Diskusije o Kosovu
Ovih dana (nedelja, meseci...) srpski mediji bruje samo o Kosovu. Kako se neki pregovarački tim bori za opstanak Kosova u Srbiji, kako nam zli zapadnjaci na čelu sa Ahtisarijem opet rade o glavi, kako... Muka mi je više od svega toga, i jedva čekam da se i na tu priču stavi tačka. Kao prvo, o kakvom pregovaračkom timu se priča ako mi zastupamo ispravan stav: ako neko zna da je u pravu, i da je pravda na njegovoj strani - on ne pregovara. Tu su onda stvari više nego jasne.
Kosovo je, međutim, izgubljeno odavno, a taj gubitak je potpisom verifikovan onog dana kada je potpisan Vojno-tehnički sporazum u Kumanovu (09.06.1999. godine). To je činjenica koju je trebalo prihvatiti tada, i otvoreno reći Srbima koji su ostali da žive pod šiptarskim terorom da zajedno sa vojnicima i policajcima dođu u Srbiju. Milošević i njegovi generali su, međutim, to tada slavili kao pobedu, i najavljivali masovni povratak u "srpsku južnu pokrajinu", voditeljke dnevnika su svršavale uživo na pomisao o mudroj pobedi protiv najjače sile na svetu, a kada je Milošević oteran govnjivom motkom sa vlasti ove nazovi demokrate su ostale sa vrelim krompirom u ruci. Treba reći narodu kako stvari stoje, a to se nikome ne radi, jer je poznato kako prolazi glasnik koji donese loše vesti.
I što se više bliži trenutak istine, jer međunarodna zajednica ide dalje i privodi stvari kraju, to su političarima usta punija patriotskih fraza: ne damo Kosovo, odbranićemo suverenitet i teritorijalni integritet, Kosovo je kolevka srpstva, itd... A to je karta na koju je Milošević uništavao ovaj narod godinama: lažni i naduvani patriotizam. Srbi su nebeski narod, Srbi protiv svih, slomiće se Amerika, slomiće se NATO... Neće se niko slomiti, i niko neće sačuvati ono što je odavno otišlo, samo nam bacaju prašinu u oči, a mi po ko zna koji put pušimo istu priču.
Pa dokle BRE???
I odakle nam uopšte pravo da odlučujemo u ime tog naroda dole? Opet Srbija hoće na silu da zadrži nekoga ko želi da se odvoji? Treba li nam još jedna Oluja? Treba li nam ponovo rat? Trebaju li nam ponovo sankcije?
Meni ne trebaju. Dosta mi ih je za ceo život. Dajte da se rasparča to što je preostalo, jer će otići i ovako i onako, pa da pokušamo da skupimo komadiće ovih bednih života i da pokušamo makar svojoj deci ili unucima da ostavimo u amanet bar deliće dostojanstva i ljudskosti.
|