U svakom slucaju, ja sam hriscanka, pravoslavka, oficijalno. Medjutim, sebe smatram agnosticarkom. Na pitanje da li Bog postoji, ne mogu da odgovorim jasno sa "da" ili "ne", jer definitivno nije DOKAZANO da je tako ili nije.
Za mene je to pitanje nepotrebno, dobra je podloga za diskusiju.
Moj stav je daleko od stava Ateizma. Ateizam negira samo postojanje Boga, a Agnosticizam se bavi pitanjem DOKAZIVANJA, a ne neigranja postojanja vise sile.
Agnosticizmom nisam pocela "svesno" da se zanimam, vec se to pitanje jako dugo vrzmalo u mojoj glavi. Posto sam vec u par navrata naglasila, da sam ja opaki protivnik crkve, njihovih stavova i da mi je skoro vulgarno i neoprostivo, da slepo verujem u INSTITUCIJU, koja je ubila toliko miliona ljudi tokom ovi par vekova.
Evo par likova, od kojih sam se indirektno naucila agnosticizmu, nesvesno, vec samo citajuci njihova dela:
Konfuzius (551–479 p.n.e.)
Anaxagoras (499–428 p. n. e)
Protagoras (490–411 p. n. e.)
Thomas Hobbes (1588–1679)
Charles Darwin (1809–1882)
Herbert Spencer (1820–1903
Thomas Henry Huxley (1825–1895)
Bertrand Russell (1872–1970)
Karl Löwith (1897–1973)
Albert Camus (1913–1960)
enjoy
