Apsolutno ne ... Pa koliko to god izgledalo nekome čudno ...
Ako smo mogli izroditi troje dece, izvesti ih na put (doduše dvoje još školujemo sledećih nekoliko godina, ali da je nužda oni već i danas imaju svoj hleb u rukama), ako smo prošli kroz dosadašnji život i dobro i zlo, ako je žena sa troje dece ostala uz mene kad sam bio u takvom fizičkom zdravstvenom stanju da sam čak ponekad zaželeo da ne budem ni sam sa sobom odnosno kad je bilo pitanje hoću li "uopšte biološki opstati" ili "ću putovati na put bez povratne karte" jer stanje je bilo "stani-pani" ...
Lekarski rečeno: "Pokazaće vreme ... Trebate sačekati" ...
Mislim i da sad nakon svega toga "zlatom pišem, a govnima pečatim" ... Ne pada mi ni na kraj pameti ...
Imam sve što mi treba ... Zadovoljan sam i onim i onima što me okružuju ...
Nikada u životu nisam tražio helba nad pogačom ...
A ponavljam mnoge se stvari proživljene u jednom skladnom zajedničkom životu stvarno u ne mogu zaboraviti, zarad eventualno nekog malog "trenutačnog zadovoljstva" ...
P.S.
Kao što ni zlato nije sve što sija, tako ni žena nije sve što leži ...
|