1989 - Rodjen u Bugojnu,BiH
Prve 3 godine zhivota zhiveo sam na imanju pokojnog dede koji se bavio stocharstvom.
Na tom istom imanju zhiveli su moj otac,chetvoro brace sa svojom decom i zhenama i ocheva sestra.
Po prichama sam skontao da se zhivelo ok. Imali su dosta stoke .. Zdrav seoski zhivot.. Onda..
1992 - RAT
Bezhanje u Srbiju. Zhiveli smo neko vreme u jednom naselju. Secam se kao kroz maglu par stvari..
Bucmaste "tete" koja me zvala par puta kod nje kuci da gledam crtace i jedem kod nje.. Tada sam prvi put kod nje jeo kupovni hleb, koji sam tada zvao kolach.
Ochevih par dolazaka sa ratishta. Secam se isto jednom tata dolazi sa zamotanom nogom.. Majka plache.. Tata je smiruje kao sve je u redu.. Ja nemam pojma o chemu se radi.. Posle tata odmotava zavoj i vidim rupu u nozhnom mishicu.. Meni je toliko bilo zanimljivo da sam mor`o da gurnem prst u tu rupu i nije mi bilo jasno shto se tata derao tada toliko.. ^^
Posle nekog vremena i josh par selidba selimo se u RS, u naselje koje je bilo muslimansko ali su svi pobegli za vreme rata.. Doshli smo medju prvima i spavali u sportskoj sali sa josh nekim ljudima.. Posle su nam dodelili neku kucicu u kojoj smo zhiveli neko vreme... Posle su nam dodelili vecu jer smo kao petochlana porodica zhiveli u dnevnom boravku i jednoj sobi.. Tu smo proveli oko 7-8 godina..
Secam se dana kad sam trebao da se upishem u shkolu.. Bio je bash lep dan i bio neobichno srecan jer treba da krenem u shkolu.. Na putu do shkole majka sretne nekog choveka koji joj kazhe da su poginuli neki ljudi,nabrajajuci njihove nadimke(svi su bili ochevi poznanici i drugovi ),ali nije spomenuo tatu.. Tad se nisam upisao jer je majka previshe plakala i brinula se shta li je sa tatom pa smo se vratili nazad kuci.. Tata se vratio posle na svu srecu.. Ali skroz drugachiji..
Radio je svaki fizichki posao koji se mozhe raditi samo da bi nas prehranio..
1996 - Dolazi na svet moja mladja sestra. Secam se ocheve srece i priche o "novom pochetku"... Tih par godina zhivelo se nekako.. Ochi zheljne svega ali se sastavljao kraj sa krajem.. Onda je otac pocheo da pije.. Secam se dosta pricha o ratu sa njegovim prijateljima .. onako uz pivo.. Posle je pocheo i da tuche majku.. Sve vishe i vishe nervoze u kuci.. Oko 2000e muslimani pochinju da se vracaju, jer su i oni kao i mi izbeglice i vracaju se u svoje kuce.. Dobili smo delozhaciju medju poslednjima jer je gazda te kuce zhiveo u inostranstvu i nije planirao da se vrati.. Secam se dosta tucha sa muslimanima.. Prepucavanja sa psovkama "chetnichke majke" i "balijske majke".. Retko sam se tukao.. chak sam par puta i branio muslimane koji su tek dolazile.. Sa jednim sam se chak i sprijateljio i svaki dan smo igrali basket.. Ponekad razmishljam.. Mozhda je bash moj tata ubio njegovog tatu.. Ali smo mi ipak i dalje igrali kosharku...
Posle delozhacije.. Opet selidba.. Samo shto smo sada morali placati kiriju... Gde god odemo kirija se poveca posle nekog vremena pa opet selidba sa sve nervozom, svadjom i alkoholom..
Opshtina nam je na kraju dodelila plac u izbeglichom naselju.. Otac je prichao neshto o pravljenju kuce ali za nju se nije nishta moglo odvojiti.. jer se i ovako zhivelo bedno sa kirijom, velikim troshkovima a malim primanjima.. Brat odlazi od nas jer nije vishe mogao da trpi oca i pochinje da zhivi sam... Starija sestra se udaje..
Ja sam se vec promangupisao.. ostajao do kasno u gradu.. radio neke stvari koje nisu bash za pohvalu.. par puta bezhao od kuce jer nisam mogao da trpim sranja.. Vracao se opet i nastavljao da trpim..
I odjednom... Razvod roditelja.. Majka vishe nije mogla da trpi ochevo pijanstvo i udarce.. i sa mladjom sestrom pobegne kod starije sestre i njenog muzha.. Njih 4ovoro i beba (sestrin sin ) su zhiveli u 2 skuchene prostorije... Skontao sam da tu za mene nema mesta..
Sa 15-16 godina pochnem da radim u igraonici gde sam i spavao.. Skoro godinu dana sam radio od 17:00 do kasno u noc.. Ujutro u shkolu pa opet na posao..
Otac je spavao u nekom kontejneru za radnike.. Radio na gradjevini .. Sve shto zaradi popije..
Brat se ozhenio.. Zhivi i dalje pod kirijom sa zhenom..
Posle skoro tih godinu dana, otac dodje sebi.. Skontao da ne mozhe vishe tako.. I napravi od dasaka(lamperije) kolibicu sa samo jednom prostorijom.. Posle uz malo moje i vishe bratove pomoci napravi josh jednu dodatnu prostoriju.. Brat i ja nagovorimo majku da mu se vrati.. Onda smo mladja sestra, otac, majka i ja zhiveli u te dve prostorije.. Ali je opet otac pocheo da pije.. ali u manjoj granici koja se povecavala.. Kad sam zavrshio shkolu skontao sam da tu nema mesta za mene.. I odem...
Sada zhivim pod kirijom.. Plata mi je 300 maraka, kirija 120.. Pored ovog posla ponekada radim sa bratom moleraj.. Koliko mogu.. Ni sam ne znam kako uspevam da prezhivim.. Al` mi je dobro.. Ne zhalim se..
Brat je nedavno kupio plac na kredit.. Zhena mu je trudna.. Sada mora da placa i kiriju i kredit...
Otac sada radi u Srbiji.. Na izgradnji mostova.. Dolazi mesechno na 2-3.. Pomalo radi neshto na placu..
Sestra je dobila josh jedno dete.. dakle zhivi sa muzhem i dvoje dece .. Isto pod kirijom...
Ko zna kad cemo svi da imamo svoje neshto... Mislim imacemo.. Valjda... Ali taman to kad ostvarimo .. Vreme je u grob....
Ali opet se zhivi i gura... I pored konja,pardon, konj je plemenita zhivotinja.. izrazicu se xerox-ovim rechima.. "malog choveka" kao shto je dusanonline koji misli da je izbeglicama lako i da su neradnici i pijandure... Koji ima predrasude zbog ljudi koji su znali da se snadju(chitaj krali) u ratu i ostavljali za posle..
Ali dobar je dusan.. Nije on losh... Ima ih i gorih.. Kojima je krivo shto se narod kida i ide mu na bolje, pa mora da ga sprechava i jebe u mozak zbog toga... A i mora da se "bavi" u svom zhivotu nechim.. jer mu je previshe dosadno od svih silnih para koje dolaze sa svih strana... Ali ni njih ne kriivm.. Shta cesh .. Jadni ljudi moraju nechim da se zanimaju...
jsladja, i zbog tvoje izjave sam se razocharao i izgubila si moje poshtovanje prema tebi..
__________________
Time always seems to be passing by
It never waits for me...
If I could do it all one more time
I wouldn`t change a thing!
|