Manastir Sveti Stevan
Manastir Sv. Stevan nalazi se nadomak Niša.
Nastanak manastira Svetog Stevana u Lipovcu, je posledica strašnih prilika u kojima se nalazila Srbija za vreme vlade despota Stevana Lazarevića. To je kraj 14. i početak 15. veka.Jedan od pridošlih monaha u ove krajeve, inok German, najverovatnije i osnivač ovog manastira posvećena Preobraženju Gospodnjem.
Po mišljenju nekih naših istoriografa, a na osnovu natpisa koji se nalazi iznad portala zapadnih vrata u crkvi manastira Sv. Stevana, inok German je ne samo osnivač nego i ktitor manastira. Međutim, ovo nije tačno, inok German je svakako osnivač manastira, ali ne i ktitor, budući da su ktitori bili oni koji su obezbeđiva materijalna sredstva, kako za gradnju, tako i za izdržavanje manastira. U ovom slučaju ktitor crkve Preobraženja bio je nesumnjivo despot Stevan sa svojim bratom Vukom Lazarevićem.
Severno od hrama manastira, na vrhu planine Leskovik, ogranak Ozrena, postoje razvaline antičkog grada Lipovca po kome je i manastir dobio ime, a sa njim i selo u podnožju planine. Njegova prošlost još nije ispitana. Neki su geografi i istoričari uzgred i dosta površno pisali o ovom gradu bez dovoljno argumenata. Poznato je da su se još Vizantinci, a kasnije i svi drugi osvajači ovih predela koristili ovim utvrđenjem. Despot Stevan Lazarević je grad Lipovac obnovio i u njemu boravio neko vreme sa vojskom. U vreme turskih osvajanja grad Lipovac je mnogo puta napadan te je zbog toga i sam manastir često stradao. Turci su manastir često pljačkali a monahe ubijali i razgonili ih iz manastira. Severno od manastira u mestu zvanom "Kolibe" nalazila se jedna dosta velika zajednička grobnica nazvana od naroda "Svete kosti".
Crkva Preobraženja Gospodnjeg u Lipovcu je malih razmera kako građevina, ali deluje skladno i ukusno. Po svojstvima arhitekture pripada grupi manastirskih crkava koje su podignute u poslednjoj četvrtini 14. veka u Srbiji. Karakteristično je za ovaj period da se manastirske građevine bitno razlikuju od onih iz vremena Nemanjića. Nisu niti velike, niti raskošne. Odlikuje se bogatom i ukusnom ornemantikom spolja i iznutra.
Crkva Svetog Preobraženja ima kube, glavnu oltarsku i dve pevničke apside sa po jednim prozorom. U njoj se živopis iz prvobitnog perioda nije sačuvao u celini. Ostao je jedino, i on nedovoljno očuvan, lik Pandokratora u kubetu, kao i delovi nekih fresaka u pandantifima iz 16. veka. Ostatak živopisa je dosta mlad, iz prve polovine 20. veka, i bez neke naročite umetničke vrednosti, ali istini za volju dosta skladno ukomponovan u celokupno crkveno zdanje.
Prilično prostrana manastirska porta sređena je za vreme igumana Dionisija, kao što su sređene i popravljene manastirske zgrade i konak, i ograđene divnim zidom dužine 360 metara sa petoro vrata. Izvan manastira je napravljena česma i izvedena voda za potrebe posetilaca manastira i za putnika namernika.
__________________
... rekli su mi da je došla iz provincije... strpavši u kofer snove i ambicije...
|