Red Zmaja
Dostupni podaci kod pažljivog istraživača daju više pitanja nego odgovora. Zato
postoje najrazličitije teorije o njemu, neke fantastične, neke besmislene, neke jako
stare (o tome kasnije). Zanimljivo je ipak, pre svega, primetiti da red te veličine i
političke važnosti skoro da uopšte nije zastupljen u literaturi. Poput Illuminata, Red
Zmaja se uglavnom spominje „u prolazu“, kao napomena ili u nekoliko rečenica i još
niko nije napisao ozbiljnu knjigu o tim temama, kao što ih ima na desetine o
Templarima i Masonima ili o Sionskom Prioratu, (čije postojanje mnogi čak i
osporavaju) ... zašto je tako?
I
Heraldika
Simboli Reda Zmaja su vrlo bitni za povezivanje određenih elemenata, te ću krenuti
od njih.
Oficijelni Grb Reda Zmaja zvanično prikazuje „biblijsku zver“ (zmaja) koju je
prikovao krst Svetog Đorđa, ali da li je stvarno tako jednostavan simbol?
Hajde da razjasnimo stvar sa manje akademskog ugla, čime smo oslobođeni profanih
tumačenja. (O pogrešnom predstavljanju zmaja kao emanacije palog takođe kasnije
možemo povesti diskusiju).
Zmaj zapravo predstavlja 4 elementa:
01. krila = vazduh; noge = zemlja; krljušt = voda + bljuvanje vatre
02. Svaki element u drevnim verovanjima poseduje sopstvenu „vrstu“ zmaja.
Krst na njegovim leđima predstavlja peti element, onaj koji ih sve povezuje,
kontroliše i daje im svrhu. Krst putem repa davi zmaja i sputava njegovu prirodu, daje
mu mudrost, što se opet potvrđuje sličnošću celokupnog simbola sa Ouroborusom!
Oficijelni „plameni“ krst reda. Kaže se da svaki plameni jezičak predstavlja određenu
vitešku vrlinu (kao što je slučaj sa 8 špiceva na Malteškom Krstu).
II
Nastanak Reda
1408. godine u Mađarskoj kralj Sigismund (kasniji Sveti Rimski Car) okuplja tadašnje
evropsko plemstvo zarad osnivanja reda koji će braniti Evropu od „nevernika“, tvrdi
zvanična istorija. Zvanično, red je bio katolički i „nevernicima“ nisu smatrani samo
muslimani, već i pravoslavni hrišćani. Neizbežno se odmah nameću sledeća pitanja:
- Kako je moguće da postoje podaci o vitezovima tog reda koji datiraju mnogo pre
15tog veka?
- Kako jedan katolički red može za velikog majstora imati čoveka koji je u jako
lošim odnosima sa papom?
- Kako jedan red, koji sve nekatolike smatra nevernicima, u svom članstvu ima
mnoštvo pravoslavaca i čak nekoliko pagana?
Kada je dakle, i zašto, nastao Red Zmaja, kada je prestao da funkcioniše ili još uvek
postoji negde su za sada pitanja na koja niko ne može dati ozbiljan odgovor.
Jedna teorija jeste da je Red Zmaja naslednik Reda Svetog Đorđa (osnovan 1318.),
kome su navodno, izmeņu ostalog, pripadali Miloš Obilić, Toplica Milan, Kosančić
Ivan, Vuk Branković, kao i sam Knez Lazar. Ovo poslednje na prvi pogled deluje
neprihvatljivo, ali kada se zna da je Redu Zmaja zasigurno pripadao Lazarev sin
(Despot Stefan Lazarević), kao i da se članstvo u redu prenosi s generacije na
generaciju (kao u slučaju loze Drakul, o čemu će kasnije biti reči), tvrdnja deluje
prihvatljivije. Postaje očigledno da, pre nego što nastavimo sa istraživanjem porekla
reda, moramo se još produbiti u njegove istorijsko zvanične i nezvanične članove.
III
Članovi Reda
Razni izvori otvoreno navode sledeće pripadnike Reda:
Miloš Obilić
Toplica Milan
Kosančić Ivan
Vuk Branković
Knez Lazar
Kralj Tvrtko (Bosna)
Despot Stefan Lazarević
Car Sigismund
Janoš Hunjadi
Alfonso V, kralj Napulja
Kralj Vladislav, (Poljska)
Vojvoda Ernst (Austrija)
Kristofer III, vojvoda Bavarske i kralj Danske
Vojvoda Tomas Maubrej (Norfolk)
Vlad II Drakul, (Vlaška)
Vlad III Drakul (Tsepes („nabijač na kolac“)), (Vlaška)
Oswald von Wolkenstein
IV
Srbija
a.) Zakon o Rudnicima
Dokument pod ovim neuglednim nazivom bio je u opticaju još pre Kosovske Bitke i
krije jednu zanimljivu tajnu. Naime, u uvodnom delu zakona postoji citat Stefana
Lazarevića: „i dođoh u svoj grad Novo Brdo, i skupi se sav sabor gradski i zatražiše
od gospodstva mi da im učinim zakon o rudnicima što su imali za prve gospode i
svetopočivšeg mi gospodina roditelja kneza Lazara. I gospodstvo mi se savetovaše sa
vlastelom i zapovedih da se nađu 24 dobra čoveka iz drugih mesta koja rudu imaju
da im učine zakon kako je i ranije bilo“.
Zanimljivo je napomenuti da su baš svi raniji primerci ovog zakona uništeni ili
nestali upravo u periodu posle bitke između 1389. i 1402, te je morao biti ponovo
napisan po sećanju.
Što se tiče imena koja su vezana za ovaj dokument, izraņen po nareņenju članova
reda, jedno od njih je izvesni Vukman Jogović koji je kasnije bio izaslanik na dvoru
Kralja Alfonsa Aragonskog, čija je loza takoņe već dugo bila u redu.
Što se dublje zalazi u detalje u vezi sa ovim dokumentima, teže je otarasiti se
poređenja tih „Srpskih Rudara“ sa „Engleskim Zidarima“, t.j. navodnim pretečama
današnjih Slobodnih Zidara. Neobična važnost i nedorečenosti u vezi sa Zakonom o
Rudnicima podjednako su čudni kao ezoterijsko/filozofska učenja koja su se, ničim
opravdano, navodno odjednom stvorila na radovima zidarskih esnafa. Objašnjenje da
su plemići i intelektualci osetili toliku fascinaciju mazanjem maltera na komade
kamena da su stajali u redu za počasni prijem u zidarske esnafe podjednako je
smešno kao i umešanost vitezova i najvećih ličnosti iz tadašnje srpske diplomatije i
prava za rudarstvo.
b.) Obilić
Ubrzo posle Kosovske Bitke, humanista iz Firence Kolučo Salutati govori o nekakvih
„12 zaverenika“ koji su se probili do šatora turskog sultana, od kojih mu je jedan tu i
presudio. Tih 12 se često spominje kao odred dvanaestorice vitezova reda zmaja
kojima je cilj bio da usmrte Murata, a taj jedan, sudeći po mnogim izvorima bio je
Miloš Obilić (da ovde upotrebim najprihvaćenije od mnoštva varijacija njegovog
imena). Ono što je zanimljivo kod ovo lika koga zvanična istorija još uvek ne
priznaje u potpunosti, jeste njegov nadimak Zmajev Sin, kao i priča o njegovom
začeću. Naime, tvrdi se u mnogim pesmama i starim spisima da mu je otac bio
nekakav „zmaj“:
- „Baba ti je zmaje iz oblaka“
- „od zmaja je nasledio mladež, a na mladežu bič vučje dlake... pogled mu je bio
zmajovit“
- „majka mu Jana zače ga sa zmajem“
Nasuprot mišljenju nekih istoričara da se radi o mitu Miloševe nadljudskosti, odgovor
je mnogo prostiji. Njegov otac je bio vitez reda, a kao „prezime“ je nosio tu titulu
(zmaj). Kome ova uobičajena praksa reda delkuje neverovatno, neka baci pogled na
Drakule, koji su to prezime takođe prihvatili nakon stupanja u red. Drakul na
rumunskom znači „zmaj“.
Pripadnost redu mu se pripisuje i zbog njegova dva legendarna „pobratima“, Toplice
i Kosančića, koji su ponekad sa njime prikazani kao trio u istovetnim uniformama.
c.) Lazarević
Sin kneza Lazara bio je čuveni vitez svog vremena. Tvrdi se da je imao vitešku školu
koju je pohađao čak i nemački pesnik Oswald von Wolkenstein. Bio je navodno
visok daleko preko dva metra i predstavljao je impresivnu pojavu na bojnom polju.
Bio je jako cenjen kako na domaćoj tako i na stranoj političkoj sceni. Smatra se
ktitorom Beograda, koji je dobio od kralja Sigismunda u zapuštenom stanju da bi od
njega napravio blistavu belu tvrđavu. Bio je počasni član tadašnje mađarske vlasti i
vrlo aktivan u obe zemlje. Pre smrti 1927. za svog naslednika odabrao je Đurđa
Brankovića, takođe pripadnika reda. Važio je za veoma učenog čoveka i oprobao se i
u pisanju. Sa Sigismundom ga je, osim prijateljstva i viteškog bratstva povezivala i
legendarna ljubav prema ženama po kojoj su obojica bili čuveni.
d.) Ostali Srpski Zmajevi
- Crnojevići
- Brankovići
- Kačići
- Frankopanići
V
Drakula
Iako je ustaljeno verovanje da je Vlad III drugi po redu vitez koji je pripadao Redu
Zmaja (nasledivši svog oca Vlada II), treba prvo istražiti dublje. Kao prvo, „Dracula“
je internacionalizovana verzija imena „Draculea“, što znači Mali Zmaj ili Sin Zmaja
(zmaj = Dracul). Titulu je nasledio od svog oca, koji je još pod Sigismundovim
vođstvom bio u Redu Zmaja. Ako je pak i Vlad II Draculea bio zmajev sin, onda
moramo ići još dalje unazad do prethodne generacije.
Mircea I od Vlaške, otac Vlada II i deda Vlada III, vladao je izmeću 1387. i 1418, što
ga, veoma zgodno, smešta u period Kosovske Bitke. Ako uzmemo u obzir da, osim
što ga etimologija kvalifikuje kao potencijalnog kandidata za članstvo, ne bi bio jedini
koji je te 1389. pripadao redu (osvrnimo se na ranija poglavlja), postaje sve jasnija
mogućnost da je on bio prvi zmaj u lozi, a ne njegov sin. Mircea je dao velike
privilegije trgovcima iz Poljske i Litvanije (čiji vladari su takođe tradicionalno
pripadali Redu Zmaja i bio veoma blizak sa Sigismundom (navodnim osnivačem
reda) sa kojim je stalno govorio o borbi protiv otomanskog carstva. Nakon Kosovske
Bitke, Bajazit se okomio na Vlašku i napao ih sa 40.000 vojnika. Mircea, znajući da
ne može opstati na otvorenom bojnom polju, upotrebio je istu taktiku kao i William
Wallace (o njemu kasnije) protiv Engleza, „gerilski rat“. Nakon što je izbacio Turke iz
zemlje, Sigismund mu je pomogao i da skloni turskog piona s prestola. Kada su,
nakon Bajazitovih neuspeha, 1402. u Turskoj izbili nemiri, on je pomoću Sigismunda
vratio vlast nad zemljom u potpunosti i umešao se u konflikt oko turskog prestola, gde
je pomogao Musi da se domogne vlasti. Zanimljivo je veoma to da je podigao
manastir Cozia, koji je izgrađen po ugledu na kruševački manastir Ravanica!
Vlad II ukršta svoje puteve i sa Janošem Hunjadijem (Sibinjanin Janko), koji je isto
pripadao Redu Zmaja, i koji ga poziva da krene u pohod protiv Turaka, pozivajući se
„na zakletvu koju je dao Redu“. Vlad II odbija da ide, osloboņen zakletve od strane
pape, i tu nastaje mržnja između njega i Hunjadija (pogotovo što je hrišćanska vojska
kod Varne poražena). Hunjadi, u znak osvete, ubija Vlada II i njegovog sina Mirceu II
i pomaže da se u Vlaškoj promeni vlast. I mimo toga Vlad III ne ulazi u konflikt sa
Hunjadijem, već sa njime nastavlja da se bori protiv Turaka. Vlad III je rođen 1431,
iste godine kada je njegov otac primljen u Red Zmaja u Nirnbergu.
Vlad III i njegov brat Radu postaju zarobljenici turskog sultana (otac ih je dao kao
„zalog“ da bi se osigurala njegova vazalska vernost), gde Vlad trpi veliko
maltretiranje, a Radu postaje miljenik sultanovog sina (neki tvrde ljubavnik) i prelazi
u Islam. Radu će kasnije postati Vladov najveći politički neprijatelj. Vlad razvija
ogromnu mržnju prema Turcima i bratu, kao i prema svom ocu, koji je izneverio Red i
odbio da se bori protiv Turaka.
1456. Vlad isteruje Turke iz vlaške i postavlja se na presto. Tada se Vlad III ujedno i
prisetio jedne prakse koju je naučio od Turaka i na kolac nabio većinu svojih
političkih neprijatelja, kao i njihove simpatizere. Zatim obnavlja alijansu sa
Madjarima (tada pod kraljem Matijom(Matthias Corvinus)) i prelazi Dunav da bi
pregazio Turke između Srbije i Crnog Mora, ostavivši za sobom 20.000 mrtvih! Turci
zatim napadaju vlašku, isteruju Vlada i na presto stavljaju Radua. Radu pravi dogovor
sa Corvinusom, koji kratko zarobljava Vlada, ali ga ubrzo pušta na slobodu. Vlad tada
ženi njegovu rođaku. Dok jedni tvrde da je zbog nje prešao u katoličanstvo, drugi
tvrde da je ona prešla zbog njega u pravoslavlje. 1475. Vlad ponovo osvaja Vlašku, ali
gubi svu podršku unutar zemlje. Na kraju kreće sa nešto manje od 4000 ljudi na
tursku armiju, gde i gine.