U konstrukcionom birou Mil je 1967. godine otpočeo razvoj transportno-borbenog helikoptera, na bazi helikoptera Mi-8 i Mi-14. Prvi od dva prototipa označena V-24 poleteo je 15. septembra 1969. godine. Nova letelica je 1970. godine dobila oznaku Mi-24, iste godine počela je serijska proizvodnja, a godinu dana kasnije prvi primerci isporučeni su u jedinice.
Mi-24 je borbeno transportni helikopter, sposoban da samostalno vodi borbu protiv protiv žive sile, oklopnih borbenih vozila i drugih ciljeva na zemlji i vodi, kao i da transportuje i vatrom podržava osmočlano pešadijsko odeljenje.
Helikopter je proizvođen u više varijanti, sa različitim namenama, naoružanjem, pogonskom grupom i opremom:
Prva verzija letelice Mi-24 imala je pogonsku grupu i rotor preuzete sa protivpodmorničkog helikoptera Mi-14 (motori TV3-117V snage po 1510 kW). Tročlana posada (pilot, operater-nišandžija i mehaničar-letač) bila je smeštena u velikoj zastakljenoj kabini u prednjem delu trupa. Letelica je mogla da transportuje 8 vojnika pod punom opremom ili 4 ranjenika. Sistem naoružanja K-4V preuzet je sa helikoptera Mi-4. Naoružanje se podvešavalo na dva mala krila sa ukupno 6 podvesnih tačaka. Na dve spoljne podvesne tačke helikopter je nosio ukupno 4 protivoklopne vođene rakete 9M17 Falanga M (NATO ozanaka AT-2 Swatter), dok su preostala 4 nosača naoružanja mogla da prime lansere nevođenih raketnih zrna 57 mm ili avio-bombe od 100 ili 250 kg. U nos letelice bio je ugrađen mitraljez A-12.7 kalibra 12,7 mm. Za upravljanje vatrom protivoklopnih vođenih raketa korišćen je tenkovski nišan 9Š121, za upravljanje vatrom mitraljeza kolimatorski nišan PKV, a za bombardersko naoružanje nišan OPB-1V.
Varijanta Mi-24A dobila je nove jače motore TV3-117VM (po 1610 kW). Krila su zakošena i povećan im je raspon. Ugrađen je novi nišanski sistem Raduga F za poluautomatsko vođenje raketa Falanga M.
Trenažna varijanta Mi-24U razvijena je na osnovu helikoptera Mi-24A. Komande su udvojene, a mitraljez je uklonjen.
Verzija Mi-24B dobila je četvorocevni mitraljez JakB-12 kalibra 12,7 mm umesto mitraljeza A-12.7, poboljšane protivoklopne rakete i novi sistem za upravljanje vatrom.
Varijanta Mi-24D ima drugačiji prednji deo trupa. Nišandžija i pilot smešteni su u odvojene kabine u tandem rasporedu. Kabine su oklopljene titanijumskim pločama, raspolažu uređajima za NHB zaštitu i klimatizaciju. U nosu helikoptera nalazi se okretna turela USPU-24 sa mitraljezom JakB-12. Mi-24D je opremljen sistemom za upravljanje vatrom sa IC kamerom ili LLLTV kamerom, kolimatorskim nišanom za mitraljez i laserskim daljinomerom. Letelica raspolaže signalizatorom radarskog ozračenja Sirena-3M, IFF sistemom, Dopler navigacionim sistemom, radarskim visinomerom, radio kompasom... Za zaštitu od IC samonavođenih raketa Mi-24D ima bacače IC mamaca, aktivni IC ometač L-166V-1AE i sistem za rasplinjavanje toplih izduvnih gasova. Letelica nosi 1500 litara goriva u rezervoarima smeštenim iza i ispod kabine, a u kabinu je moguće postaviti dodatni rezervoar kapaciteta 1000 litara. Na nosače naoružanja mogu se podvešati 4 rezervoara za gorivo kapaciteta po 500 litara.
Helikopeter Mi-24DU predstavlja trenažnu varijantu letelice Mi-24D. Ima udvojene komande, a mitraljez i lanseri protivoklopnih vođenih raketa su uklonjeni.
Izvozna varijanta helikoptera Mi-24D označena je Mi-25. Nije opremljena kompletnom elektronskom opremom koja se ugrađuje na standardne Mi-24D.
Verzija Mi-24V dobila je novi sistem protivoklopnih vođenih raketa Šturm-V sa projektilima 9M117 Šturm. Umesto kolimatorskog nišana PKV ugrađen je novi automatski nišanski sistem KPV-17V. Na unutrašnjim potkrilnim nosačima naoružanja Mi-24V može da nosi dva kontejnera GUV (u jedan je ugrađen mitraljez 12,7 mm i dva mitraljeza 7,62 mm, a u drugom kontejneru se nalazi bacač granata AGS-17 Plamaja). Helikopter može da nosi i kontejner UPK-23-250 sa dvocevnim topom GŠ-23 kalibra 23 mm, kao i univerzalne kontejnere KMGU-2 za razbacivanje submunicije. Umesto lansera UB-32 za nevođena raketna zrna S-5 kalibra 57 mm, moguće je podvešati 20-cevne lansere za NRZ S-8 kalibra 80 mm. Za samoodbranu od protivničkih aviona i helikoptera Mi-24V može biti naoružan raketama R-60, 9M32M Strela 2M ili 9M36 Strela 3.
Izvozna varijanta helikopetra Mi-24V označena je Mi-35.
Tokom rata u Avganistanu pokazalo se da je helikopteru potrebno jače streljačko naoružanje od ugrađenog mitraljeza 12,7 mm. Zato je 1981. godine u operativnu upotrebu uvedena verzja Mi-24P koja na desnoj strani trupa ima ugrađen dvocevni top GŠ-30K kalibra 30 mm, sa 250 metaka u borbenom kompletu. Top nije pokretan, pa se nišanjenje vrši usmeravanjem nosa helikoptera ka cilju.
Helikopter Mi-35P predstavlja izvoznu verziju letelice Mi-24V.
Varijanta Mi-24VP slična je helikopteru Mi-24V, ali je umesto mitraljeza 12,7 mm dobila dvocevni top GŠ-23L kalibra 23 mm. Top je ugrađen u pokretnu turelu NPPU-24, a u borbenom kompletu se nalazi 470 metaka. Ova verzija može biti naoružana i nevođenim raketnim zrnima S-13 i S-24.
Helikopter Mi-24R namenjen je za NHB izviđanje. Opremljen je sistemima za uzimanje uzoraka kontaminiranog zemljišta i vazduha i njihovu analizu, kao i lanserom obeležavajućih raketa.
Verzija Mi-24K namenjena je za upravljanje artiljerijskom vatrom, a može se koristiti i za izviđanje. Umesto desnih kabinskih vrata ima otvor za snimanje kamerom, a umesto nišanskog sistema ispod nosa helikoptera ugrađena je termalna kamera.
Za opremanje jedinica policije razvijena je verzija Mi-24PS. Ovaj helikopter nema ugrađeno naoružanje, a umesto lansera POVR nosi dodatne rezervoare za gorivo kapaciteta 500 litara. U nos letelice ugrađeni su reflektor i razglas.
U poslednje vreme se pojavio veliki broj različitih projekata modernizacije helikoptera iz familije Mi-24. U rusko-francuskoj kooperaciji razvijena je modernizovana varijanta Mi-35M sa savremenom elektronskom opremom, rotorima preuzetim sa helikoptera Mi-28, protivoklopnim raketama 9M120 Ataka i protivavionskim raktama Igla-V. U Rusiji se radi na razvoju varijante Mi-24M sa novom elektronikom, repnim rototom sa Mi-28, manjim krilima, olakšanim fiksnim stajnim trapom i novim naoružanjem. Južnoafrička firma ATE od 1999. godine modernizuje alžirske helikoptere na standard Mi-24 Mk III sa novom elektronikom i naoružanjem. Izraelci modifikuju indijske helikoptere Mi-24 i Mi-35 ugradnjom nove optoelektronske opreme, kokpita kompatibilnog sa noćnim naorčarima (NVG) i novih defanzivnih sistema. Britanska firma BAE Systems je ponudila modernizaciju poljskih helikoptera Mi-24P i Mi-24V na standard Mi-24PL ugradnjom nove elektronske i komunikacione opreme, kao i novih sistema naoružanja. Poljaci planiraju i da manji broj svojih helikoptera modifikuju za misije borbenog traganja i spasavanja na standard Mi-24CSAR. Francuska firma SAGEM ugrađuje nove optoelktronske uređaje na Uzbekistanske helikoptere. Na izložbi MAKS 2001 prikazani su i helikopteri Mi-24PN i Mi-24VK-1 sa novim optoelektronskim uređajima ruske proizvodnje.
Serijska proizvodnja helikoptera familije Mi-24 trajala je sve do 1994. godine. Proizvedeno je više od 2300 letelica, od čega je oko 1250 korišćeno u oružanim snagama bivšeg SSSR-a. Helikopter Mi-24 je stekao odličnu reputaciju u lokalnim ratovima - uspešno je korišćen u Avganistanu, Iransko-Iračkom ratu, u sukobima u Čečeniji, Angoli, Nikaragvi, Šri Lanci i na Balkanu. Hrvatska je 1994. godine nabavila 15 helikoptera Mi-24V i koristila ih u akcijama protiv Srba u Krajini. Na Kosovu su 1999. godine viđena dva Mi-24V srpskih snaga bezbednosti kako dejstvuju po položajima albanskih terorista. Oktobra 2001. godine na vežbi "Štit 2001" prikazan je helikopter Mi-24V iz sastava danas rasformirane Jedinice za specijalne operacije (JSO) MUP-a Srbije. Makedonija je 2001. godine od Ukrajine kupila jednu eskadrilu Mi-24V i ovi helikopteri su korišćeni u operacijama protiv albanskih terorista. Letelice iz familije Mi-24 koriste i oružane snage Avganistana, Alžira, Angole, Bugarske, Kambodže, Kube, Češke, Slovačke, Indije, Iraka, Libije, Mozambika, Mađarske, Nikaragve, Severne Koreje, Perua, Poljske, Sirije, Vijetnama...
TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE (Mi-24V)
Posada: 3
Desant: 8 vojnika
Masa praznog helikoptera: 8620 kg
Normalna poletna masa: 11200 kg
Maksimalna poletna masa: 11500 kg
Masa spoljnog tereta: 2400 kg
Masa tereta u kabini: 1500 kg
Maksimalna brzina: 335 km/h
Normalna krstareća brzina: 270 km/h
Ekonomska krstareća brzina: 217 km
Plafon lebdenja bez uticaja zemlje: 2000 m
Plafon lebdenja sa uticajem zemlje: 2200 m
Plafon leta: 5000 m
Brzina uzdizanja na h=0: 750 m/min
Radijus dejstva sa maksimalnim tovarom: 160 km
Radijus dejstva sa 2 dodatna rezervoara: 224 km
Radijus dejstva sa 4 dodatna rezervoara: 288 km
Dolet sa unutrašnjim gorivom: 450 km
Dolet sa dodatnim rezervoarima: 1000 km
Autonomija leta: 4 h
Prečnik glavnog rotora: 17,3 m
Prečnik repnog rotora: 3,908 m
Raspon krila: 6,65 m
Dužina bez rotora i mitraljeza: 17,506 m
Dužina kada se rotori okreću: 21,35 m
Visina kada se rotori okreću: 5,47 m
Visina do glave glavnog rotora: 3,97 m
Raspon horizontalnih stabilizatora: 3,27 m
Širina traga točkova: 3,03 m
Baza točkova: 4,39 m
Površina diska glavnog rotora: 235,06 m2
Površina diska repnog rotora: 11,99 m2
Izvor: naoruzanje.paracin.co.yu