Ovako:

Ja smatram da sebi cinim jako lose ukoliko se nerviram kada naletim na nekoga neljubaznog. Vec godinama primenjujem sistem da im pridjem izuzetno ljubazno, ko da su mi rod rodjeni

. Cak i oni koji bi bili neljubazni, ponekad se postide i za 180 stepeni promene svoj stav. A ukoliko su bas jako jako neljubazni. onda primenim vrstu sarkazma, koja bi ih opet postidela. Skoro sam bila u groznoj situaciji, gde osoba, sa kojom moram da kontaktiram redovno, vezano za svoj buduci stan, nikako nije htela da mi izadje u susret, vezano za mnoge stvari. Ja sam sa njom bila toliko fina (moja majka mi je rekla, kako ja nisam normalna, i kako bi ona sto puta izgubila strplejnje

).... da je na kraju zena bila zaista postidjena, da bude sa mnom neprijatna. S ponosom mogu reci, da nasa saradnja ide uzlaznom putanjom, i da je ona sad specijalno fina

) Mene to naravno cini jako srecnom, ali i pokazuje mi, da covek mora nekada 'da se ugrize za jezik', pre nego da odreaguje onako kako bi impulsivno svako od nas kad se iznervira.
Sve u svemu, garantujem, da ako se ljubazno pridje nekome, da je 70% verovatnoce, da ce vam taj neko izaci u susret i odraditi posao.
(Ovo sam naucila delom od svog brata, koji salterskim sluzbenicama, nesebicno deli komplimente, tvrdeci da je tako sredio mnoge stvari

)
