Opet ludilo nadolazi,
pritiska nerve kao dete na pecanju
prvi put kad nevesto glistu
na udicu kaci.
Taj necujni jecaj trzajima je
odjeknuo i privukao
grabljivice.
Merkaju raskomadano meso,
ne gade se na krv.
Reka sada postaje bara i
uporno u mestu plivam.
Da mi je da laz izmamim o
spasenju pa da vazduhom pluca
napunim. NE….
Sve veca tama se spusta.
Nisam Isus da oprost
za njih trazim jer ne znaju sta cine.
Svaka sudbina svoje prokletstvo
stvara.
To karma proslih zivota
pomahnitalim umom hara.
Mozda, a mozda i ne.
Mozda sam covek, nesvesno gresna,
zaluzila ludilo koje se spusti
i mastanje o smrti vise nije izgovor
kad zagusti,
vec izbor prvi.
Cak i u najjasnijoj svesti
kad alfa nivo dostizem,
sebe vidim nepomicnu, ociju odmornih.
Ako te pitam boze da li postojis?
Ne veruj mi, ja ne sumnjam u sebe.
laz je samo da marim za tebe –
za bezvredno dete na nebeskoj igranci.
Poskidajte maske nocas da vam
prava lica jednom bar vidim
i da znam koliko daleko se
glupost moja proteze.
Neka ste krvnici, ne krivim vas,
za svoju ljubav sama odgovornost snosim,
ako ste i omcu stavili, sama sam skocila,
jer htela sam da se obesim.
Manite me laznih suza i zalopojki,
ko je voleo taj zaplakao nije.
Natovite vase mesine, zalite mrve
zaostale izmedju zuba i pljunite
necu vam zameriti,
zemlja plodnija ce biti.
Sada mi je lakse.
Budite ono sto jeste!!!
by A.A. 29.08.2006. 3:00h am
E mislim da je i previse od mene ako iko i nesto od ovoga procita...ima toga jako jako mnogo...a ovo je samo zadnji period mog zivota..
__________________
Nijedno dobro delo ne prodje nekaznjeno!!!
|