Ne bih gledala bas tako crno na dijasporu. S godinama covek se navikne na drugacije, jer JESTE drugacije. Sasvim je drugaciji mentalitet, to je tacno. U pocetku svi mnogo pate za rodnim krajem, za starim drustvom, ali sve to prodje posle par godina.
Mislim da je veliki problem nasih ljudi to sto odu iz jednog razloga : novac. Tako se zaglave u ovaj kapitalisticki sistem i samo rade, kao masine, skupljaju pare za "povratak jednog lepog dana", grade kuce kojima se komsije "dive" (a iza ledja zavide), hrane svoju sujetu time da su nesto postigli u zivotu, a taj uspeh se obicno meri po broju spratova kuce. Svake godine, godisnji odmor - obavezno odlazak "kuci", uskracuju sebi mogucnost da proputuju i vide malo svet i nesto drugo osim starih roditelja i familije koja samo ocekuje poklone i da se ogrebe za nesto.
Potpuno je pogresno misliti da ljudi, domacini zemalja u koje idemo, samo rade i ne znaju da zive. Vrlo cesto putuju, imaju vikendice ili stanove na moru ili planinama, gde cesto odlaze. Zive medju svojima, imaju familijarne skupove. Zabavljaju se, idu u bioskope i pozorista, na koncerte, u diskoteke, u kazino.. Sve to nasi ljudi slabo rade (ako uopste) jer stede svaku paru za "kucu", pomazu familiju itd. Kad bi se malo opustili i poceli zaista da zive, nije zivot ovde nimalo los.
__________________
"It's not who I am underneath, but what I do that defines me!"
|