Oko 5 godina sam provela van zemlje, od početka do sredine devedesetih. Živela sam relativno blizu, u Engleskoj i na Kipru. Htela sam da crknem od tuge za Beogradom, mojom ulicom, Bulevarom revolucije, prijateljima, pozorištem, tramvajima, našom televizijom... Onda sam smišljala šta sve kod nas ima, a tamo nema, pa mi je čak i ren nedostajao... Pa sam onda počela da primećujem kako su oni ružni i neobrazovani (tamo su se Jugosloveni zaista i na ulici razlikovali po: visini, lepoti i čistim cipelama, a o opštoj kulturi da ne govorim) i na kraju se spakovala i vratila u ovaj haos (jeste haos, ali je
naš). Ne bi mi palo na pamet da odem preko na duže od nedelju dana, mada sam tamo daleko udobnije živela.
Interesuje me kako se osećate vi koji živite preko, da li ste se "primili" tamo gde jeste ili imate osećaj da ste deo drugog sveta, da ste tamo samo privremeno, pa ćete se vratiti? Da li ste nostalgični kao ja ili vam je svejedno gde živite?