Zid... Iza njega dises ti...
Vidim te, a ne cujem...
Osecam, a ne dodirujem...
Pruzam ti dlanove,
mokre od suza pomesanih
sa cesticama prasine sa automobila koji nosi registarski broj tvog grada...
Mozda si bas po toj prasini hodao...
Mozda i nisi...
Mozda definitivno nisam normalna...
I dalje ti saljem poljupce pred spavanje,
i dalje ti u mislima spremam dorucak...
I dalje punim kutiju, i...
Cekam te...
...