LEGENDA 80'-BOB MARLEY
Najveća ikona reggae muzike, Bob Marley bio je prvi izvođač sa Jamajke koji je postigao svjetsku slavu, predstavljajući muziku svoje zemlje i svog naroda u svakom kutku svijeta. Odtrasato je u središtu Rude Boy kulture, a okosnica njegovog života bila je Rastafari vjera. Ne može reći da je ostavrio veliki broj hitova u Americi, ali rijetki su oni poput Marleyja koji su uspjeli promijeniti muzičku i kulturnu okolinu tako duboko kao on, i ući u istoriju. Neopsorno je da je reggae dio velike R’n’R kulture, u koju je unio svoje socijlane snage i stilističke uticaje. Mrleyevim vlatsitim riječima: “Regae muzika, soul muzika, rock muzika – svaka pjesma ima znak”.
Bob Marley je svoj vlatiti posebni simoblizam crpio iz Rastafari vjere – sekte koja je veličala etipijskog cara Haile Selassie-a I, kao živog boga koji će vratiti crnce u njhovu matičnu zemlju u Africi. U Marleyjevim pjesmama pomiješani su religiozni misticizam i pozivi za političko uskrsnuće. Njegovu reggae himnu mira “One Love”, Tursitička zajednica Jamajke usvojila je kao zaštitinu pjesmu.
Rođen je kao Robert Nesta Marley 6. februara 1945.g. u St.Ann-u, na Jamajci, kao sin sredovječnog marinca – bijelca i 18-godišnje crnkinje. Marley je sa 14 godina napustio roditelje i otišao u Kingston gdje je započeo muzičku karijeru, postavši učenik lokalnog pjevača Joe Higgis-a. Njegov prvi singl bila je pjesma “Judge Not”, snimljena 1962.g.
1963. g. Marley se udružio sa pjevačima Peter-om McIntosh-om, Bunny-em Livingstone-om, Junior-om Braithwaite-om, Beverly Kelsom i Cherry Smith-om kako bi oformili sastav Teenagers, kojeg su kasnije nazvali WailingWailers. Potpisali su ugovor sa producentom Coxsone Dodd-om i snimili svoj debi, “I’m Still Waiting”. Kada su grupu napustili Braithwaite i Smith, Bob Marley je preuzeo ulogu vodećeg pjevača. Potom su, početkom 1964. g. snimili singl “Simmer Down” koji je zauzeo vrhove top listi na Jamajki. Uslijedio je niz singlova, uključujući “Let Him Go ( Rude Boy Get Gail )”, “Dancing Shoes”, “Jerk in Time”, “Who Feels It Knows It” i “What Am I to Do”. Sve u svemu Wailers su snimili 70 pjesama prije nego što su se razišli 1966.g.
10. februara 1966. Bob Marley je oženio Ritu Anderson, i oni su narednih osam mjeseci proveli u SAD sa Marleyjevom majkom i njnim novim mužem. Početkom ’67. Marley se vratio na Jamajku. sa Bunny-jem i McIntoshom formirao je sastav Wailers, a njegova muzika poprimila je novi, sporiji, rock ritam. Do tada je Marley pjevao o kulturi svog naroda, međutim sa Wailersima je tu himnu zamijenio novom duhovnim i društvenom porukom. Osnovali su svoju valstitu izdavačku kuću, Wail’n’Soul, ali pošto nisu imali dovoljno iskustva, izdavačka kuća je prestala sa radom krajem te godine.
Wailersi su se udružili sa producentskim čarobnjakom Lee Perryjem i snimili neke od najranijih reggae hitova, uključujući “Soul Rebel”, “Duppy Conqueror” i “Small Axe”. 1970. pridružili su im se basista Aston “Family Man” Barret i njegov brat, bubnjar Carlton. Sa dodatkom jakog rock ritma, Wailers su postali karibske superzvijezde.
Sa željom da steknu svjetsku popularnost, Marley je 1971.g. posjetio Chrisa Blackwella, osnivača londonske izdavačke kuće Island Records i dobio je ono što je želio. 1972. za Island su izdali album “Catch a Fire”, koji je poznat kao prvi reggae album, a bio je to i njihov prvi album objavljen van Jamajke i odmah je privukao pažnju svjetske javnosti.
Nakon kratke američke i britanske turneje, grupa je ušla u studio kako bi snimili album “Burnin’”, koji je objavljen 1973.g. , na njemu se nalazila i pjesma “I Shot the Sheriff”, sa kojom je Eric Clapton 1974. dospio na Top Ten listu singlova. Album je bio pun pogodak, a Wailers su počeli nastupati kao predgrupa nekim od najpopularnijih američkih izvođača, kao što su Bruce Springsteen i Sly, te Family Stone.
Krajem 1974.g. Bunny i McIntosh su napustili bend i započeli uspješne solo karijere, a sastav je dobio novi naziv, Bob Marley & Wailers. Vokalne harmonije su zamijenjene sa I-Threes, kojeg su činile Marleyjeva supruga Rita, Marcia Griffiths i Judy Mowatt. 1975. izdali su “Natty Dread”. Pjesma sa ovog albuma “No Woman, No Cry” dospjela je na britansku Top 40 listu. Ljeto iste godine, Bob Marley & Wailers započeli su sa prepunim arenama i rasprodatim koncertima. Dvije noći zaredom nastupali su u prepunoj Lyceum Ballroom u Londonu, a krajem te godine izdali su “Live” album. 1976. izlazi album “Rastaman Vibration”, koji je doživio veći komercijalni i kritički uspjeh, a magazin Rollling Stone, proglasio ih je bendom godine. Album je dopsio na američku Top Ten listu albuma.
Kako bi im se zahvalio omladini Jamajke na podršci, Marley je planirao održati besplatan koncert u nacionalnom Parku heroja u Kingstonu. Samo par dana pred nastup, šest naoružanih muškaraca provalilo je u Marleyjevu kuću i pucalo u njega, njegovu suprugu i menadžere. Srećom svi su preživjeli, a Marley je nakon toga održao nastup, nabijen emocijama.
Bob Marley & Wailers su 1977. izdali “Exodus”, a 1978. uslijedio je album “Kaya”. Na turneji kojom su promovisali album “Exodus”, Marley je povrijedio nožni prst igrajući fudbal, ali je odbio operaciju jer se to protivilio njegovom Rastafari vjerovanju. Za konecrt “One Love Peace Concert” na Jamajki, koji je održao 1978. Marley je od UN dobio Medalju za mir.
Bend je nastavio sa radom, objavivši 1978. live album “Babylon by the Bus”, 1979. “Survivor” i 1980. “Uprising”. Također su nastavili i sa turnejama, uključujući i nastup na Svečanosti povodom nezavisnosti Zimbabvea, te njihov najveći koncert koji su ikada održali, konecert u Milanu pred 100 000 ljudi. Tokom američke turneje krajem 1980., za vrijeme nastupa u Madison Square Gardenu, Marley se osjećao slabo. Povreda prsta koju je zadobio igrajući fudbal postala je kancerogena, a medicinski testovi su pokazali da se karcinom priširio na mozak, pluća i stomak. 11. maja 1981. Bob Marley je umro u bolnici u Miamiju. Sahranjen je na Jamajki, a za svoj humanitarni rad dobio je jedno od najvećih priznanja Jamajke, Oredn zahvalnosti.
Posthumna nastojanja, uključujući “Redemption” iz 1983. i retrospektivu “Legend” objavljenu 1984., održavali su Marleyjevu muziku u životu, a njegova slava nastavila je rasti godinama poslije njegove smrti. Čak decenijama poslije, Bob Marley je sinonim za svjetsku popularnost reggae muzike.
Nakon smrti njenog muža, Rita Marley je izdala solo album, a veliki hit postala je pjesma “One Draw”. Uprkos uzastopnom uspjehu singlova “Many Are Called” i “Play, Play”, ona se sredinom 80-tih povukla iz svijeta muzike i okrenula se odgajanju djece, a svo sedmero Marleyjeve djece zaplovilo je u muzičke vode.
19. Januara 1994. g. Bob Marley je primljen u R’n’R Hall Of Fame, na 9. godišnjoj večeri. Njegovo promotor bio je Bono Vox iz U2-a, a nagradu je primila Marleyjeva supruga Rita Marley. 7. aprila 1999. Album “Legend” dobio je 10. platiansti certifikat, potvrđujući prodaju u više od 10 miliona primjeraka. Ovaj album je skoro deset godina bio je najprodvaniji album izdavača Island Recordsa, a i dalje je najprodavanji reggae album u istoriji muzike, te najprodavaniji album nekog izvođača sa Jamajke
Bob Marley
Linearni način
