Znakovi pored puta - Andric
Takav je zivot da covek cesto mora da se stidi onoga sto je najlepse u njemu i da upravo to skriva od sveta, pa i od onih koji su mu najblizi.
Poznavao sam coveka koji je za svaku stvar koju on nema ili ne razume uspevao da nadje poneku zlu rec.
Ne smrt, zaborav resava sve. Zaborav, i to ne samo pojava, reci i lica, nego svega sto postoji i zivi. Zaborav tela i zaborav vremena. Zaborav da bi se moglo predahnuti i ziveti dalje u telu bez secanja, sa duhom bez imena. Zaborav, smrt sa pravom na nadu.
Nisu svi ljudi tako rdjavi kao sto to rdjav covek misli.
Otisao sam. Iza mene je ostalo sve sto su ljudi rekli, kao pramicak magle koji se gubi. A sve sto su uradili, poneo sam na dlanu jedne ruke.
Onda ce doci smrt. Veliki rastanak, ali najmanje bolan od svih rastanaka koje smo poznavali. Jer, posle smrti zali samo jedno, a dosad smo uvek, kod svih rastanaka, zalili udvoje.
Treba izdrzati do kraja, sa osmejkom stjuardese koja zna da na avionu nije nesto u redu.
Dervis i smrt - Selimovic
Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.
Do kraja života upoznavaću ljude a nikad ih upoznati neću, uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću postupaka.
Nemojte nikad reći da ste sreli najglupljeg čovjeka; uvijek se može desiti da ga neko pretekne!
Prokleta avlija - Andric
Ja! – Teška reč, koja u očima onih pred kojima je kazana određuje naše mesto, kobno i nepromenljivo, često daleko ispred ili iza onog što mi o sebi znamo, izvan naših snaga. Strašna reč koja nas, jednom izgovorena, zauvek vezuje i poistovećuje sa svim onim što smo zamislili i rekli i sa čim nikad nismo ni pomišljali da se poistovetimo, a u stvari smo, u sebi, već odavno jedno.
__________________
Osmeh je kriva koja sve ispravlja.
|