Prastara je izreka koja kaže da je u zdravom telu zdrav duh. I kada se to kaže misli se na sport. Misli se na to kako je važno baviti se nekim sportom i razvijati svoje telo na pravi način, a samim time će nam i duh biti zdrav. Niko ne kaže da smo zdraviji ako se bavimo atletikom umesto fudbalom, boksom umesto jedriličarstvom, itd... I nikada niko (pametan) nije ni pokušao da upoređuje različite sportove, i da kaže da je jedan bolji od drugog, drugi od trećeg...
Identičan princip bi trebalo da se primenjuje i kada je religija u pitanju: važno je da čovek veruje u nešto. Da li je to Bog, Allah, Buda, itd... - potpuno je nebitno. Da li je pravoslavac, katolik, musliman, budista - takođe je nebitno. Bar bi trebalo da bude. Ukoliko čovek u istinskoj veri u prave vrednosti i u prirodnu ravnotežu pronađe svoj unutrašnji mir - potpuno je nebitno kako će se ta religija zvati. To što se razvojem društva došlo do podela na ove ili one sasvim je druga tema. I ta promena vere zbog udaje/ženidbe, ili iz sličnih razloga, to je ništa drugo do marketing: kako lični, tako i verski. To je kao kada bi se reklo da je normalno i poželjno da žena kada se uda počne da navija za fudbalski klub za koji navija i muž, ne zato što ona voli taj klub, već zato što tako treba. Obično sranje...
Promenu religije kod sklapanja brakova podržavam samo u slučaju da jedan od partnera insistira na sklapanju crkvenog braka, a drugi to prihvati, te da bi se ispoštovala procedura neko mora da se "prilagodi". Sve ostalo je.... Rekoh gore.
|