Moze li prva prica - istinita..
Bumerang
Kao bumerang preti da mi se vrati ova ljubav koja čeka mi pred vratima... Za sve one koji su mi je nudili a nisu verovali da nisam sposobna da uzvratim... One koji su mi nudili vatre od kojih sam se sve više hladila... Za sve one čijim sam se snovima prošetala odsanjaću uskoro,možda,jedan nepotpun san...
Za šaku njegove ljubavi dajem čitav jedan život,jedini ovaj koji imam... Za uspomene koje već otimam od sadašnjosti prostirem krevet šakalima za jednu jedinu budućnost...
Pre desetak dana zaigrala sam ruski rulet,svesno,povratka više nema.Ne za mene koja nikad nisam umela srcu da pritegnem uzde... Tokom 22 godine od kada postojim susretala sam njegovo ime često,kao što srećem poljski cvet u proleće i uvek sam ga izgovarala smireno,tad nisam znala koliko jedno obično ime ume da bude drugačije od hiljada istih... Od kada je svako njegovo slovo postalo poseban treptaj mojih nemira rastapam ga pod jezikom poput čokolade i puštam niz grlo da se slije pravo do duševne riznice u kojoj neprekidno odjekuje njegov smeh...
Dok ga gledam kao apostola sve sam svesnija da unapred izgubljen rat ne vredi ni počinjati... Suviše su snažan opijat mojoj topline željnoj koži njegovi nežni dlanovi. A on je sunce koje se ne gasi... Samo s njim i ne pomišljam da zaigram na sve ili ništa... Koliko god da mi snova otkine od svojih dana svaki ću mahnito sakriti u svoje noći da se ne sledim potpuno onda kad ne bude njega više tu...
Ne da ga volim,već ga sad obožavam...
Sva ova bolna priznanja samoj sebi jedina su stvarna tajna koju ću zauvek nositi u svojim grudima... Ova je ljubav svetinja,ove su reči molitva,ovi dani istorija... I sve je to moje,samo moje... Najlepše je,najbolnije i najtajnije... Duboko skriveno milijardama očiju... Čak i onim najtoplijim,dubokim,onim apostolskim... Čak i Njegovim očima...
Pustiću ga da stvori od mene sve što poželi... Ne plašim se da se prepustim rukama od bronze kad im predam na tacni dušu i telo jer on je anđeo,anđeo bele boje... Postaću sve ono što sam oduvek i želela da budem – lutka ukalupljena u njegov ideal savršenstva... Ceo ću život nekom drugom biti delo njegovih ruku... Zauvek ću nositi na telu otiske njegovih prstiju i svaki će drugi trag biti bled,jedva vidljiv pored njegovog,sve jasnijeg u inat vremenu...
Jer on je savršen...
Prepustiću mu se i nikad neću tražiti previše... Za mene sve je njegovo mnogo...
E,da znaju svi oni kojima sam poput peska izmilila kroz vrele šake,oni kojima ni imena ne mogu više da se setim... Ne,nisam ih povređivala... Ne,ne umem da nanosim boli. Ne,ne želim to... I nikada neću...
Jedan san Bože... Daj mi da odsanjam taj jedan jedini san i neka zauvek on nosi njegovo ime... San zvani ........
|