|
Citat: |
|
|
|
|
Dobra vecer svima i hvala na komplimentima!
-Zivim na relaciji Italija-Svedska-Njemacka-Slovenija-Hrvatska
-Na pitanje koliko sam godina provela vani ti ne mogu odgovoriti jer sam jos uvijek posvuda /tocnije 8 godina/
-Poznajem viskoobrazovane ljude, vlasnike poduzeca i vrlo uspjesne /koji, onako usput , misle da je zivot na ovim prostorima puno kvalitetniji /u smislu druzenja, jer su ljudi humaniji i otvoreniji - zao mi je ako to nekoga vrijeda!!!/
-Moji osobni interesi su da dovucem nesto stranog kapitala na ove prostore, pa da umjesto da kukam kako mi je KOMA, uzivam u svome domu /a da ne vrludam po svijetu radi financija, vec zbog cistog zadovoljstva/.
-NIJE MI BILA NAMJERA PLJUVATI PO LJUDIMA KOJI SE MUCE PO BIJELOM SVIJETU NITI PO ONIMA KOJI SU SE USPJELI PRILAGODITI ZIVOTU U INOZEMSTVU, ALI ZNAM DA SE DOSTA VELIK BROJ LJUDI ZELI VRATITI U DOMOVINU I NE MISLIM DA JE TO GRIJEH |
|
|
|
|
Pozdrav
Pre svega, mislim da cinizam i ironija nisu primereni u ovoj diskusiji, a to je tvoja slobodna volja. Tvoje globalizovanje situacije u dijaspori ne zasluzuje nista drugo do komentare kakve si dobila.
Isto bi bilo kao kao kada bi neko rekao da su svi Bosanci tupadzije.
Iz tvog posta proizilazi da nemas stalno mesto stanovanja i da si konstantno na putu izmedju razlicitih drzava i gradova. Mene zanima: Ako si konstantno na toj relaciji koju si opisala, koliko tebi vremena ostaje da upoznas nekoga drugog dijasporasa iz bivse SFRJ, sem onih sa kojima saradjujes?
Takodje me zanima koja je starosna granica tvojih saradnika? Da li su prevazisli 50, godinu zivota i
kada (sa koliko godina) su dosli u zemlju u kojoj sada zive`?
Da li te je ikada zanimalo da pitas njihovu decu sta misle o zemlji u kojoj zive i kako se ta deca osecaju? Gde bi radije hteli da zive?
Da li ti ljudi, koji kukaju za "humanim uslovima, otvorenim ljudima", imaju samo ogromnu kolicinu nostalgije u sebi, posto su ziveli u Jugoslaviji "zlatnog doba", a samim time nemaju ama bas nikakve sanse da se integrisu u tokove zemlje u kojoj zive?
Nostalgija je obicno zal za mladoscu i potreba da se vrati nesto, cega vise nema. Samim time, nemogucnost da ti ljudi, koje ti poznajes, prihvate nesto novo i drugacije, njima suzava horizont, tako da samim time beze u nazad, umesto da idu u napred, tako da traze "Jugoslaviju onih davnih dana, kada je sve bilo bajno i sjajno, a mi bili mladi". (ponovo udar nostalgije i zal za mladoscu)
Pitanje: Zasto se ti, koji toliko kukaju za svojom mladoscu (pre svega), a posle toga za "rodnom grudom" ne vrate? Sta ih sprecava? Da nisu mozda u medjuvremenu postali suvi kapitalisti, koji su skapirala gde se moze zaraditi vise para i gde sebi mogu da izgrade prijatan, luxuzan zivot?
Da li to znaci da svako, ko nesto hoce, to ne moze, jer je "sprecen tim i tim", sto znaci da ti ljudi nemaju slobodnu volju, a nemaju ni muda da urade nesto, za cime toliko "pate", navodno?
Da li se potreba tih ljudi, koji u stvari pate zbog toga sto su ostareli i zive u nadi, da ce se povratkom u Jugoslaviju (koja hvala Bogu vise ne postoji) vratiti i njihove mladost, a umesto da jasno i glasno kazu, da im je zestoka frka sto su matori, oni se vade na "humanost domovine, duhovne vrednosti, druzenja i nostalgiju"?
Da li si ikada pitala te ljude da li su svesni cinjenice, da nista vise nije isto kao onda, kada su oni otisli, medjutim oni svojom nesposobnoscu da prosire svoje poglede na svet, to naravno previde, tako da i dalje u svojim glavama nose slike necega, cega vise nema?
Nostalgija nema veze sa duhovnom prazninom, nostalgija je samo jedan odvratan odraz ljudske patetike i potrebe za sveopstim sazaljenjem.