VI
Konflikt
Postoje mnoge indicije da se Red Zmaja nikako nije podnosio sa Teutoncima, mada
niko ne navodi konkretne razloge. Cela stvar je kulminirala tako što je Red do nogu
potukao Teutonce kod Tanenberga u julu 1410. godine. Zanimljivo je i da istorija ne
imenuje konkretno Red Zmaja, već se kaže da Sigismund odbija da ukaže pomoć koju
mu traže Teutonski vitezovi u predstojećem napadu koji protiv njih spremaju poljski
kralj Vladislav IV (član reda) i litvanski vojvoda Vitold (takođe član reda za koga se
tvrdi da je bio paganin). Začuđujuće je i to da su samo dve zemlje čiji vladari
pripadaju Redu navodno za manje od dve godine sakupile vojsku koja je s lakoćom (a
na to ukazuje činjenica da su se Teutonci dali u beg nakon kratkog vremena) 11.000
Teutonskih vitezova i 17.000 njihovih saveznika.
Vlad III Drakula nastavlja tu „tradiciju“ tako što Teutonske trgovce širom svog
kraljevstva nabija na kolac. Crkva politički uzvraća udarac tako što uveliko satanizuje
tada najpoznatijeg člana reda, potpuno preterujući njegovu okrutnost, količine ljudi
koje je ubio, itd. Ti pamfleti koje je crkva tada izdavala bili su jedan od povoda za
nastanak kasnijeg romana Brama Stokera.
VII
Škotska
Prateći dalje heraldiku i uniforme Reda Zmaja, neočekivano stupamo na tlo Škotske.
William Wallace (1270 – 1305), čuveni borac za škotsku nezavisnost bio je sin
„nepoznatog viteza“ (dakle ne seljaka kao što prikazuje „Braveheart“), za koga se
tvrdi da je bio ili Sir David Saville, vitez i vazal Stjuartovih, Sir Malcolm Wallace ili
Sir Alan Wallace. Kralj Edvard I je iskoristio političku nestabilnost škotske nakon
smrti kralja Aleksandra III i okupirao ih nakon neuspelog diplomatskog preuzimanja
kontrole.
Istorija navodi razloge zašto Wallace pokreće bitku protiv Engleza uglavnom vezano
za osvetu. Da neko iz osvete što ga Englezi maltretiraju pokreće narodni ustanak malo
je preambiciozno, kao i to da neki čovek to tek tako može uraditi. Bilo kako bilo, rat
počinje i nakon bitke kod mosta u Sterlingu, gde Wallace pobećuje engleze, Robert
Bruce ga čini vitezom.
Legenda pak tvrdi da je Wallace, nakon što mu je otac ubijen u otporu protiv Engleza,
odveden u Veneciju (spekulativni centar Reda Zmaja u to doba) od strane strica
(monah koji je pripadao redu), gde je naučio njihov način ratovanja i zatim poslat
nazad u Škotsku da sa Brusom otpočne borbu za nezavisnost. To bi objasnilo i
njegovo poznavanje vojnih doktrina koje je uspešno upotrebljavao protiv Engleza.
Bitka kod Folkirka se pretvorila u veliki poraz za škote. Ipak, iz nje se može izdvojiti
dvoboj koji su vodili Wallace i Brian de Jay, majstor engleskih Templara, u kome
Wallace ubija svog protivnika. Nakon poraza, Wallace odlazi u francusku kod kralja
Filipa IV (koji je uništio Templare) i traži njegovu pomoć. (Ove dve stvari, u slučaju
da je Wallace stvarno bio u Redu Zmaja, može biti i izvor negativih stavova koje su
engleski Templari tada razvili prema “Zmajevima”)
Nakon njegovog povratka u Britaniju Wallace ubrzo biva uhvaćen i pod velikim
mukama usmrćen.
Robert Bruce, nakon mnogostrukih prihvatanja i kršenja sporazuma sa kraljem
Edvardom I, nastavlja borbu za nezavisnost.
Bruce pred crkvenim oltarom napada svog političkog protivnika Johna Comyna i
razbija mu glavu. Nakon što je čuo da je Comyn preživeo taj napad, Bruce šalje svoja
dva pomoćnika da dokrajče ranjenog čoveka. Zbog tog čina katolička crkva 1306.
ekskomunicira Brucea. Ovo je možda bila prekretnica u njegovom životu, jer, kako
neki izvori navode, Templari koji su takoņe ekskomunicirani 1307. beže u razne
pravce, a mnogi među njima tokom sledećih nekoliko godina i u Škotsku, gde papska
bula protiv njih nije imala efekta. Tu im Bruce, koji je 1306. postao škotski kralj,
pruža azil i 1314. (kada je na lomači spaljen Jaques de Molay), nakon niza neuspeha i
potpunog oslabljenja on postiže veliku pobedu nad Englezima kod Banokburna. Toj
pobedi, kaže se, doprineli su upravo ti pridošli Templari. (Koji, kako se dalje tvrdi, tu
osnivaju i prve škotske Masonske Lože, istinitost čega ipak nije predmet ovog teksta.)
William Wallace
Zaključak:
Izvori o istoriji Reda Zmaja su očigledno veoma fragmentirani i nepouzdani. Sve ovde
navedeno se možda tako zbilo, a možda uopšte i nije. Pokušavajući da pažljivo
balansiram između legende i istorije, izbegavajući zamku tumačenja koja bi nas
odvukla u mitologiju (mada i takav tekst ne bi bio loš, čisto kao inspiracija), napravio
sam neke teorije koje su mi delovale “prihvatljivo”. Dok neko sa više vremena, znanja
i sredstava ne krene u potragu, ovo je najviše što se za sada moņe reći.
Šta se desilo sa redom, da li je stvarno ubrzo raspušten nakon smrti Sigismunda, da li
je nastavio da deluje, i do kada, pa čak i da li postoji i danas, sve su pitanja na koje ne
postoje sigurni odgovori. Nadam se ipak da je sve ovom bilo od pomoći
zainteresovanim istraživačima.