koliko se secam bilo je dva u autu i dva u autobusu.
u autu smo jednom bili svi cela porodica i neka klizavica ogromna jedva je tata 20 na sat vozio i iz neke sporedne ulice smo videli da ide auto i da ce pravac u nas da udari. posto je to uzak seoski put nije bilo mesta da se sklonimo a ni vremena jer je ovaj drugi idijot isao bar 80 na sat s stranim tablicama naravno i niz brdo.
posto nije ni zastao da pogleda ima li auto u toj glavnoj ulici lupio je pravac u nas. udarac ga je naravno zaustavio izasao je iz auta poceo da se trese jos kad je video koga je udario (poznaje mog tatu) poceo da se izvinjava jos,al kad je sestra onako zblanuta izasla iz auta i pocela da urla na njega i da jebe sve zivo i mrtvo cekali smo samo da ga jos lupi pa da zovemo i hitnu pored policije.
naravno da ga je udarila jer tu nebi ni sveti petar zadrzao kad nesto naumi.
taj momak je molio da se ne zove policija. oba auta su bila u voznom stanju ali je nama sav prednji deo bio polupan a njemu cak i sofer sajba polomljena.
niko nije bio povredjen sem sestre koja je bila zblanjena i udarila glavom od moju ruku koju sam postavila u trenutku ispred njene glave.
drugi je bio u neko rano prolece s drustvom i lupio nas neki pijan vozac u krivini i ja sam ispala direkt iz auta, samim tim sam bila i jedina povredjena, tj ugnjetavljena od udarca i noga me bolela dugo jer kako sam ja ispala noge su ostale u autu a glavom sam lupila u asvalt (sreca pa bosanska pa nije joj bilo nista hahah) a vrata sumi lupila nogu kad su posla da se zatvore jer je drug morao da skrene u sekundi.
a u busu jednom u gradskom sreca pa je sve proslo ok. naravno samo padovi po busu.
a jednom kad sam isla za sarajevo pa lancani sudar. osim udarca nista vise.
imala sam srece recimmo
__________________
zivot je trenutak, treptaj necijeg oka, zivi u trenutku da se nebi kajao, i iskoristi svaki trenutak jer mozda ce ti bas on jednog dana u mozaiku zivota faliti
|