Sedativi su jedno, a antidepresori drugo, isto kao i simptomi.
Sedativi se koriste za smirivanje zivaca, znaci kod neuroznih stanja. Cesto izazivaju somnolenciju i najcesce stvaraju naviku, sto je jako lose.
Antidepresori imaju sasvim drugaciji efekt. Depresija se cesto manifestuje kao melanholija, dovodi do povlacenja, cak i izolovanja. Antidepresor u takvim situacijama podize raspolozenje, daje "push" da bi normalno funkcionisali i radili. Depresija u nekim slucajevima moze da izazove agresivnost, a tada je preporucljivo bolnicko lecenje, sa somniferima kao glavnom medikacijom i sedativima. Bolnicko lecenje u takvim stanjima nikako ne treba da bude vidjeno kao da je neko lud, vec iz jednostavnog razloga da medikacija treba da je pod lekarskom kontrolom, jer ovi lekovi su dosta opasni i najmanja greska moze biti fatalna. Osim toga, treba izbeci privikavanje organizma.
Zalosno je, ali sve je vise mladih koji obolevaju i kojima je potrebna pomoc. Umesto lekova koji su navedeni, mislim da ne treba imati srama i otici kod psihijatra, otvoriti srce i reci sve sto se dogadja, traziti razloge za ovakva stanja i onda delovati na uzrok. Nekad je dovoljno dobiti svest o problemu koji nas cini nervoznim ili depresivnim i onda raditi na donosenju ispravnih odluka. Treba mnogo raditi na samopouzdanju, sticanju hrabrosti za suocavanje sa svakodnevnim problemima.
Veliki sam zagovornik lecenja uzroka bolesti, a ne saniranja posledica. Ne znam koliko sam bila jasna, ali da dam jednostavan primer - ako nas boli zub imamo dve solucije: 1. da uzmemo nesto protiv bolova i to moze da traje mesecima tako, ili 2. da odemo kod zubara i saniramo zub i tako resimo problem za par sati. Antidepresori, sedativi.. samo saniraju posledice, ublazavaju dusevni bol. Licno ja bih se pobrinula da uklonim ono sto mi nanosi dusevni bol.
__________________
"It's not who I am underneath, but what I do that defines me!"
|