Povraca mi se (i to neshto zeleno-braon, ljigavo) od onih koji rade neke stvari za moje/tvoje/njeno dobro... Takvi rade ISKLJUCIVO za svoje dobro. Mozhda ce meni/tebi/njoj pricati kako im je to bio najdivniji period u zivotu, i kako im je jako krivo shto, eto, veza nije uspela, a onda ce nekom drugom reci kako ih je sve to smaralo, i kako im to nishta ne znachi. Lazhljivci, prevrtljivci, kompleksashi i oni koji se plashe sopstvene senke... Ne, ne mogu se na jedan prozreti. Obicno su lepih manira, pridaju znacaj duhovnim vrednostima, znaju da osvoje, i na trenutke ti deluju kao da nisu sa ove planete. Oni ce te uljuljkivati u tvoje snove, pratice te, govorice ono shto zhelish da chujesh, sve dok to njima samima prija. Kad prestane da im prija, povlache se.
Najgore od svega je shto takvi odlichno znaju sebe, a povredjivanje drugih im je dushevna hrana.
Cenim surovo iskrene "prostachine" koje ce mi reci da zele samo "dobru, iskrenu spiku i dosta dobrog karanja". Ako mi odgovara - pristacu, ako ne - hvala na pazhnji, i gotovo. Go*na koja sama sebe pakuju u ukrasni papir, zaobilazim u shirokom luku.
Ozenicu onog koji se ne plashi gole istine.
__________________
|