu koje je predao glasniku
- Sluga (pastir) govori da je on taj dječak tj. Lajev sin
- Edip shvati da je ipak oženjen majkom i da je ubio oca

6.čin
- Jokasta se objesila, dolazi Edip i skine ju sa užeta, uzme zlatnu iglu sa
Jokastine haljine i probode si zjenice, kaže da će sam sebe prognati iz
zemlje jer ne želi živjeti proklet u dvorcu (sve to glasnik priča narodu
odnosno zboru)
- Edip sam sebe žali slijepog i razgovara sa narodom
- Narod savjetuje Edipu da kad već odlazi da Kreontu ostavi vlast
- Kreont dolazi i Edip mu zapovijedi da ga progna iz zemlje, ali Kreont želi
prvo upitati boga što mu je činiti
- Edip želi posljednji put vidjeti Antigonu i Ismenu, svoje kćeri
- Na kraju zbor pjeva o tome kako je slavni kralj Edip završio i zbor
zaključuje da više neće slaviti nikog tko još nije umro jer se svašta
može desiti.
__________________
Molim Vas da mi ne šaljete pitanja o poreklu Vaših prezimena!
Obratite se ljudima na sajtu SrpskaDijaspora.Com
Uz to:
Ne prepri
čavam lektire!
Ne pi
š
em sastave!

svetlana@diskusije.net
MARLI nije na forumu  
Old 20.02.2009, 09:53 AM   #105
 
Avatar korisnika MARLI
 
Status : Diskutant
Reputacija : MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!
Reputaciona moć : 291
Korisnik od : 16.02.2007
Pol : Žensko
Lokacija : SRB/DEU
Godine : 29
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 8,955
Default

I nacin


MARK TWAIN: KRALJEVIĆ I PROSJAK

Bilješke o piscu:

Mark Twain rodio se u mjestu Floridi, u saveznoj državi Missouri, a djetinjstvo je proveo u gradiću Hannibal u dolini rijeke Missouri. Školu je napustio već u dvanaestoj godini i od tad se bavio raznoraznim poslovima. Bio je radnik u tiskari, kormilar na brodu, novinar, izdavač i poduzetnik, pa čak i kopač zlata. Na kraju se počeo baviti pisanjem. U početku je pisao novinske članke sa jasno izraženom humorističnom i satiričkom notom. Najpoznatija su mu djela: "Doživljaji Toma Sawyera", "Kraljević i prosjak", "Pustolovine Huckleberry Finna", "Život na
Mississippiju". U svojim djelima promiče pravdu, jednakost, humanost, slobodu i istinu. Iako nije imao književno obrazovanje smatra ga se ocem američke književnosti.

Mjesto radnje: London, siromašne četvrti i kraljevska palača
Vrijeme radnje: Druga četvrtina šesnaestog stoljeća

Tema: Doživljaji kraljevića i prosjaka u zamijenjenim ulogama.
Pouka: Dobrota, plemenitost i pravednost pobjeđuju bogatstvo,
raskoš, netrpeljivost i nepravdu.

Kratki sadržaj:
Siromašan dječak Tom upoznaje kraljevića Edwarda. Kraljević je bio željan
pustolovina i dječačke igre, a Tom je čeznuo za životom u obilju. Kako su
bili jako slični, dječaci odluče nakratko zamijeniti uloge. Promijenili su
odijela i Tom ostade na dvoru, a kraljević se uputi ulicama i predgrađima
Londona. Dvorski život bio je težak za Toma, a borba za opstanak i
preživljavanje još teži za kraljevića. Uz veliku i nesebičnu pomoć prijatelja
Hendona kraljević se vraća na dvor, a Tom ostaje živjeti s njim kao njegov
štićenik.

Analiza likova:
Kraljević
Bistar i nadaren dječak. Sa lakoćom uči jezike i uglađenog je ponašanja.
Ne podnosi nepravdu, a svojom upornošću postiže cilj. Hrabar je i pun
želje za pustolovinom.

Prosjak
Siromašan dječak iz sirotinjske četvrti Londona. Snalažljiv je i spretan,
a kad je nepravedan stidi se sam sebe, a dušu i srce izjeda mu grižnja
savjesti. Teško glumi ono što nije iako ga to zabavlja. Srce mu je dobro
i plemenito.

- - - -

II nacin

MARK TWAIN: KRALJEVIĆ I PROSJAK

Bilješke o piscu:
Mark Twain (pravo ime Samuel Langhorne Clemens), vrlo plodan američki
pripovijedač i romanopisac, rođen je 1835. , a umro 1910. godine. Iako se
u životu bavio različitim zanimanjima npr. (tiskarski naučnik, grafičar,
riječni pilot, kopač zlata, novinar), objava prve zbirke humorističnih crtica
potpuno ga usmjerava prema prema književnoj djelatnosti kojom će se
baviti do smrti. Cjelokupno Twainovo djelo potvrđuje da on nije pisao
posebno za djecu, ali je temama o djetinstvu i mladosti s dječjim likovima
privukao pozornost ne samo odraslih nego i mlade čitalačke publike.
Napisao je i autobiografski roman "Život u Missisippiju".

Mjesto radnje:
Engleska

Vrijeme radnje:
16. st.

Tema:
Život kraljevića i prosjaka

Osnovna misao:
Izmjenom društvenih uloga čovjek ostaje onakav kakav ustvari jest.

Kratki sadržaj:
Edward i Tom se rađaju istoga dana. Kraljević je željeno dijete i svi mu se
vesele, ali Tom je došao na svijet neželjen. Nekoliko godina kasnije, Tom
upoznaje kraljevića. Edwarda privlači život prosjaka i oni se mijenjaju za
odjeću. Bili su veoma slični tako da čak ni najbliži nisu primjetili razliku.
Tom u dvorcu pokušava glumiti kraljevića ali mu ne uspijeva, pa su svi
mislili da je poludio. Istovremeno Edward prolazi sve ono što je nekada
prolazio Tom. Često dobiva batine i nailazi na probleme. Sprijateljio se s
bivšim zatvorenikom Milesom, koji ga je zavolio i štitio. Edwardje uporno
ponavljao da je on kraljević no nitko mu nije vjerovao, pa čak niti Miles.
Provodeći život među siromašnim ljudima shvatio je njihove probleme i
uvidio nehumanost koja se nad njim provodila, zahvaljujući okrutnoj
vladavini njegova oca Henrika VIII. Edward saznaje za to i dolazi na dan
krunidbe, koju želi spriječiti. Uz pomoć Toma dokazuje da je on pravi
kralj. Milesa imenuju grofom, a Toma njegovog štićenikom. Za vrijeme
svog kratkog vladanja kralj Edward je promijenio zakone i vladao na
dobrobit svoga naroda.

Analiza likova:
Tom Canty
Siromašan dječak prema kojem se svi loše ponašaju. Veoma je pametan i
plemenit, snalažljiv i inteligentan. Za vrijeme dok je bio kralj ukidao je
okrutne zakone koji su pogađali siromašne.

Edward Tudor
Dobar, pravedan i inteligentan, veoma sličan Tomu. Razlika je u tome što
je živio u kraljevskoj obitelji i što je naučen na raskošan život. Vuče ga želja da živi životom prosjaka, no tad nailazi na jad i bjedu i odlučuje
ukinuti zakone koje je njegov otac donio.

Jezik i stil:
Roman je pisan književnim jezikom. Pisan je na osnovu povijesnih
događaja i ličnosti. Dočarava život ljudi u Engleskoj za vrijeme okrutne
vladavine Henrika VIII.
__________________
Molim Vas da mi ne šaljete pitanja o poreklu Vaših prezimena!
Obratite se ljudima na sajtu SrpskaDijaspora.Com
Uz to:
Ne prepri
čavam lektire!
Ne pi
š
em sastave!

svetlana@diskusije.net
MARLI nije na forumu  
Old 20.02.2009, 09:54 AM   #106
 
Avatar korisnika MARLI
 
Status : Diskutant
Reputacija : MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!
Reputaciona moć : 291
Korisnik od : 16.02.2007
Pol : Žensko
Lokacija : SRB/DEU
Godine : 29
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 8,955
Default

III nacin

MARK TWAIN: KRALJEVIĆ I PROSJAK

Mjesto radnje:
Dvor, ulica

Glavni likovi:
Edward - kraljević od Welsa, obrazovan, pametan mladić
Prosjak Tom

Sporedni likovi:
Sluge, otac, majka

Kratki sadržaj:
- Tom susreće kraljevića Edwarda
- Zamjena kraljevića i prosjaka
- Tom kao velikaš
- Tom se uči
- Neprilike s Tomom
- Kraljević nestaje
- Tom kao kralj
- Kraljević među skitnicama
- Kraljević kod seljaka
- Kraljević kao uhićenik
- Dan krunidbe
- Edward kao kralj

Najljepši odlomak:
«Jest, onaj jadni dječak, kralj Edward VI, proživio je svega nekoliko
godina ali je i u tih nekoliko godina učinio mnoga dobra.»

Dojam o djelu:
Ovaj roman mi se jako svidio, posebno mi je bilo zanimljivo
kada su se kraljević Edward i prosjak Tom zamijenili za uloge.

- - - -

IV nacin

MARK TWAIN: KRALJEVIĆ I PROSJAK

Bilješke o piscu:
Američki književnik Mark Twain, pravim imenom Samuel Langhorne
Clemens, rođen je 30. studenoga 1835. Neko je vrijeme bio brodar na
Mississipiju, kopač zlata, a bavio se i novinarstvom. Godine 1853. odlazi
na istok, u potrazi za poslom, i radi u tiskarama u New Yorku,
Philadelphiji, Washingtonu, St. Louisu. Umro je 21. travnja 1910. godine.
Poznata su mu djela: Pustolovine Toma Sawyera, Život na Mississipiju,
Pustolovine Huckleberryja Finna, Ukradeni bijeli slon, Tajanstveni stranac,
Jenki iz Connecticuta na dvoru kralja Arthura.

Vrsta djela:
Pustolovni roman

Mjesto radnje:
London, Engleska

Vrijeme radnje:
16. stoljeće

Tema:
Društvene prilike u srednjovjekovnoj Engleskoj

Likovi:
Tom, Edward, pustinjak, Tomov otac i majka

O djelu:
Čini li odijelo čovjeka? Mnogi će doista reagirati samo na to; zadivit će ih
nečija odora, kao simbol položaja i moći. S druge strane, nekomu čije
ruho nije tako sjajno, koji je siromašna podrijetla, izrugivat će se i
ponižavati ga. U ovoj pripovijesti to je doista slikovito opisano. Kad je
kraljević Edward odjenuo Tomovu odjeću, nitko mu više nije vjerovao tko
je uistinu, svi su mu se rugali. Istodobno, Tom je bio na dvoru,
preodjeven u kraljevića, okružen gospodom. No svaki put kad bi ga nešto
pitali, djelovao je zbunjeno, svi su mislili da je lud. Tek na kraju priče ljudi
shvaćaju da kraljevića ne čini samo odjeća, već i njegovo dostojanstvo i
pravo na to da bude kraljević, ali da i siromah ima svoje dostojanstvo te
da ga, ako je živio časno, valja jednako tako poštivati.

Analiza glavnih likova:
Tom
Rodio se u siromašnoj četvrti:

“U starome gradu Londonu rodio se u siromašnoj obitelji, po imenu
Canty, jedan dječak kome se roditelji nisu razveselili.”

Prisiljavali su ga da prosjači, ali on je prosio onoliko koliko mu je trebalo;
najradije bi slušao priče:

”On je prosio tek koliko mu je bilo potrebno da održi goli život, jer su
zakoni protiv prosjačenja bili strogi, a kazne teške; zato je dobar dio
vremena provodio slušajući zanosne priče i bajke dobrog oca Andrewa
o divovima i vilama, patuljcima i duhovima, o začaranim zamkovima i
sjajnim kraljevima i prinčevima.“

Tom i kraljević Edward odlučiše zamijeniti uloge, no situacija ubrzo
postaje vrlo ozbiljna. Na dvoru je mladi Canty viđao raskoš i sjajne odore,
ali sve je češće čeznuo za domom:

“Idućeg dana pristigoše strani poklisari sa svojom kitnjastom svitom; a
Tom ih primi sjedeći na prijestolju uzvišeno i dostojanstveno. Sjajan
mu je prizor isprva godio oku, ali je primanje bilo beskrajno i zamorno
baš kao i većina govora, tako da se početni užitak malo-pomalo
pretvorio u zanovijet i čežnju za domom.”

Mladi Canty je nesretan u dvorcu, ne snalazi se najbolje, osjeća da je
zatočen:

“Tom je stalno bio tužan i rastresen i nikako se tog osjećaja nije mogao
otresti. Jutarnje dužnosti vezale su mu ruke i zamarale ga. Opet je
osjetio kako ga svom težinom pritiskuje njegovo zatočeništvo.”

Pritišće ga i sram; dok je veselim osmijehom pratio povorku, odjednom je
ugledao majku:

“Obrazi lažnoga kralja gorjeli su od uzbuđenja, oči su mu sijale, sav se
topio u ludoj sreći. U tom trenutku, baš kada je podigao ruku da baci
novu pregršt zlatnika, primijeti kako ga jedno blijedo, iznenađeno lice s
očima prikovanim na njemu napregnuto gleda iz drugog reda gomile.
Hladan znoj ga probi: on poznade svoju majku! Pa podiže ruku do očiju
okrenuvši dlan na vanjsku stranu – bio je to mahinalni pokret, za koji
nije više znao kada ga je stekao, ali koji je iz navike ponavljao. Ne
prođe ni trenutak, a ona se probi kroz gomilu, prođe uz stražara i stade
kraj njega. Zagrlila je njegovu nogu, obasula je poljupcima uzvikujući:

“O, milo moje dijete!” i uprla u njega lice koje se preobrazilo od radosti
i ljubavi. U istom trenutku jedan je časnik kraljeve garde ščepa, te je
svojom snažnom rukom tako baci da se otkotrljala do mjesta s kojeg je
došla. I dok se taj ružni prizor odigravao, s Tomovih se usana spustiše
ove riječi: ‘Ženo, ja vas ne poznajem!’, ali ga do srca zaboli što su se
ovako prema njoj ponašali.”

U ulozi kralja uvijek je bio plemenit i milostiv:

”Pogriješio sam, priznajem. Nemoj me izdati, pokloni mi velikodušno
ovu milost, a ja više nikad neću ni misliti ni govoriti o ovoj stvari.
Postupi blago sa mnom, gospodine, inače sam propao. – Zadovoljan
sam, milorde. Zato ne vrijeđaj ponovno, ovdje ili pred drugima, pa će
biti kao da nisi ništa rekao.”

Edward
Rodio se kao kraljev sin i cijela mu se Engleska razveselila:

“Istoga dana u bogatoj obitelji, po imenu Tudor, rodilo se jedno drugo
dijete kome su se roditelji svim srcem razveselili. I ne samo roditelji
već i cijela Engleska. Engleska je toliko čeznula za njim, toliko mu se
nadala i toliko molila Boga za njega, da se sada, kada je stvarno došao,
puk skoro izbezumio od radosti.”

Bio je vrlo dotjeran i lijep, a Tom mu se silno razveselio:

“Jadni mali Tom, sav u dronjcima, približio se i provlačio lagano i
stidljivo kraj stražara, dok mu je srce lupalo, a nada sve rasla, kad
odjednom kroz zlatne šipke ugleda prizor zbog koga umalo što ne
vrisnu od radosti. S one strane se nalazio jedan mio dječak, lica mrkog
i preplanulog od raznih igara i tjelesnih vježbi na čistom zraku, čije se
odijelo od prekrasne svile i satena presavijalo od nakita; o bedru je
nosio mali mač ukrašen dragim kamenjem, na nogama fine čizmice s
crvenom petom; na glavi veselu crvenu kapu s koje su se vila pera
pričvršćena velikim dragim blistavim kamenom.”

Mrzio je zlostavljanje djece:

“Da li te zlostavlja? – Dogodi se ponekad, kad zaspi ili kad se napije, da
joj se ruka odmara, ali kad se istrijezni, ona sve nadoknadi time što me
dobro istuče. - Mali princ pogleda bijesno i povika:

“Kako istuče? – O, pa da, molit ću, gospodaru. Istuče! A ti si tako
nježan i mali. - Slušaj, prije nego se smrkne ona će biti na putu za
Toranj. Kralj, moj otac...”

Kad se Edward vratio na prijestolje vidjelo se da je sačuvao svoju
plemenitost i dobrotu, ali i pravednost:

“Neka svuku tu malu hulju i bace ga u Toranj! - Ali novi kralj, pravi
kralj, reče: - To nipošto! Bez njega ne bih bio povratio krunu, zato neka
nitko ne digne ruku na njega. A što se tebe tiče, dobri moj ujače,
lorde-namjesniče, ti se ne ponašaš zahvalno prema tom jadnom dečku,
jer čujem da te je načinio vojvodom (namjesnik pocrveni), a nije bio ni
kralj; prema tome, što sad vrijedi tvoja lijepa titula? Sutra ćeš preko
njega moliti mene za njezinu potvrdu, inače ćeš ostati običan grof a ne
vojvoda!”

“Zapamtite svi vi, dame, lordovi i gospodo, da je ovaj čovjek moj vjerni
i voljeni sluga, Miles Handon, koji nije prezao ni od čega da svojim
valjanim mačem spasi svoga vladara od tjelesnih ozljeda i sigurne
smrti; zato je naša volja bila da ga imenujemo vitezom.”

Pustinjak
Bijaše to siromašno odjeven čovjek, pomalo čudne naravi i ponašanja:

“Bio je to stasit i koščat čovjek, duge i kao snijeg bijele kose i brade,
odjeven u dugu haljinu od ovčje kože koja mu se spuštala do peta;
predstavljao se kao arhanđeo i bio je zle naravi.”

Opis kraljevske dvorane za gozbe:

”To je jedna golema prostorija, s pozlaćenim stupovima i kolonadama, i
zidovima i stropovima u slikama. Na ulazu stoje visoki gardisti,
nepomični kao kipovi, odjeveni u bogata i slikovita odijela, držeći
helebarde u rukama. Na visokoj galeriji koja se pruža svuda oko
dvorane nalaze se svirači, gusta gomila građana oba spola, sjajno
odjevenih. U sredini odaje, na povišenom podiju, Tomov je stol.”

Dojam o djelu:
Mislim da je knjiga vrlo uspješno napisana i vrlo zanimljiva ponajprije
zbog nesvakidašnje situacije - na isti se dan, u dvije posve različite
sredine, rađaju dvojica dječaka koje poslije poveže neobičan splet
okolnosti. Želja da nakratko zamijene uloge kraljevića i prosjaka, u
početku bezazlena dječačka šala, postaje vrlo ozbiljna. Pripovijest je
iznimno poučna, ostavljajući nas još dugo u mislima o najrazličitijim
stranama ljudske naravi. Također mi se sviđa i što ima blagog humora
koji još više pridonosi priči, čini je zanimljivijom.
__________________
Molim Vas da mi ne šaljete pitanja o poreklu Vaših prezimena!
Obratite se ljudima na sajtu SrpskaDijaspora.Com
Uz to:
Ne prepri
čavam lektire!
Ne pi
š
em sastave!

svetlana@diskusije.net
MARLI nije na forumu  
Old 20.02.2009, 09:58 AM   #107
 
Avatar korisnika MARLI
 
Status : Diskutant
Reputacija : MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!
Reputaciona moć : 291
Korisnik od : 16.02.2007
Pol : Žensko
Lokacija : SRB/DEU
Godine : 29
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 8,955
Default

JEROME DAVID SALINGER: LOVAC U ŽITU

Analiza glavnog lika:

Lik Holdena prikazan je kao lik prosječnog tinejdžera. On ima svoje
probleme i gleda na svijet na svoj način. Pomalo je problematičan.
Pokazuje znakove razumnosti ali misli da mu svijet ne može pružiti ono
što on želi. U biti nije loš. Često bježi od problema i upliće se u
svakodnevne gluposti. Rekao bih da je on jedan prosječan tinejdžer sa
svojim vlastitim problemima i vlastitim viđenjem svijeta. Izgubljen je i ne
zna što traži tako da je podosta podložan raznim glupostima.

Život lika:

Iz romana možemo zaključiti da je Holden rastao u relativno dobrim
uvjetima života. Otac mu je bio pravnik i prema njegovim riječima mlatio
dosta love. Imao je sestru i braću. Problemi počinju smrću njegovog brata
Alleja što je vjerojatno i uzrok njegovog tmurnog pogleda na svijet i ljude.
Vidimo da on nije loš ali baš zbog toga što je izgubljen i ne zna što hoće a
kritizira sve živo postaje problematičan, te ga neprestano izbacuju iz škola
što njegovim roditaljima stvara poprilična muke. Zadnja škola koju je
Holden pohađao bila je škola u Pecnayu. Svi su je hvalili ali on je u njoj
vidio samo licemjere. I tako je pao godinu i bio isključen iz škole.
Roditeljima je bilo upućeno pismo da je izbačen. Holden se je trebao
vratiti kući u srijedu. Kad je na kraju sagledao sve svoje prijatelje i svoj
život, odlučio je da ode odmah iz Pecnaya i provede ostatke vremana (do
srijede) u New Yorku, jer ga je Pecney umarao… opet pogreška. Otišao je
u New York ali sve što je uspio napraviti je to da je potrošio brdo novaca,
bio pretučen, pijan, upustio se u sve i svašta te se posvađao sa nekim
svojim prijateljima. Na kraju ga je samoća svladala te se zaputio svojoj
mlađoj sestri kući u nadi da ga roditelji neće uhvatiti, uostalom bilo mu je
svejedno. Holden zapravo nikad od Allijeve smrti nije bio pravo sretan.
Otišao je da bude još do srijede kod svog nastavnika a on mu je podijelio
neke savijete, da se trgne i odluči što želi od života. Došao je još jedan šok za Holdena… njegov bivši nastavnik se pokazao kao perverznjak…
užasno… i to ga je još više zbunilo. Razmišljao je da pobjegne od svega u
neku zabit. Njegova sestra mu je poremetila planove jer je htjela poći s
njim tako da su se posvađali oko toga i Holden joj je obećao da nikuda
neće ići… mislim da je shvatila kako je to besmisleno. I sada dolazi
trenutak kada je Holden osjetio neku toplinu u svome srcu… kada je vidio
svoju sestru kako se vrti na vrtuljku… htio je vikati od sreće. Na kraju se
vratio kući i sada opet mora u novu školu… on ni sam ne zna što da misli o
svemu tome… Da li je postao razboritiji obogaćen ovim iskustvom – tko
zna… pričekajmo lovca u kukuruzu.

Simbolika naslova:

Zamislimo lovca kako lovi zeca a nalazi se u žitu. Zec je malen i lovac ga
vjerojatno nikada neće uloviti. Tako je i sa Holdenom… on traži nešto, a ni
sam ne zna što a to je tako nedostižno… traži smisao života… izgubljen
je… ništa mu se ne sviđa… na kraju pronalazi sreću u svojoj sestri
Pheobe… da li je sada našao ono što traži?

- - - -

II nacin


JEROME DAVID SALINGER: LOVAC U ŽITU

Bilješke o piscu:

Jerome David Salinger je američki književnik, rođen 1919. godine.
Međunarodni uspjeh je doživio romanom "Lovac u žitu". Tim romanom je
postao idol jedne generacije američke omladine. Napisao je zbirku novela
"Devet priča" i zbirku pripovijetki "Franny i Zooey".

Mjesto radnje:
Opisuju se različiti događaji koje je Holden doživio na različitim mjestima
(od New Yorka do njegove kuće), no on sve to zapravo govori u bolnici.

Vrijeme radnje:
Predbožićno vrijeme

Tema:
Život Holdena Caufielda

O djelu:
Kroz priču postupno saznajemo o njegovu životu, obitelji, prijateljima,
učiteljima i ljubavima. Holden je dijete dobrostojećih roditelja, ima starijeg
brata D.B.-a koji je uspješan u Hollywoodu i mlađu sestru Phoebe koju
voli više nego ikoga drugoga. Mlađi brat Allie je umro od leukemije što je
jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega.

Holden je izbačen iz tri škole. Na kraju ga izbacuju i iz škole Pencey Prep,
zbog nerada i neuspjeha. Iz škole je trebao otići početkom božićnih
praznika, u srijedu, no on odlučuje otići već u subotu, nakon posjeta
profesoru iz povijesti i tučnjave s cimerom Stradlaterom.

Boji se reakcije roditelja, pa ne odlazi kući nego u hotel u New Yorku. Tu
se suočava s noćnim životom: s taksijima, turistima, barovima i sl., čak i s
prostitutkom i njezinim svodnikom. Tada susreće bivšu djevojku Sally koja
ga nikako ne može shvatiti. Također posjećuje svoju malu sestru Phoebe.
Spreman je otići na zapad, ali se prije toga želi oprostiti sa sestrom. Ona
želi poći s njim pa se oni posvađaju. Nakon svađe oni odlaze u zoološki
vrt, a zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir i sreću.
Tim prizorom završava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno
izražava o očekivanjima o budućnosti i mogućnosti prilagođavanja svijetu.

U romanu se mnogo pažnje posvećuje Holdenovom unutarnjem monologu,
njegovim razmišljanjima o životu, svijetu, ljudima koji ga okružuju,
budućnosti... Vrlo su izraženi njegovi osjećaji prema obitelji, školi,
prijateljima i sestri Phoebe koju voli više od svega.
Holden ne započinje priču uobičajenim dugačkim uvodom s mnogo opisa
već samo napominje neke važne činjenice koje su važne da se razumije
nadolazeća radnja.

Holden nam na početku objašnjava kako se zapravo našao u bolnici:
"Pričat ću vam samo o onoj ludnici kroz koju sam prošao tamo oko prošlog
Božića, upravo prije nego sam nešto kao šiznuo, pa su me dogurali
ovamo da se malo smirim."

Zatim nakon nekoliko stranica iznosi i drugu verziju o svom boravku u
bolnici:
"S druge strane, porastao sam u toku prošle godine šesnaest i pol
centimetara. Tako sam ustvari i dobio tuberkulozu i morao doći ovamo na
sve one proklete pretrage i preglede i tako. Inače sam posve zdrav."

Holden nam govori da njegov odnos s roditeljima i nije najbolji. Jako ih
voli i priznaje da mu se teško vratiti kući nakon što je izbačen iz škole.
Govori da su mu roditelji oduvijek osjetljivi:
"...a s druge strane moji roditelji dobili bi bar po dva nervna sloma po
komadu kad bih pokušao da kažem nešto pobliže o njihovom privatnom
životu. To su dobri, fini ljudi i sve – ne kažem ništa – ali zaista su preko
svake mjere osjetljivi."

Posebno su postali osjetljivi nakon smrti Holdenovog brata Allieja:
"Od smrti mog brata Allieja ona nije baš naročito zdrava. Strašno je
nervozna."

Allie je bio Holdenov mlađi brat uz kojeg je Holden bio posebno vezan. Bio
je Holdenov uzor. Holden o njemu govori pun ponosa.
"Bio je dvije godine mlađi od mene ali zato valjda pedeset puta
inteligentniji. Bio je fantastično inteligentan. Njegovi nastavnici stalno su
pisali majci pisma o tome kakvo je zadovoljstvo imati u razredu dječaka
kao što je Allie. Stvar, međutim, nije bila samo u tome da je bio
najinteligentniji član obitelji. Bio je i najbojli, na mnogo načina. Nije se
nikad ljutio ni na koga. Općenito se smatra da se riđokosi ljudi veoma
lako raspale, ali Allie se nikada nije raspalio, a imao je izrazito riđu kosu."

Holdenu je također važna njegova sestra Phoebe, o kojoj govori samo
najbolje stvari. Nakon što je napustio školu, ponekad mu padne na pamet
da nazove svoju sestru, ali se boje da mu se ne jave roditelji.

Holden se stalno uspoređuje sa Phoebe i Alliem. Često govori za sebe da
je glup i lud. Tvrdi da je u cijeloj obitelji jedini neuspješan.
"Trebalo bi da je vidite. U životu niste vidjeli tako lijepu i bistru djevojčicu.
Zaista je bistra. Hoću da kažem, otkad je pošla u školu, imala je uvijek
odlične ocjene iz svih predmeta. U stvari, ja sam jedini tup u cijeloj
porodici. Moj brat D.B. je pisac i sve što god hoćete, a moj drugi brat
Allie, onaj koji je umro, bio je pravi mudrac. Ja sam jedini koji je zaista
tup."

Govori da nema mnogo prijatelja. Izdvaja nam Stradletera, Ackleya i Jane
Gallagher. Za Stradletera kaže da je pametan i dobar čovjek, ali da je
veliki ženskar. Ackleya je opisao kao strahovito dosadnog i naivnog, ali
mu je svejedno nedostajao. Jane Gallagher je Holdenova draga
prijateljica, čak i tajna ljubav. Na toj je djevojci sve volio, čak i njen način
kartanja. Spominje ju kroz cijeli roman.

Holden mnogo govori o svojim razmišljanjima, ali o izgledu vrlo malo.
"Često govorim "ljudi moji", prilično često. Dijelom zato što mi je rijčnik
vrlo siromašan, a dijelom zato što se ponekad ponašam kao da sam mlađi
nego što jesam. Sad imam sedamnaest, ali ponekad se ponašam kao da
imam svega trinaest godina. To je doista ironija jer sam visok 189 cm a u
kosi imam dosta sijedih vlasi."

U jednom dijelu nam Holden govori da mnogo laže. To potvrđuje i
citatom:
"Samo da prestanem lagati. Kad jednom počnem, u stanju sam lagati
satima."

Holden općenito voli filozofirati pa stvara i cijele odlomke oko inače
potpuno nevažnih tema, npr. kako se držati s djevojkom za ruke. Također
se često susreće s temama koje voli prokomentirati. Često počinje govorit
o nečemu da bi se sjetio druge stvari koja ima neke veze s početnom
tvrdnjom, a onda se vraća na prijašnju temu, podsjećajući čitatelja gdje je
stao. Holden je jako nesiguran u sebe. Pretpostavljam da ta nesigurnost
proistječe iz neprestane usporedbe s Allijem, koji je bio jako pametan.

U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana. Možda se čini neprikladnim,
no on je itekako točan. U cijelom se romanu govori o Holdenovim željama,
o onome što voli ili ne voli. Tako je Holden jednom pričao Phoebe o tome
što bi želio postati. Rekao je da želi biti lovac u žitu, ali takav lovac
kojemu bi bila dužnost da lovi malu djecu koja se slučajno zatrčavaju u
provaliju. To je povezano sa pjesmom "Ako netko sretne nekog dok kroz
žito ide" pa je tako nastao ovaj lovac u žitu.

Radnja ovog romana ne teče kronološki nego ovisi o subjektivnim
doživljajima lika, a tijek se radnje prekida razmišljanjima i monolozima.
Pisano je žargonom mlade generacije. Holden koristi mnošto poštapalica i
fraza, npr. "Što jest jest, bilo je očito da se doista osjeća bijedno što me
morao srušiti. Zato sam navio staru ploču. Rekao sam mu da
sam pravi pravcati degenerik i sve što uz to ide."

Često je taj žargon poslužio za unos humora u tekst: "Počeo sam škicati
one tri vještice za susjednim stolom."

Holden također koristi ironične usporedbe, npr. "Plesati sa starom Marty
bilo je isto kao vući Kip slobode za sobom po podu." Tom usporedbom je
želio reći da Marty ne zna plesati, ali je to učinio na prilično smiješan način
i mislim da nema osobe koja nije shvatila značenje te usporedbe.
Holden sve ljude o kojima govori naziva "stari", bez obzira na njihove
godine. Iako i sam koristi mnoge psovke, ne slaže se s njima, pa ih tako
pokušava izbrisati sa zidova u školi koju Phoebe pohađa.

"Lovac u žitu" je moderan roman, čiji je stil neoubičajen u odnosu na
druga djela u školskoj lektiri. Način opisivanja i razmišljanja u prvom licu
je jednostavan i blizak je mladoj generaciji. Nije zamoran jer nema mnogo
dosadnih opisa nego je radnja cijelo vrijeme zanimljiva i potiče nas da
čitamo dalje. Također nam daje odgovore na mnoga pitanja koja mladi
postavljaju o svijetu oko nas. Tako je Holden dobio odgovore na pitanja
zašto netko umire mlad, kako pronaći ljubav, probao je cigarete i alkohol,
a dobio je i odgovor na pitanje zašto se mora ići u školu. To su sve pitanja
o kojima bi se moglo raspravljati. Nije dobio odgovor na jedno jedino
tipično dječje pitanje – Kamo odlaze patke kad se zaledi jezero u Central
parku?
__________________
Molim Vas da mi ne šaljete pitanja o poreklu Vaših prezimena!
Obratite se ljudima na sajtu SrpskaDijaspora.Com
Uz to:
Ne prepri
čavam lektire!
Ne pi
š
em sastave!

svetlana@diskusije.net
MARLI nije na forumu  
Old 20.02.2009, 10:05 AM   #108
 
Avatar korisnika MARLI
 
Status : Diskutant
Reputacija : MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!
Reputaciona moć : 291
Korisnik od : 16.02.2007
Pol : Žensko
Lokacija : SRB/DEU
Godine : 29
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 8,955
Default

ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC

Bilješke o piscu:
Antonie de Saint Exupéry, francuski pisac, živio je od 1900. do 1944. g.
Napisao je nekoliko romana (“Pošta za jug, Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni
pilot, Tvrđava”) i alegorijsku priču “Mali princ”.

Tema:
Doživljaji Malog princa

Osnovna misao:
Čovjek samo srcem dobro vidi, a bitno je i očima nevidljivo.

Likovi:
Mali princ, pilot Antonie de Saint Exupéry

Kratki sadržaj:
Jednog dana se pilot Antonie de Saint Exupéry spustio u pustinju zbog
kvara na motoru zrakoplova. Sutradan u zoru probudio ga je neobičan
mališan. Taj mališan bio je Mali princ. On mu je rekao da je njegova
planeta jedva nešto veća od obične kuće i da se teleskopom teško nazire.
Svakog dana pilot je saznavao nešto novo o planeti. Princ je prije nego što
je otišao sa svoje planete pomno očistio sva tri svoja vulkana. Na svom
putovanju od planete do planete Mali princ otkriva njezine stanovnike.
Stanovnici na tim planetima su kralj, uobraženko, pijanac, poslani čovijek
i geograf. Svi stanovnici su besmisleni, beskorisni, besciljni. Napokon,
sedma planeta je bila Zemlja. Nađe se u pustinji i upoznaje zmiju. Dolazi
do vrta rascvjetanih ruža. Ruže ga ražalošćuju jer je on mislio da je ruža
na njegovom planetu jedinstven cvijet. Tada je legavši u travu i zaplakavši
upoznao lisicu. Jednog dana ju je pripitomio. Osmi dana razgovaraše pilot
i Mali princ u pustinji. Išli su tražiti rodu i našli su jedan bunar. Tu su se
napili vode. Sutradan navečer, šećući, pilot je opazio princa. Ode princ do
mjesta gdje je pao i padne polako. Te se noći mali princ vratio na svoju
planetu.

- - - -

II nacin

ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC

Bilješke o piscu:
Antonie de Saint Exupéry (1910. – 1944.) je francuski pisac, napisao je
neveliko ali značajno djelo – Mali princ. Napisao je i romane Pošta za jug,
Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot, Tvrđava. Osim što je bio pisac, Antonie
de Saint Exupéry je bio vojni pilot i sudjelovao je u II. svjetskom ratu u
kojem je i poginuo.

Mjesto radnje:
Radnja se odvija u svemiru na malim planetama i na Zemlji u Africi,
pustinji Sahari.

Kratki sadržaj:
Mali princ je živio na svojem malom planetu pod imenom B-612. On je bio
jako usamljen na planeti, sa crvenom ružom. Crvena ruža je za njega bila
sve. Ona mu je bila jedino društvo. Vodio je brigu o njoj. Princ jednoga
dana odluči otputovati. Prolazio je kraj mnogih, također malih planeta na kojima su živjeli raznoliki ljudi. Svi oni su bili veoma čudni, zauzeti svojim
poslom i nisu imali vremena ni za što drugo. Na kraju je stigao na Zemlju,
u Afriku. Hodao je pustinjom i naišao na osamljenog čovjeka - pisca. Pisac
je imao kvar na motoru aviona. Mali princ i pisac su se upoznavali. Mali
princ mu je pričao o svojoj planeti i crvenoj ruži. Pričao je o tome kako je
susreo veoma čudne ljude. Mali princ je spoznao da su rad, prijateljstvo i
ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti. Princ je shvatio da je
povrijedio crvenu ružu i odlučio se vratiti na svoju planetu. Pisac ga je
tražio da ne odlazi, no Mali princ je čvrsto odlučio i vratio se na svoju
planetu. Pisac je pisao ovo djelo u prvom licu. Ovdje prevladavaju
osjećaji. Svi oni čudni stanovnici malih planeta su osobe modernog
čovjeka. Princa kod tih likova zapanjuje besmislenost, besciljnost i
beskorisnost njihova rada, silna uobraženost i samoživost, te potpuno
odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju. Tamo
vlada duhovna pustinja. Pisac nam u ovoj pripovijetki dočarava stvaran
svijet i želi da ljudi budu što sličniji Malom princu.

Analiza glavnog lika:
Mali princ
Glavni lik u ovoj pripovjetci. On je osamljen. Ima osjećaje i ljubav prema
svakome. Bez svoje crvene ruže ne bi mogao živjeti. Zalijeva ju svaki dan
i s njom razgovara. Njoj povjerava svoje probleme. Nikada ju ne bi mogao
ostaviti da se sama bori za život sa četiri trna.

Dojam o djelu:
Ova pripovijetka me potiče na razmišljanje o ljudima i o samom sebi,
o ponašanju prema drugima. Pripovijetka me se jako dojmila jer opisuje
ljude onakvima kakvi zbilja jesu. Nadam se da su druge knjige slične ovoj.

--- - -

III nacin

ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC

Bilješke o piscu:
Francuski književnik Antoine de Saint Exupéry, po zanimanju pilot, rođen
1900. godine, poginuo je u II. svjetskom ratu 1944. godine, kad su ga
iznad Sredozemnog mora oborili njemački zrakoplovi. Ostavio je nekoliko
romana i pripovijedaka (Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot), u kojima
govori o veličini čovjeka, o njegovoj snazi, prijateljstvu i ljubavi, o težnji
za istinom, za upoznavanjem samog sebe i za upoznavanjem svijeta u
kojem živi. Svjetsku popularnost stekao je suvremenom bajkom Mali
princ, u kojoj na originalan, slikovit i optimističan način govori o ljudskoj
potrebi za ljubavlju, prijateljstvom i bliskošću.

Kratki sadržaj:
Pisac počinje priču svojim iskustvom iz djetinjstva. Kada je imao šest
godina svoje crteže pokazivao je odraslima, ali ih nitko nije shvaćao. To
mu se nije svidjelo, te se toga okanio i postao pilot. Jednom usred leta
pokvario mu se avion u pustinji Sahari. Susret sa zlatokosim dječakom
nakon neprospavane noći, činilo mu se kao da se ponovno vraća u
djetinjstvo. Dječačić je želio da mu nacrta ovcu. U žurbi da popravi avion
nacrtao je ovcu u kutiji. Dječačić je bio oduševljen. Tako se pilot upoznao
sa Malim princem. Saznao je da je Mali princ sa drugog planeta, B-612, tek nešto većeg od njega samog. Trećeg dana čuo je priču o baobabima,
a četvrtog dana pilot je doznao da Mali princ voli zalaske sunca. Petog
dana je otkrio tajnu života Malog princa, saznao je da na njegovom
planetu postoji jedna ruža koju on voli i koja je jedinstvena na svijetu.
Mali princ odlučio je posjetiti i druge planete te pronaći neko zanimanje.
Na prvom asteroidu živio je neki kralj koji je Malog princa smatrao svojim
poslanikom, a na drugom planetu živio je neki uobraženko koji ga je
odmah proglasio svojim obožavateljem. Na idućem planetu upoznao je
pijanca koji je stalno pio da zaboravi da se stidi, a stidio se što pije. Mali
princ brzo pobježe. Potom upozna jednog poslovnog čovjeka, a zatim
noćobdiju koji je stalno palio i gasio svijetiljku. Na šestom planetu živio je
geograf. Mali princ ga upita kamo da dalje putuje, a geograf mu predloži
Zemlju. Prvo biće sa kojim se susreo na Zemlji bila je zmija. Nakon duga
hodanja došao je do vrta punog ruža. Jako se razočarao jer je mislio da
ima jedinstveni cvijet, no sada je vidio da je to obična ruža. Tada se
pojavi lisica koja postane njegova prijateljica i uvjeri ga da je njegova
ruža jedinstvena. Nakon toga Mali princ je susreo skretničara, a potom
trgovca pilulama za gašenje žeđi. Osmog dana u pustinji, pilotu i Malom
princu, nestalo je vode te zajedno pođoše potražiti bunar. Kada su se
napili pilot shvati da se Mali princ namjerava vratiti tamo odakle je došao.
Sutradan navečer je otišao, jer se osjećao odgovornim za svoju ružu.

Vrsta djela:
Suvremena bajka, ali budući da ima preneseno značenje možemo je
odrediti kao alegorijsku priču.

Tema:
Put malog dječaka kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu.

Analiza glavnog lika:
Mali princ
Dječak iz svemira. Prvi put dolazi na planetu Zemlju, želeći nešto novo
naučiti i nešto novo otkriti. Iz njegova svijeta otjerala ga je zahtjevnost
jedne ruže.

Za fizičku karakteristiku, pisac ga je umjesto opisivanja, nacrtao. Na
slici vidimo zlatokosog dječačića u prinčevoj odori s mačem u ruci.

U opisu Malog princa važan je njegov unutarnji opis, njegova psihička
karakterizacija. Ponajviše se ističe njegova iskrenost. Putujući
asteroidima, Mali princ upoznaje različite vrste ljudi, promatra ih
znatiželjno i začuđeno. On ne razumije smisao njihovih postojanja, ili su
prezaposleni ili prezaokupljeni sobom.

Izvana malen, nježan i krhak, Mali princ je zapravo jači od većine velikih i
odraslih ljudi, a upravo takvom osobom ga čini ljubav. Mali princ je
primjer svakog djeteta po ponašanju. Iskren je, otvoren, znatiželjan i rado
uči. Kao princ, odnosno mali plemić, pristojan je, a na kraju
dostojanstveno, ponosno i vjerno prihvaća smrt koja će ga vratit njegovoj
ljubavi - ruži, no i svome prijatelju sa Zemlje i nama koji smo čitali ovo
djelo ostavlja divnu uspomenu:

Citat:
„Kada budeš gledao nebo noću, budući da ću ja stanovati na jednoj od
njih, budući da ću se na jednoj od njih smijati, to će za tebe biti kao da se
sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati.“

Životna poruka:
„Mnogo je teže suditi samom sebi nego drugima.“

Kada sudimo sami sebi, sentimentalni smo i neobjektivni jer se
radi o nama samima pa uvijek nalazimo isprike za naše pogreške.
Mnogo je lakše osuditi ljude oko nas, ne pitajući se da li smo prestrogi
i kako bi oni postupili da sude sami sebi.
__________________
Molim Vas da mi ne šaljete pitanja o poreklu Vaših prezimena!
Obratite se ljudima na sajtu SrpskaDijaspora.Com
Uz to:
Ne prepri
čavam lektire!
Ne pi
š
em sastave!

svetlana@diskusije.net
MARLI nije na forumu  
Old 20.02.2009, 10:07 AM   #109
 
Avatar korisnika MARLI
 
Status : Diskutant
Reputacija : MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!
Reputaciona moć : 291
Korisnik od : 16.02.2007
Pol : Žensko
Lokacija : SRB/DEU
Godine : 29
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 8,955
Default

IV nacin

ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC

Bilješke o djelu:
1.) Osobe na koje Mali princ nailazi na planetima što ga vode prema
Zemlji utjelovljenje su strašne otuđenosti modernog čovjeka. Ono što
Maloga princa zapanjuje kod svih tih likova jest besmislenost, besciljnost i
beskorisnost njihova rada, silna uobraženost i samoživost, te potpuna
odsutnost ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju. Kralj i
uobraženko opijeni su slikom vlastite veličine, premda nemaju nikoga pred
kime bi mogli potvrditi svoje umišljene vrijednosti, jer žive sami svaki na
svom planetu. Pijanac pije da zaboravi, a ni sam ne zna što bi to trebalo
zaboraviti. Poslovni čovjek iscrpljuje se u brojenju i “prisvajanju” zvijezda
koje mu nisu ni od kakve koristi, a geograf birokratskom točnošću i
nerazumijevanjem ispisuje knjižurine o drugim svjetovima, premda se
nikada nije potrudio da upozna svoj svijet. Naoko moćni i slobodni, svi su
ti ljudi sputaniji od zarobljenika, jer ih slobodnim ne čini ni ljubav (koju
nikad nisu upoznali) ni rad (koji obavljaju samo iz prisile).

2.) Mali princ spustio se na Zemlju gdje slučajno pada u stvarnu pustinju
- Saharu. Tamo sretne lisicu koja mu objašnjava da su rad, prijateljstvo,
iskrenost, istina i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti.
Shvativši da ljubav treba graditi strpljivo i polako, jer je ona dugotrajni
proces uzimanja od drugoga ali i davanja drugome, Mali princ pristaje na
smrt koja će ga vratiti njegovoj ljubavi: krhkoj, koketnoj ruži na asteroidu
B-612.

3.) Humor u bajci:
* Zaplješći rukama - posavjetova ga tada uobraženko.
Mali princ zaplješće. Uobraženko skromno odzdravi podižući šešir.
- Ovo je zabavnije od posjeta kralju - reče u sebi Mali princ. I on ponovno
stade pljeskati. Uobraženko ponovno odzravi odižući šešir.
Nakon pet minuta takve gimnastike Malog princa zamori jednolikost igre.

** Tri i dva su pet. Pet i sedam dvanaest. Dvanaest i tri petnaest.
Dobar dan. Petnaest i sedam dvadeset dva. Dvadeset dva i šest dvadeset
osam. Nemam vremena da je ponovno zapalim. Dvadeset šest i pet
trideset jedan. Uh! To je, dakle, pet stotina jedan milijun šest stotina
dvadeset dvije tisuće sedam stotina trideset jedan.

*** Dobar dan! Zašto si upravo ugasio svjetiljku?
- Takva je naredba - odgovori noćobdija. - Dobar dan
- Što je to naredba?
- Da ugasim svjetiljku. Dobra večer.
I on je ponovno upali.
- Ali zašto si je sad ponovno upalio?
- Takva je naredba - odgovori noćobdija.
- Ne razumijem - reče Mali princ.
- Nema tu što da razumiješ - reče noćobdija. - Naredba je naredba.

4.) Pisac nam je htio poručiti da shvatimo istinu o sebi - Premda puna
gorke kritike odraslih koji ne mogu shvatiti najjednostavniju istinu o sebi,
ova pripovijetka o tegobnom putu ljubavi prožeta je humorom, vedrinom i
optimizmom. Skrivajući se iza dječaka zlatne kose koji napušta Zemlju u
nadi da će naći svoju ružu čitavu i nedirnutu, Saint Exupéry nas na kraju
priče ostavlja s vjerom da će se u moru umišljenih, pijanih, hladnih i
sebičnih stanovnika ovog planeta naći oni koji će shvatiti žrtvu Malog
princa, te potražiti u sebi snage da krenu njegovim stopama – putem
ljubavi i odgovornosti.

5.) Autoritet počiva prvenstveno na razumu. Samo oni koji su racionalni i
staloženi, koji mogu mudro i mirno obrazložiti neke postupke ili rješenja u
životu, mogu imati sposobnost da uvjere druge ljude kako ih u tome valja
poslušati.

Čovjek je osamljen i među ljudima. U svačijem životu ima trenutaka kada
se mora sam suočiti s nekim istinama, sam riješiti neke probleme i unatoč
svesrdnom nastojanju bližnjih da se uključe u njegov svijet i, ako je
potrebno, pokušaju pomoći, čovjek je katkad upućen sam na sebe.

Rad, prijateljstvo, iskrenost, istina i ljubav vrijednosti su bez kojih čovjek
ne može živjeti.

Čovjek je društveno biće; određuju ga ljubav, prijateljstvo, rad,
prožeti iskrenošću i istinom. Ako nam nešto od toga nedostaje,
ili to ne pružamo drugome, nastaje jaz koji je teško premostiti.

- - - -

V nacin

ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC

Književni rod:
Epika

Književna vrsta:
Suvremena bajka

Mjesto radnje:
Pustinja - Citat: «Tako sam živio sam, bez ikoga s kime bih mogao iskreno
porazgovarati, sve dok prije šest godina nisam doživio
kvar, u pustinji Sahari.»

Vrijeme radnje:
Šest godina prije nego što je napisana knjiga - Citat:
«Otada je, dakako, prošlo šest godina…»

Tema:
Mali princ putuje kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu

Ideja:
Ljudi su osamljeni, oholi, otuđeni od drugih, ali još uvijek postoje oni koji
vjeruju da se svijet može promijeniti.

Kratki sadržaj:
Pisac je jednom kad je imao šest godina nacrtao zmijskog cara kako guta
slona. Izgledalo je kao šešir. Odrasli su mu rekli da se okani crtanja. Tako
je odlučio postati pilot. Jednom dok je letio nad Saharom, nešto mu je bilo
puklo u motoru. Pokušao je sam obaviti taj težak popravak. Imao je vode
za osam dana. Zaspao je. Probudio ga je neobičan glasić koji ga je molio
da mu nacrta ovcu. Nacrtao mu je, da ga iskuša, zmijskog cara.
Prepoznao ga je. Na kraju mu je nacrtao ovcu u kutiji. Tako je upoznao
Maloga princa. Objasnio mu je da je ta stvar avion i da leti. Mali princ mu
je rekao da je s drugog planeta. Pilot je zaključio da je mali princ s
asteroida B-612. Dječak mu je još otkrio da je njegov planet jako mali i da
na njemu rastu baobabi. Volio je gledati zalaske sunca. Petog dana Mali
princ upita da li ovce jedu grmlje. Pilot mu odgovori da da. Dječak zaključi
da onda jedu i cvijeće. Mali princ je imao ružu. Ona je zahtijevala da ju
stavi pod stakleno zvono. Jako ju je volio. Odlučio je krenuti na put ne bi li
shvatio sebe i svoju ružu. Temeljito je očistio svoje vulkane. Oprostio se s
ružom. Počeo je posjećivati druge planete. Na prvom je bio kralj. Mislio je
da vlada svime, cijelim svemirom. Malog je princa nazvao svojim
podanikom. Htio ga je imenovati ministrom pravosuđa, veleposlanikom
itd. Mali princ je mislio da su odrasli čudni i krenuo dalje. Na drugom
planetu je živio umišljenko. Mislio je da je najljepši na svijetu. Tjerao je
malog princa da mu se divi. Dječak je otišao dalje. Na trećem planetu je
živio pijanac. Pijanac je pio da zaboravi da se stidi toga što pije. Mali princ
ode dalje. Na sljedećem planetu je živio poslovni čovjek. On je brojio
zvijezde i ''posjedovao'' ih. Mali princ ode na peti planet na kojem je živio
nažigač koji je svako malo palio svjetiljku. Na njegovom planetu dani traju
jednu minutu. Ovaj mu se svidio, ali Mali princ ode dalje. Na šestom
planetu je živio zemljopisac koji je princa smatrao izviđačem. Savjetovao
mu je da ode na planet Zemlju. Tako je mali princ došao na Zemlju. Pao
je u pustinji u Africi. Sreo je zmiju i pričao s njom. Prešao je pustinju i
došao u vrt pun ruža. Pojavila se lisica. Sprijateljio se s njom. Rekla mu je
na rastanku da se dobro vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo. Sreo
je skretničara, trgovca. Pilot mu je osmoga dana rekao da će oni umrijeti
od žeđi. Krenuli su prema izvoru. Naišli su na studenac. Mali princ mu je
rekao da tu mora ostati, da je sutra godišnjica njegova boravka na Zemlji.
Vraćao se na ono mjesto gdje se bio spustio na Zemlju. Sutradan kad se
pilot vraćao, Mali princ je sjedio na zidu. Popeo se na njega da pobjegne
od zmije. Kad je on prišao mali se princ spustio dolje. Pilot mu je rekao da
je uspio popraviti motor. Mali princ mu je rekao da mu je drago što se
sada može vratiti kući jer se i on noćas vraća svojoj kući, samo to se
osjećao odgovornim za svoju ružu. Prvo je pored njegova gležnja
bljesnula žuta zmija. Potom je Mali princ pao, polako. Ono što je pilotu
ostavio za uspomenu je smijeh bezbrojnih zvijezda na noćnome nebu,
*koje se smiju glasom Malog princa svaki put kad pogleda gore.

Kompozicija djela:
Uvod: Mali princ dolazi na Zemlju i upoznaje pilota.
Zaplet: Mali princ priča pilotu o svojoj ruži i obilasku planeta.
Vrhunac: Mali princ i pilot idu prema izvoru.
Mali princ mu govori da mora ići kući.
Rasplet: Mali princ odlazi.

Fabularni tijek:
1. Pisac je sa šest godina nacrtao zmijskog cara sa slonom
2. Jednom mu se avion srušio u pustinji Sahari
3. Tako je upoznao maloga princa
4. Mali princ mu priča o svom planetu i ruži
5. Mali princ odlazi na druge planete
6. Dolazi na Zemlju i upoznaje lisicu
7. Osmi dan on i pilot odlaze do izvora
8. Mali princ mu govori da mora otići
9. Oprašta se s njim i govori da će se smijati sa svoje zvijezde
10. Mali princ nečujno odlazi

Analiza glavnih likova:
Mali princ
Pisac ga je nacrtao, zlatne je kose, u prinčevskoj odori je s mačem u ruci,
lijepo se smije, ne odgovara na pitanja, dobar je i pošten

«Priđe li vam tada dječak, nasmije li se, bude li imao zlatnu kosicu, ne
odgovori li vam kad ga nešto zapitate, odmah ćete se dosjetiti tko je.»

Pisac
Leti (pilot je), volio je crtati, nije shvaćao odrasle, odnosno oni nisu njega shvaćali.

Citati:
«Pokazivao sam svoje remek-djelo odraslima i pitao ih plaše li se moga
crteža!»
Odgovarali su mi: «Zar da se plašimo šešira?»
Moj crtež nije prikazivao šešir. Prikazivao je zmijskog cara kako guta
slona.»
«Dugo sam živio među odraslima. Vidio sam ih posve izbliza. To nije bitno
popravilo moje mišljenje o njima.»

Sporedni likovi:
Ruža, lisica, ljudi na planetima

Jezik i stil:
Jezik i stil ove priče su jednostavni. Ispričana je jednostavnim dječjim
jezikom i daje nam mnoge poruke. Ovo je velika priča o prijateljstvu i
ljubavi. Stil se odlikuje slikovitošću i mudrim izrekama.

Stilska sredstva:
Epiteti:
Prekrasna, istinita, zmijski, drvena, neobičan, slikarsko, naseljen, smrtna,
maleno, mladi.

Onomatopeje:
«I voljela bih šum vjetra u žitu…»
«…kao što stenje stari vjetrokaz koji je vjetar odavno zaboravio.»

Usporedbe:
«Kretanje takve vojske bilo je usklađeno kao u baletu.»
«Idu kao da ih vjetar nosi.»
«…čini se kao da su rogovi…»

Kontrasti:
«…letio sam amo-tamo po svijetu.»
«Otpremam vlakove koji ih odvoze, ponekad desno, a ponekad lijevo.»

Personifikacije:
«Mali princ nije mogao obuzdati divljenje:
- Kako ste lijepi!
- Zar ne? – umiljato odvrati ruža.»

«Izgledat će ti kao da se sve zvijezde smiju.»

Dojam o djelu:
Bajka Mali princ mi se jako svidjela jer je jednostavna.
To je priča o malom dječaku koji putuje s planeta na planet
kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu.
__________________
Molim Vas da mi ne šaljete pitanja o poreklu Vaših prezimena!
Obratite se ljudima na sajtu SrpskaDijaspora.Com
Uz to:
Ne prepri
čavam lektire!
Ne pi
š
em sastave!

svetlana@diskusije.net
MARLI nije na forumu  
Old 20.02.2009, 10:07 AM   #110
 
Avatar korisnika MARLI
 
Status : Diskutant
Reputacija : MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!MARLI ima spektakularnu auru!
Reputaciona moć : 291
Korisnik od : 16.02.2007
Pol : Žensko
Lokacija : SRB/DEU
Godine : 29
Album : Pogledaj album ovog korisnika
Postovi : 8,955
Default

VI nacin

ANTONIE DE SAINT EXUPERY: MALI PRINC

Bilješke o piscu:
Antoine de Saint Exupery se rodio 1900. god. u Lyonu. Izgubio je oca kad
mu je bilo četiri godine, a sa sedamnaest gubi mlađeg brata. Antoine de
Saint Exupery postaje pilotom i sudjeluje u drugom svjetskom ratu.
Napisao je mnogo djela:”Pošta za jug”, “Noćni let”, “Zemlja ljudi”, “Ratni
pilot”, “Tvrđava” i alegorijsku priču “Mali princ”. Godinu dana nakon
objavljivanja Malog princa, tj. 31. srpnja 1944. god., leteći u izviđačkom
avionu nestaje nad Sredozemljem.

Tema:
Prinčeve zgode i nezgode na njegovom velikom putovanju.

Stil:
Ovo je dječji roman.
Prilagođen je za djecu i pomalo je smiješan prikaz prinčevog života.

Kratki sadržaj:
Uvod
Upoznajemo se s dječakom koji nam govori o svom neuspjehu sa
slikarstvom. Odrasli mu savjetuju da se okane slikarstva te da se radije
posveti nečem drugom.

Zaplet
Dječak je naučio upravljati avionom te je letio po cijelom svijetu. Jednog
dana je doživio kvar u pustinji Sahari. Bio je tisuću milja daleko od
naseljenih krajeva, a imao je vode za nepunih osam dana.

Vrhunac
Dječaka budi neobičan glasić koji od njega traži da mu nacrta ovcu.
Dječak dobro protrlja oči i uvjeri se da ne sanja. Upoznao je Malog princa
koji mu priča o svojim pustolovinama.

Rasplet
Dječak i princ pričaju, a princa pogodi munja i on se nečujno sruši. Princa
ugrize zmija i on umre. Dječak svoj doživljaj priča ostalima.

Mjesto radnje:
Prva nezgoda mu se dogodila kad je doživio kvar u pustinji Sahari. Prve je
večeri morao zaspati na pijesku, tisuću milja daleko od naseljenih krajeva.
Mali princ je imao ovcu kojoj je kutija služila kao kuća. Prinčev rodni
planet je malo veći od obične kuće. Taj planet se zapravo zvao asteroid
B-612. Jednog dana se probudio i na planetu našao ružu koju je morao
stavljati pod stakleno zvono. Na planetu je imao dva živa vulkana, ali i
jedan ugasli koje je prije odlaska trebao očistiti. Mali princ je počeo
posjećivati asteroide 326, 327, 328, 329 i 330 ne bili tamo nešto naučio ili
pak našao nekakav posao. Na prvom asteroidu je živio kralj. Sjedio je na
skromnom ali ipak veličanstvenom prijestolju. Planet na kojem je živio taj
kralj bio je još manji od prinčevog. Na drugom planetu živio je umišljenko.
Na sljedećem planetu živio je pijanac. Četvrti planet pripadao je
poslovnom čovjeku. Taj čovjek je imao banku u kojoj je držao svoje
papire sa brojem zvijezdi koje posjeduje. Peti planet je stvarno bio vrlo
čudan. Bio je manji od svih drugih planeta, zapravo, na njemu je bilo
dovoljno mjesta da stane ulična svjetiljka i njen nažigač. Šesti planet je
bio deset puta prostraniji od prijašnjih. Na njemu je živio stari gospodin
koji je pisao goleme knjige. Sedmi planet bijaše Zemlja. Mali princ je pao
u Afriku u pustinju. Popne se on na visoku planinu misleći da će jednim
pogledom obuhvatiti cijeli planet i sve ljude, ali vidje tek oštre kamene
vrhove. Nakon dugog pješačenja dođe u vrt pun prekrasnih ruža. Princ
nastavi dalje i sretne skretničara. On je imao svoju kućicu.

Citat:
”Osvijetljeni brzi vlak, tutnjeći kao grom, zatrese skretničarevu kućicu.”

Umoran, princ je tragao za studencom u pustinji.

Vrijeme radnje:
Na početku knjige dječak je imao 6 godina. Dječak je dugo živio među
odraslima. Prije 6 god. doživio je kvar na motoru. Bio je u pustinji i imao
je vode za nepunih osam dana. Neki je turski zvjezdoznanac 1909. god.
teleskopom zamijetio prinčev asteroid B-612. Princ je jednog dana 43
puta gledao zalazak sunca. Morao je svaku večer ružu stavljati pod
stakleno zvono. Poslovni čovjek već po ne znam koji put prebrojava svoje
zvijezde. Nažigačev planet se okreće jednom u minuti pa on mora svaku
minutu paliti i gasiti uličnu svjetiljku. Princ i nažigač su razgovarali mjesec
dana. U 24 sata nažigač je mogao vidjeti tisuću četiristo i četrdeset
sunčevih zalazaka. Trgovac je prodavao tablete protiv žeđi s kojima si
tjedno mogao uštediti 53 minute. Princu je osmi dan u pustinji nestalo
vode. Kad ga je pogodila munja padao je vrlo polako i nečujno. Otada je
prošlo šest godina.

Analiza likova:
Mali princ
Kad je sreo dječaka tražio je od njega da mu nacrta ovcu. Princ je priznao
da na njegovom planetu baš i nema previše mjesta, odnosno bio je malo
veći od obične kuće, bio je zapravo malo veći od njega. Njegov dom je bio
asteroid B-612. Mali princ je bio divan, smiješan i želio je ovcu:

Citat:
“Dokaz da je princ postojao jest što je bio divan, što se smijao i što je
želio ovcu.”
Mali princ je bio sasvim uredan: svako jutro je pažljivo uređivao svoj
planet. Mogao je promatrati suton kad je god zaželio, bilo je dovoljno da
pomakne stolac za nekoliko koraka. Jednoga je dana gledao 43 puta sunce
na zalazu. Kad je postavio pitanje nije odustajao dok nije dobio odgovor.
Malom princu se jako svidjela ruža. Imao je tri svoja vulkana, dva aktivna
i jedan ugasli koji su mu dobro došli za podgrijavanje doručka. Posjećivao
je neke asteroide ne bi li tamo našao kakav posao ili nešto naučio.
Sa nažigačem je razgovarao mjesec dana. Nikad nije vidio zmiju, pa mu je
to bila jako čudna životinja. Zemlja je za njega bio tako velik planet da to
nije mogao ni zamisliti.

Lisica
Bila je vrlo lijepa. Princ joj je predložio da se idu igrati ali ona nije bila
pripitomljena. Bila je jako mudra i znala je jako lijepo pričati. Stalo je
razmišljala o kokošima. Život joj je bio jednoličan. Ona lovi kokoši, ljudi
love nju. Na rastanku mu je rekla:

Citat:
”Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo”.

Kralj
Sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom, ali ipak
veličanstvenom prijestolju. Bio je tužan jer nije imao kome zapovijedati,
pa čim je došao Mali princ uzviknuo je: “Evo jednog podanika”. Kralj se
jako držao pravila, npr. nitko nije ni smio zijevati dok mu kralj to nije
dopustio. Stalno je zapovijedao i sve je moralo biti kako je on naredio.
Držao je do svog ugleda. Nije podnosio neposlušnost. Planet na kojem je
on živio bio je tako malen da zapravo nije ni imao čime vladati, no on je
vjerovao da je njegov planet velik i da vlada velikim prostorom. Kralj je
bio jako star.

Poslovni čovjek
Bio je toliko zaposlen da čak ni glavu nije podigao kad je Mali princ došao.
Stalno je nešto brojao, zbrajao, dodavao, množio, i na kraju izračunao da
posjeduje pet stotina milijuna zvijezda. Mislio je da je bogat kad je imao
tolike zvijezde. Ali on nije shvaćao da ne može posjedovati zvijezde. Broj
zvijezda koje je posjedovao mogao je staviti u banku.

Pijanac
Šutke je sjedio pred gomilom praznih i gomilom punih boca. Pio je da
zaboravi. Princ ga je pitao čega, a on je odgovorio toga što pije. To je
princa jako rastužilo.

O djelu:
Ovo je dječji roman. Govori o dječaku (piscu) koji je sreo Malog princa.
Mali princ mu priča o svojim putovanjima. Govori o tome gdje je sve bio i
koga je sve sreo na tom putu. Mislim da je Mali princ iz tih putovanja puno
naučio, a uostalom išao je u “svijet” sa namjerom da nešto nauči. Sreo je
mnogo čudnih ljudi, koji su imali razna zanimanja. Najčudniji je bio
nažigač; on je palio i gasio uličnu svjetiljku, a budući da se taj planet
okretao jednom u minuti on je svaku minutu morao gasiti i paliti
svjetiljku. Dječak sa početka knjige se okušao u slikarstvu. To mu baš i
nije polazilo od ruke, pa su mu odrasli savjetovali da se radije posveti
nečem drugom. Naučio je letjeti i jednog je dana pao u pustinji. Tamo je
sreo Malog princa. Na kraju priče njih dvoje razgovaraju, te Malog princa
ugrize zmija i on umre (pogodi ga munja). On se nečujno sruši. Dječaka
se doživljaj dojmio i on ga prepričava ostalima. Priča je pisana za sve
uzraste. Djeca vole bajke, a odrasli alegorije (bajke za odrasle). Djeci tu
ništa nije neobično, a stariji će tu priču shvatiti u prenešenom smislu. Mali
princ nešto predstavlja. Svako je dijete zapravo Mali princ, ali naravno za
svoje roditelje. Mali princ je svaki čovjek koji se rodi i pred njim stoji čitav
život. Sjemenke baobaba su sjemenke našeg djetinjstva, jer mi dobre
sjemenke odnosno dobre navike pazimo i mazimo, a one loše isčupamo
dok se još nisu ukorjenile. Ova knjiga prikazuje razvojni put čovjeka od
njegovog djetinjstva do njegove starosti i svršetka života.
__________________
Molim Vas da mi ne šaljete pitanja o poreklu Vaših prezimena!
Obratite se ljudima na sajtu SrpskaDijaspora.Com
Uz to:
Ne prepri
čavam lektire!
Ne pi
š
em sastave!

svetlana@diskusije.net
MARLI nije na forumu  
Zaključana tema

Bookmarks

Oznake
ana karenjina, analiza, andric, balzak, cehov, copic, cosic, dante, defo, dostojevski, faust, gilgames, gorski vijenac, homer, igo, lektire, njegos, puskin, sadrzaj, sekspir, sremac, stankovic, tolstoj, vajld, zlocin i kazna

Opcije teme
Način prikaza

Opcije postovanja
Ne možete kreirati novu temu
Ne možete poslati odgovor
Ne možete dodati priloge
Ne možete prepraviti svoju poruku

BB kod je uključen
Smajliji su uključeni
[IMG] kod je uključen
HTML kod je uključen


Slične teme
Tema Temu otvorio/la Forum Odgovora Poslednji post
Lektire od kojih pada mrak na oči Kijara-brm Književnost 37 16.09.2010 10:59 AM
Sadrzaj vase torbice? _Anna_ Ženski kutak 134 19.05.2010 08:16 PM
Lektire, eseji, maturski i seminarski radovi azecnirP Zastarele i obrisane teme 5 27.04.2010 06:58 PM



Forum Right Top
Forum Left Bottom Forum Right Bottom
 
Right Left
Korisnicki pristup
Zaboravili ste šifru?
Forum LeftForum Right


Forum statistike:
Korisnika: 51,069
Tema: 18,947
Poruka: 823,555

Trenutno je 1012 aktivnih korisnika na forumu.
Forum LeftForum Right


Forum LeftForum Right


Izdvajamo:
Forum LeftForum Right


Preporucujemo:
Forum LeftForum Right


Radio:
Forum LeftForum Right


Marketing:
Forum LeftForum Right


Reklame:
Forum LeftForum Right
Right Right
Right Bottom Left Right Bottom Right