Cilj mog posta nije bio da se upustam u za/protiv debatu kada je u pitanju terapija gladovanja, vec da podijelim iskustvo, a pogotovo vezanim za period nakon gladovanja. Naime, imam dileme u vezi sa ishranom pa bi mi svako iskustvo u tom smislu pomoglo.
Sto se tice ljekovitog djelovanja ove terapije, a i bilo koje druge, mislim da je najvaznije da s tim 'kliknes', da ti 'legne'. Ja sam prije slijepo vjerovala doktorima - prosle godine su mi ustanovili hladan cvor na stitnoj pa su mi prerezali vrat; ove su mi nasli zlocudni tumor na dojci pa su mi odsjekli dojku i preporucili 'paketic' koji se sastoji od hemo, radio i hormon terapije (toliko o narusavanju vec oslabljenog imuniteta o cemu ti govoris). A da, jos su preporucili uklanjanjanje jajnika (zbog proizvodnje estrogena) i amputaciju druge dojke jer su i u njoj nasli grudvice, ono, za svaki slucaj... Pa dajte onda i bubrege i jetru i druge organe kad vam vec tako lijepo ide! Samo sijecite! E, pa tu je negdje meni 'kliknulo' - hvala lijepo doktori... thanks, but no thanks this time... Naoruzala sam se sa tonom knjiga, svjedocanstva ljudi koji su se izlijecili pomocu razlicitih prirodnih metoda, naucnim knjigama o raku, o ishrani, o psiholosko-fizickoj povezanosti, (iznenadili biste se kada biste vidjeli koliko je jako pametnih ljudi doslo do znacajnih otkrica o nastajanju raka, ali nije mi cilj da vas ubjedjujem u bilo sta) itd. Naravno da sam pazljivo filtrirala informacije, koristila svoj zdrav razum, inteligenciju, ali prije svega - instinkt! Jer, jedan nacin moze biti efikasan za druge, ali ne i za mene, jednostavno sve moras prilagoditi svojim potrebama, svom tijelu, svom mentalnom sklopu. Ja nisam mogla da ignorisem taj otpor koji se javio prema hemoterapiji i ostalim preporukama mojih doktora. Isto kao sto i neko ko osjeca otpor prema nekom alternativnom pristupu ne treba da ignorise taj signal. Moja komsinica je dobila Hockina, otisla na hemoterapiju i zracenje cvrsto vjerujuci da je to lijek za njenu bolest, nije dozvolila ni u jednom momentu da je bolest kontrolise, nije promijenila svoje zivotne navike - radila je tokom terapije, pila je svoju dozu kafe i cigaretu ujutro, jednostavno nije dozvolila da bolest upravlja njenim zivotom. I ja vjerujem da je ona sada zdrava. Ja sam izabrala metod gladovanja jer je (nakon pazljivog proucavanja!) meni taj nacin zvucao tako logicno i razumno. Ali to nije samo gladovanje - to je, prije svega, promjena mentalnog cipa u vasoj glavi. Meni je gladovanje pomoglo, ne samo da ocistim tijelo, nego prije svega, da ocistim glavu od 'demona' koji mi prije nisu dozvoljavali da zivim zdravo. Pa kad napravite red u svojoj psihi, kada vam neke stvari puknu tako jasno pred ocima da dozivite neku vrstu epifanije, pa to je definitivno ozdravljenje! I sada da odgovorim na tvoje pitanje kako se osjecam poslije 42 dana gladovanja - osjecam se fenomenalno! Pronasla sam recept za zdrav zivot. Pronasla sam snagu volje u sebi i vjeru za koju nisam ni sanjala da postoje. Oslobodila sam se ciste iz lijeve dojke tako da me bas interesuje sta ce moj doktor reci na to. Moj gingivitis je nestao, zubi mi nikad nisu bili bijelji, koza sjajna i cista, moje fleke od sunca po licu su vec poslije druge nedelje gladovanja potpuno nestale, kosa mi je postala gusca (jest da je uzasno svrbjela), i mogla bih vam nabrajati do sutra pozitivne efekte gladovanja. A poslije samo dva dana jela (na kasicicu naravno) dobila sam snagu tako da sam vec danas hodala 6 km bez traga umora. (BtW, sve vrijeme gladovanja sam bila u pokretu).
Ja potpuno razumijem vas skepticizam - pa ja rodjenu majku ne bih nikad uspjela nagovoriti na takvo nesto! - utoliko vise sto sam ja uvijek bila sumnjicava kada su u pitanju prirodne metode lijecenja. I sada mi je zao sto nisam imala ovaj nivo svijesti prosle godine, jer znam da ne bih dopustila ni jednu od operacija. Ali losa iskustva vam pomognu da sazrijete - meni je moja bolest (nakon uobicajene pocetne faze ocaja i samosazaljenja) pomogla zavirim u sebe, detektujem uzrok i pronadjem lijek. Bilo bi mi drago da i drugi (mislim na oboljele, a, nazalost, sve je vise pogodjenih teskim bolestima) pronadju svoj nacin, 'kliknu' sa terapijom i lijekom s kojim su kompatibilni, 'tailor-made' sto bi nas narod reko'...
.