|
|
|
|
|
|
|
Sem Tita (koji je bio predsednik SFRJ), ako pogledamo Srbiju kao Srbiju, ni jedan nash vladar nije s vlasti otishao normalno (izgubivshi na izborima)
Ili su bili atentati na njih ili ratovi posle njih.... mislim da ne greshim? |
|
|
|
|
Pa sad...
I gresis, a i ne gresis.
Ubijena su, racunajuci od Karadjordja, cetvorica: Karadjordje, Mihailo Obrenovic, Aleksandar Obrenovic i Aleksandar Karadjordjevic. Ovaj oslednji ne nasom rukom, ako je to uteha.
Nisu ubijeni: Milos, Milan Obrenovic, Aleksandar Karadjordjevic, Milan Obrenovic, Petar I Karadjordjevic i Petar II Karadjordjevic.
Na kneza pa potom i kralja Milana Obrenovica su pokusana dva atentata, ali ih je izbegao ili preziveo. Po originalnosti je "zanimljiv" prvi: atentatori su pretesterisali grede koje su nosile pod u kraljevom kupatilu! Srecom po Milana, jedan od strazara je primetio da nesto nije u redu i sprecio da kralj nastrada.
Ali, potpuna je istina da nasi vladari nisu odlazili mirno sa vlasti: svi su ili ubijeni ili zbaceni ili prisiljeni da abdiciraju! Cak je i Petar I Karadjordjevic jos 1914. morao da prenese vlast na svog sina, Aleksandra, po pritiskom vojske - pokreta "Crna ruka", koji ga je i doveo na vlast.
Milos i Mihailo su zbacivani sa vlasti, pa se vracali, Milana su zbacili, pa ga radikali platili da se ne vraca u zemlju...
Sa vlasti je mirno otisao samo Milan Obrenovic, Milosev sin. On je na vlast dosao po naslednom pravu, posle Milosa, ali je vec bio tesko bolestan i umro je nepunih mesec dana posle toga.
Jedino - niko od njih nije bio biran. Kraljevi i knezevi se ne biraju - oni dolaze na vlast po pravu nasledstva. Ali, zato odlaze po nekim drugim pravilima.
Nije lako vladati Srbima, ocigledno.