U snu sanjam tvoje lice..
Crne ochi lastavice...
Kose plave, noge bose...
shto gaze po pahuljama rose...
Rosa pala, jutro nam se budi...
Mene moje secanje zabludi..
Sanjah li ja lastavicu svoju...
Ili neku ptichurinu koju...
Dok se mijem, i ochi odmaram...
Ja se svojoj sobici otvaram....
Nikom nije sada tako teshko...
Kao meni sobo moja mila...
U snu mi se prikazala neka chudna sila...
Progovara soba tu iz kutka....
Kao da je u njoj neka lutaka...
Nije ti se prikazala ptica...
Nit` je ptica nit` je neka grabljivica...
Vec si svoju lastavicu snio...
U bolu joj lepo govorio...
Da ti dodje i izlechi sne...
i donese usne voljene...
Da ti njojzi ne patish vishe...
Jer i ona za tobom uzdishe....
__________________
Chovek je onoliko velik, koliko je sposoban da se uzdigne iznad svih nepravdi...
|