...U tom periodu Anđeo je postao ključna pjesma kojom je Bora završavao koncerte. Spot za pjesmu je emitiran i na MTV-u. Na turneji po Rusiji čak ju je pjevao i Đorđe Marjanović i to kao molitvu. Godine 1985. Đorđević objavljuje svoju prvu zbirku poezije Ravnodušan prema plaču. Za mjesec dana je prodano 10.000 primjeraka. Početkom 1986. godine na sjednici Komisije Predsjedništva CK SKJ za informativno-propagandno djelovanje čak se raspravljalo o tekstovima koje je pisao Đorđević. U to vrijeme Bora Čorba morao se oprostiti od svoje karijere u malom nogometu. Braneći gol ekipe Delirijum tremens povrijedio je Ahilovu tetivu i zbog toga grupa nije održala seriju svirki na kojima su planirali odsvirati neke nove pjesme. Popularnost koju je postigla prva Borina knjiga rezultirala je njegovim aktivnostima i na tom planu. Intenzivno je držao večeri poezije, a ostvarila mu se i davnašnja želja - godine 1988. primaju ga u Udruženje književnika Srbije. To su neki akademici doživljeli kao uvredu. Oko njegovih pjesama i dalje se dizala prašina. Kada je u Sava centru 1987. godine na proslavi godišnjice Studija B govorio svoje stihove javni tužilac je zaključio da je uznemirio javnost. Ali, kako je Bora i Bajagagovorio pjesme koje su već objavljene po novinama i njegovim zbirkama, sud je odbio zahtjev javnog tužioca za pokretanje postupka. U srpnju 1988. dok je Bora u crnogorskom gradiću Baru govorio svoje stihove, prisutni policajac je otkrio kako je verbalno vrijeđao patriotska socijalistička osjećanja građana. Odmah je napisao prijavu koja je dovela do suđenja na kome je Bora poslije razvučenog procesa oslobođen optužbe.
U svojoj karijeri Đorđević je pisao i pjesme za narodnjake (Neka me ne zaborave devojke sa Morave) i nove starogradske pjesme (Stani malo kafanski sviraču). U početku je pjesme potpisivao imenom svoje supruge, ali se nakon nekog vremena ipak predomislio i počeo se potpisivati svojim imenom. Zanimljivo je spomenuti da je jedan od najvećih hitova solo karijere Željka Bebeka Sinoć sam pola kafane popio, upravo napisao Bora. U svojoj plodnoj karijeri Bora je objavio pet zbirki pjesama: Ravnodušan prema plaču (1985.), Hej Sloveni (1987.), Prvih deset godina je najteže (1988.), Neću (1989.) te Psihopata i lopata (1997.) koje su prodate u preko 150.000 primjeraka. Nositelj je priznanja Branko Čopić za satiru, nagrade Brankovo kolo zbog očuvanja srpskohrvatskog jezika i svježeg pjesničkog izraza. Dobio je četiri Oskara popularnosti (daje ih beogradski list TV Revija), više puta proglašavan je skladateljem, pjevačem, pa i lajavcem godine. Radio je glazbu za kazališne predstave Bonton, Siroti mali hrčki, Tamna je noć i film Atoski vrtovi. U kazalištu Radović izvodio je monodramu Ja ratujem sam, a objavio je i kazetu Bora priča gluposti koju je slovnski Helidon prodao u nakladi većoj od 80.000 primjeraka. Borini hobiji su pecanje i nogomet (rezervni je golman nogometnog kluba Pekar), a piše i za satirični list Naša krmača. Godine 1990. osnovao je šeretsku Partiju običnih pijanaca (POP). Ubrzo po osnivanju, stranka je ušla u principijelnu koaliciju sa SUP-om (Savez uživalaca piva) i Flašističkom strankom. Za stranačke simbole odabrali su srk i čepić i povukli se u mir svojih omiljenih kavana. Danas je Bora otac - ima sina Borisa. U doba prve polovice 1990.-ih, Bora je intenzivno pomagao mladoj grupi Minđušari iz Knina koji su svirali kao predgrupa Riblje Čorbe (E, moj druže Zagrebački) . Snimao je i sa Bajom, malim Knindžom (Kamenko i Kremenko). Pred početak Miloševićeve agresije na Hrvatsku Đorđević je otvoreno stao na stranu sprskih agresora i nevjerovatnom se žestinom obrušio na Hrvatsku. Otvoreno se deklarirao kao četnik (član je organizacije Mladi četnici) i čak postao državljanin tzv. Republike Srpske Krajine (kasnije i tzv. Republike Srpske). U ljeto 1996. Bora sa svojom grupom svira u tzv. Republici Srpskoj na mitinzima Srpske Demokratske Stranke. Sve to zauvijek mu je zatvorilo vrata ulaska u Hrvatsku i onaj dio BiH u kojem su Hrvati i Bošnjaci većina, ali njegove se pjesme danas mogu slobodno kupiti u privatnim trgovinama nosača zvuka u Hrvatskoj.
Izvor:
www.moljac.hr