Auh, mnogo tesko pitanje.
Po meni, ali samo po meni, srpska knjizevnosti je nekako ..."umrla" smrcu Danila Kisha. Svaka cast Miloradu Pavicu, ali ne moze on sam da popuni ogromnu rupu, koja je nastala.
Nasa knjizevnost u svetu je trenutno ...ne moze se reci da je "u svetu", jer nisam skoro nasla i jednu knjigu naseg knjizevnika u nekoj od polica knjizare u koju idem, a tamo ima pisaca iz celog sveta.
E sada, Mirjanu Bobic Mojsilovic sam jednom pocela da citam, ne znam vise ni kako se zove knjiga. Negde na pola sam skapirala, da je to jedna od onih knjiga, koje jednostavno ne mogu da procitam, pa makar "pala glava". Ljiljanu Habjanovic Djurovic isto nisam citala, prelistala sam neke knjige u septembru, jednostavno me ne privlaci.
Marko Vidojkovic je ...ocajan pisac, ali kvalitetan ke**ator. Pogodio je "zicu" mladih ljudi, stvari koje pise ljudi dozivljavaju "blisko", naravno sve je to extermno preterano, no je ipak blize nego bilo sta drugo, bar danasnjim klincima. Za njega sam "emotivno vezana", tj. njegove knjige sam dobila na poklon od meni jako drage osobe, jer je ta osoba odlucila "da ti pokazem kakva ponekad umes da budes".
A Zorana Ciricica...Njega gotivim, jako.
__________________
.
|