Abolicionisti smatraju da bi drzava morala da se izdigne "iznad obicnih ljudskih strasti" i da ne likvidira svoje gradjane, pa makar to bili i najtezi zlocinci.
Drzava ima i racionalnu i moralnu obavezu da ne eliminise svoje drzavljane jer smrtna kazna nikada nije jedino i najbolje resenje. Uvek postoje blaza i humanija sredstva a, uz to, i efikasnija. Izvrsavajući smrtnu kaznu drzava priznaje da je i pedagoski omanula.
Sa druge strane, zadrzavajuci smrtnu kaznu, ona priznaje da ne veruje u vaspitanje i prevaspitanje, kao opste prihvacene socijalne i pedagoske kategorije.
Na osnovu toga, smrtna kazna nema svoga pravno-politickog, socioloskog ni moralnog opravdanja jer iako, eventualno postoje nepopravljivi zlocinci, to ne oslobadja drzavu obaveze da umesto smrtne kazne, kao apsolutne, ne postigne cilj sa drugom liberalnijom i covecnijom.
|