Moja iskustva su slichna tvojim Cyber.Nije to nikakvo chudo, jer, ne samo manastiri i crkve, vetj i svi objekti koje je chovek napravio, unose nam neku vrstu nagonskog respekta, valjda prema nekakvoj mudrosti vrste, koja je sublimirana na takvim mestima i isijava, pogotovo na onim mestima shto datiraju u davnu proshlost...Nekada mi se chini, da mi savremeni ljudi, imamo, ad hoc, nekakav potcenjivachki odnos prema precima, i tek u bliskom susretu sa njihovim senima, na nekom svetom ili velelepnom mestu, shvatimo da smo, takvi kakvi smo, obrazovani i inteligentni, minorni u odnosu na njih, jer mi znamo za njih, oni su uspeli, a da li ce iko od nasih potomaka, ikada stajati na takvom nekom mestu, i tako razmisljati o nama, to nikada necemo saznati, jer je za filtriranje sushtinske mudrosti, od trenutno aktuelnih stavova vrste, ipak potrebna vremenska distanca.
Uhh...srochih ga nekako.
