Nisi morao da prevodis, ima Vikipedia prevod na srpski.
Selo Gostilj vredi obici jer je u izuzetnom kraju, a i zbog Dimitrija, naravno.
Tamo jos uvek postoji njegova rodna kuca. Kuca je drvena, tipicna za Zlatiborski kraj, a ima divno senovito dvoriste.
Po nasem obicaju, prepuni smo prica o vlastitoj istoriji, ali se o njij ne staramo.
Tako je i sa njegovom kucom. Posto je stara, na njoj je vec menjan krov. Originalni je bio drven, kako se radilo u to doba. To je obovljeno ali dosta lose i nestrucno. Kuca sada prokisnjava., i prilicno je zapustena.
Jednom godisnje se tamo okupe neke delegacije, malo promuvaju - i dalje je sve po starom.
Dimitrije je imao starijeg brata, koji je dosao iz Pariza da bi se borio u I ratu.
Bio je artiljerijski oficir. Poginuo je prvog dana rata.
Navodno mu je takvu sudbinu prorekla najpoznatija gatara u to doba,, u Parizu, i to - iz taloga od crne kafe.
Nesto razmisljam: u dva Balkanska i I svetskom ratu, poginulo je ono sto je tada u Srbiji valjalo (bar veci deo toga). Ostali su slabi, bolesni, dezerteri, muvare i foliranti.
Danas se vidi da su te zrtve bile besmislene. Kako bi izgledala Srbija da ih nije bilo?
__________________
Sve se moze kad se [B]mora[/B]!
|