I ja sam napustio moj rodni grad 1992. Otisao sam prvo u Srbiju a kad tamo nisam vidio perspektivu i mogucnost opstanka a rat nikako nije prestajao odlucih da se uputim mnogo dalje - u Svedsku.
Tako da i dan danas sam ovdje na hladnom sjeveru.
Nostalgija je bivala sve jaca sto je vrijeme vise prolazilo. Mnoga ocekivanja u novoj domovini su se pokazala nerealna. Nije to bio onaj raj kako su prikazivali u Jugi prije rata propagandisti zeljni zapadnog zivota. Sve sam vise uvidao prednosti koje smo mi imali u Jugi u odnosu na zapad.
Naravno mi smo se Juge sjecali od prije rata tako da je normalno da smo veci nostalgicari nego oni koji su ostali i u toku rata dobijali drugaciju sliku svoje okoline.
Medutim jedno je tacno. Mi vise ne pripadamo ni dole u Jugi ni ovdje na zapadu.
Lebdimo negdje izmedu.
O tom zivotu sam napisao pricu koju sam postavio u dio foruma pod ovim linkom:
Konkurs za najbolju kratku pricu - Price
Pozdrav Vuk.