Američke višenamenske krstarice klase Ticonderoga sposobne su da efikasno izvršavaju gotovo sve zadatke koji se mogu postaviti pred jedan savremeni ratni brod. Mogu se koristiti za protivvazdušnu odbranu borbenih grupa nosača aviona, amfibijskih grupa i drugih plovnih sastava, eskort trgovačkih brodova, za otkrivanje i uništavanje svih vrsta ciljeva na moru, na zemlji i pod morem.
Konstrukcija trupa je uz neke modifikacije preuzeta sa razarača Spruance, zbog čega su brodovi klase CG-47 prvobitno bili klasifikovani kao raketni razarači. Prvi brod u klasi naručen je 1978. godine, gradnja je počela 27. januara 1980, a 13. decembra 1982. krstarica CG-47 Ticonderoga je uvedena u operativnu upotrebu. Planirano je da se klasa Ticonderoga zadrži u naoružanju do kraja dvadesetih godina 21. veka.
Ticonderoga je prvi brod opremljen integrisanim sistemom Aegis, namenjenim za PVO velikih flotnih sastava kao što su borbene grupe nosača aviona. Sistem se zasniva na 3D radaru sa elektronskim pretraživanjem AN/SPY-1, moćnim računarima i raketama brod-vazduh velikog dometa Standard SM-2MR. Prva tri izgrađena broda (CG-47 USS Ticonderoga , CG-48 USS Yorktown i CG-49 USS Vincennes) lansiraju projektile Standard sa po dva dvostruka šinska lansera Mk 26 Mod 5 (ukupno 68 raketa u borbenom kompletu), dok su ostali brodovi opremljeni vertiklanim lansirnim sistemima Mk 41 Mod 0, iz kojih se pored projktila Standard mogu lansirati i krstareće rakete Tomahawk, protivpodmorničke VL Asroc, a u budućnosti i rakete za blisku PVO Evolved Sea Sparrow. Osnovno naoružanje za protivbrodsku borbu predstavlja osam raketa Harpoon koje se lansiraju iz dva četvorostruka lansera Mk 141. Artiljerijsko naoružanje se sastoji od dva univerzalna automatska topa Mk 45 kalibra 127 mm i dva šestocevna rotirajuća (Gatling) topa Mk 15 Vulcan Phalanx kalibra 20 mm. Pored sistema raketa-torpedo Asroc, za protivopodmorničku borbu namenjena su dva trocevna torpedna aprata Mk 32 Mod 14 sa torpedima Mk 46.
Krstarice CG-47 i CG-48 nose po dva protivpodmornička helikoptera SH-2 Seasprite, a ostali brodovi helikoptere SH-60.
Za otkrivanje i praćenje ciljeva u vazdušnom prostoru koristi se radar AN/SPY-1A (CG-47 do CG-58), odnosno AN/SPY-1B (CG-58 do CG-73) koji radi u E/F frekventnom opsegu i AN/SPS-49 radar C/D frekventnog opsega. Radarski sistemi za upravljanje vatre su AN/SPQ-9A (I/J opseg, domet 37 km) i četiri AN/SPG-62 (I/J opseg), dok se za navigaciju koristi Raytheon SPS-64(V)9 (I opseg).
Brodovi klase Ticonderoga opremljeni su sa nekoliko različitih tipova sonara:
-General Electric/Hughes AN/SQS-53A/B (CG-47 do CG-55); aktivni fiksni sonar,
-Gould AN/SQR-19 (CG-54 do CG-55); pasivni tegljeni sonar,
-Sistem za otkrivanje podmornica Gould/Raytheon AN/SQQ-89(V)3 (CG-56 do CG-73 i CG-52 do CG-55 od 1998. godine); sastoji se od fiksnog aktivnog sonara AN/SQS-53B (CG-56 do CG-67) ili AN/SQS-53C (CG 68 do CG-73) i pasivnog tegljenog AN/SQR-19.
Sistem Raytheon SLQ-32V(3) namenjen je za pasivno otkrivanje emisija protivničkih radara i za njihovo ometanje. Za samodbranu od protivničkih protivbrodskih raketa mogu se koristiti šestocevni fiksni lanseri IC i radarskih mamaca Loral Hycor SRBOC Mk 36.
Pogonsku grupu broda sačinjavaju četiri gasne turbine General Electric LM-2500 koje snagu prenose na dva propelera. Ticonderoga ima dva kormila.
Krstarice klase Ticonderoga učestvovale su u borbenim dejstvima protiv snaga VRS u Bosni 1995. godine i protiv SR Jugoslavije 1999. godine.
TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE:
Puni deplasman - CG-47 i CG-48: 9590 t
Puni deplasman - CG-49 do CG-51: 9407 t
Puni deplasman - CG-51 do CG-73: 9466 t
Dužina: 172,8 m
Širina: 16,8 m
Gaz: 9,5 m
Maksimalna brzina: 30+ čvorova
Ekonomska brzina: 20 čvorova
Daljina plovidbe ekonomskom brzinom: 6000 nm
Broj članova posade: 358
izvor:
CG-47 Ticonderoga