BEOGRAD - Uroš Mišić (19) osuđen je juče na 10 godina zatvora zbog pokušaja ubistva žandarma Nebojše Trajkovića tokom utakmice Crvena zvezda - Hajduk Kula 2. decembra 2007. godine. Sudija Velimir Lazović rekao je da je presuda navijaču adekvatna i poruka da se takvi napadi, koji su učestali, neće trpeti. Kada je osuđeni mladić čuo visinu kazne, počeo je da plače.
- Već duže vreme u društvu moral devalvira, nasilnici se proglašavaju za heroje, a žrtve satanizuju i pretvaraju u monstrume. Činjenice nisu sporne, čitav događaj je običan linč na stadionu. Trajković je bio službeno lice i nije dao povod za napad. Napadnut je zato što je službeno lice. Postavlja se pitanje da li policija sme da održava red - naveo je sudija Lazović obrazlažući presudu.
On je objasnio i da sud nije prihvatio odbranu Mišića da je mislio da je Trajković navijač.
- Pa čak i da jeste navijač, da li zaslužuje takav linč? Da li takva odbrana znači da svako može da bude napadnut?! Policajac Trajković spasavao je svoj sopstveni život, a njegova reakcija bila je više nego primerena. Imao je pravo da se brani, a nije upotrebio sve što mu je dopušteno zakonom - istakao je sudija.
Objasnio je i da je Trajković pretrpeo veliki šok i da se i dalje psihijatrijski leči, pa je promena njegovog iskaza tokom suđenja posledica šoka. Rekao je i da postoje dokazi koji ukazuju da je Mišić pokušao da ubije žandarma.
- Mišić je držao baklju od 1.000 stepeni i
pržio živog čoveka! Napad je brutalan, varvarski i čisto iživljavanje napadača! To je monstruozno! Trajković je bio na dužnosti, a kada je država napadnuta, ima pravo da se brani i da upotrebi silu - izričit je bio sudija.
Sud nije prihvatio ni kajanje optuženog, jer je imao dovoljno vremena da odustane od napada, a odustao je tek kada je Trajković izvadio pištolj.
- Okrivljeni je bio svestan dela i činjenice da je mogao da izazove smrt, čime je pristao na posledice, a ipak je nastavio s napadom. Stepen napada, brutalnost, osionost i obest su neverovatni, ovakvi napadi postali su epidemija i država smatra da bi trebalo adekvatno da odgovori - rekao je sudija.
Kao olakšavajuću okolnost sud je uzeo samo mladost okrivljenog i činjenicu da nije osuđivan.
- Kazna - sada je to prekrečeno, a pisalo je „Pravda za Uroša Mišića“. To nije sporno, ali se niko nije setio da napiše „Pravda za policajca“ - rekao je sudija reagujući na grafite koji su bili ispisani na zidu preko puta Palate pravde i sudijine kancelarije.
Sud je osuđenom mladiću produžio pritvor do pravosnažnosti presude jer bi suprotna odluka bila šamar pravdi i svim pripadnicima policije koji savesno obavljaju svoj posao i čuvaju red i mir.
- Mišić je upropastio ne samo sebe nego i svoje roditelje, a još više policajca, koji mu nije dao nikakvog povoda, niti ga je poznavao - zaključio je sudija.
PRETNJE SUDIJI
Izricanje presude proteklo je u suzama i pretnjama sudiji. Kada su čuli visinu kazne, Mišićeva majka, sestra i drugarice počele su da plaču i jauču. Svi su odmahivali glavom ne verujući da je to istina. Mišićevi drugovi, njih desetak, napravili su incident i iz protesta napustili sudnicu uz psovke upućene sudiji.
- Sram vas bilo! Klošari jedni! Koliko ste para dobili za ovo? - vikali su mladići izlazeći iz sudnice.
Policija ih je odmah zadržala i legitimisala, a predsedavajući sudskom veću Velimir Lazović naredio je da se od njih uzmu izjave.
PUSTITE DA ZAGRLIM MAJKU
Sve vreme dok je trajalo obrazlaganje presude, iza vrata sudnice čuli su se jauci Mišićevih drugarica, koje nisu mogle da se smire. I osuđeni je sve vreme plakao i jecao. Kada je obrazlaganje završeno, sudija je naredio straži da Mišića vrati u pritvor. On se okrenuo prema majci i sestri i zatražio da zagrli majku.
- Pustite me da zagrlim majku. Danas joj je rođendan - urlao je Mišić, kroz suze gledajući ka majci dok su ga stražari odvodili.
Hodnik beogradske Palate pravde odzvanjao je kuknjavom Mišićeve sestre, koja nije mogla da se smiri.
- Šta me gledate? Je li ovo pravda, je l’ vam drago? Šta je sa Panićem? Suspendovano je sedam policajaca, a njihova imena nisu objavljena - vikala je sestra, koju su drugarice pridržavale.