Pogledala sam te posljednji put - u sebi -
i rekla ti zbogom.
Rekla sam ti zbogom, kao da te zadnji put gledam,
kao da te više vidjeti neću.
Nekada sam mislila da neću moći da te pustim,
da ću zauvijek da živim sa tvojom slikom - u sebi.
Živjela sam s tom ljubavlju kao po kazni;
svaki dan bio je mučenje, patnja.
Čekala sam iz dana u dan da mi se vratiš.
A onda, iznenada, otvorila sam oči i
shvatila da je kraj.
Da u meni nema ničega što bih mogla da dam -
tebi ili drugima.
Praznina...
Isplakala sam i obrisala posljednje suze
i odlučila da krenem dalje, a tebe da ostavim gdje ti je mjesto -
u prošlosti.
Više nemam suza, sve sam ih potrošila zbog tebe, zbog nas.
Ipak, tu je sada neko novo, do sada nepoznato osjećanje.
U meni je neka nova ljubav, kakvu još nikome nisam dala.
Ljubav kakvu sam mislila da
nikada neću da upoznam.
Da, tu je. Desiće se.
Opet vjerujem.
Opet mogu da podignem glavu visoko,
da pogledam ispred sebe,
da sa osmijehom dočekam ono što mi život nosi;
bez straha,
bez krivice,
bez žaljenja,
bez kajanja...
__________________
Sutra će biti bolje!
|