Uzivati da stalno nekoga ispravljamo u govoru ili pisanju...zbog gramatickih gresaka ili nepravilnog govora...ne shvatam. Mene lijepo bude sram ako primijetim da neko konstantno ponavlja iste greske...pokusam skrenuti paznju tiho...neupadljivo da se ne bi osjecao lose zbog toga, iako iskreno, takvi burno i reaguju jer, Boze moj, ubijedjeni su da je sve pravilno receno. Ako napomenem da sam pedagogo po struci-uciteljica, onda cete pomisliti da mi je to pasija. Nije. Djecu naravno pokusavam od prvog dana navesti da prihvataju pravilan govor i pisanje i tu vjerujte moramo biti obazrivi, mudri i indiskretni. Pogotovo ako znamo da djeca znaju biti surova jedni prema drugima.
E sada, medju rajom ne konverziram knjizevnim jezikom naravno, jer pola njih me ne bi razumjelo, ali nastojim da pricam pravilno. Kod pisanja, slazem se sa prethodnima, ako je to napisano namjenjeno za javno citanje, tu sam "zestoko" koncizna i trazim da se ispravi, jer smatram uvredom za one koji citaju gramaticke nebuloze od strane pisca.
Dakle, u svemu treba imati mjeru, ali i ne dopustiti da ti neko stalno "para" usi ili oci greskama.
__________________
Zagrljaj je prekrasan dar - jedna veličina odgovara svima
|