Američki slikar, fotograf, filmski autor i otac pop arta. Andy Warhol ili pravim imenom Andrew Warhola rođen je 6. kolovoza 1927. godine u Pittsburghu. Warholovi roditelji bili su češki emigranti. Otac Andrej i majka Julija Zavacky vjenčali su se 1909. godine u mjestu Mikovi, a oko godine 1913. otac je otputovao u Sjedinjene Države. Julija mu se pridružila tek 1921. godine, a zatim su uslijedila djeca: Paul (1922.), John (1925.) i Andrew (1927.). Svo to vrijeme obitelj živi skromno. Otac radi teške fizičke poslove u čeličani, a majka radi cvijeće od papira, šara uskršnja jaja i uopće, bavi se ručnim radom, čime dopunjuje kućni budžet.
Sa šest godina Warhol se počinje zanimati za svijet drukčiji od onoga koji je vidio u svom domu i u svojoj siromašnoj gradskoj četvrti. Njega zanimaju filmske zvijezde i skuplja njihove fotografije. Zatim počinje školovanje, a 1936. u dobi od osam godina ima prvi slom živaca. Dok se oporavlja izrađuje lutke, a obitelj mu čita stripove. Ljubav prema Dicku Tracyju datira iz toga doba. S četrnaest godina Warhol osjeća i zna da je umjetnost jedino područje kojemu se želi posvetiti. Pohađa tečajeve na Carnegie Institute of Technology u Pittsburghu. Te će tečajeve nastaviti uz redovito školovanje, a 1949. će diplomirati. Iste godine stiže u New York i odmah se svom žestionom nastoji ubaciti u umjetničku sredinu grada. To isprva znači rad na oglasima, reklamama u novinama, a zatim i na uređenjima izloga. Taj posao Warhol shvaća posve ozbiljno i u to doba mijenja svoje prezime - iz Warhola postaje Warhol. Stepenicu po stepenicu s manijakalnom upornošću Warhol gradi svoju karijeru. Dugo i strpljivo. Prisutan je svugdje i želi upoznati svakoga. Dekoraterski rad dopunjuje pomalo apsurdnim stvarima: izrađuje neobične modele cipela koje ukrašava zlatnim listićima u obliku cvijeća. U drugoj polovici pedestih godina XX. stoljeća javlja se i na zajedničkim izložbama, ali bez stvarnog uspjeha. Uspjeh će doći poslije. U New Yorku je radio i kao ilustrator u nekoliko novina (Vogue, Harper's Bazaar, The New Yorker, Glamour). Njegov prvi članak koji je napisao za list Glamour nosio je proročki naziv: Uspjeh je posao u New Yorku (Success is a Job in New York).
Andy Warhol uskoro će njujoršku scenu obogatiti novim pojmom - pop art. Pop umjetnici radili su likove koje je svatko mogao prepoznati - stripove, vrtne stolove, hlače, poznate ličnosti, tuš kabine, hladnjake, boce Coca Cole - sve one sjajne moderne stvari koje su ostali umjetnici uporno izbjegavali čak i primijetiti. Tako 1962. Warhol otkriva da je limenka s Campellovom juhom čudesna u svojoj banalnosti. Pa je crta i slika, zatim otiskuje uz pomoć sitotiska u vrlo velikom Konzerva Campbell juhebroju. Vodio se principom - mnogo je lijepo, jako mnogo je jako lijepo. Ideju neselektivnosti Warhol nije primjenjivao samo kada je bila riječ o sadržaju njegovih djela. On je shvatio da ne postoji jedan medij kojim se može izraziti. Sve, baš se je dopušteno i to treba iskoristiti. Sve - to znači film, igra brbljanja koje će poslje ući u knjige i biti neka vrsta literature, zatim glazba. Rock'n'roll naravno. Warhol tako postaje na neki način vrhovnim svećenikom jednog silno senzibilnog, neurotičnog, silno urbanog i kozmopolitskog naraštaja, naraštaja koji drži da je sve, baš sve dopušteno.
Warhol 1963. nabavlja 16-milimetarsku kameru. Tako su počeli nastajati filmovi (Chelsea Girls, Empire and Blow Job) koji su trajali satima, koji su realno vrijeme nastojali prenijeti na mediji i realne priče, realne događaje realnih ličnosti, mahom osobenjaka koji su poput vojske slijedili Warholovu misiju. Transvestiti i manekenke, pjesnici i potpuni otkvačenjaci nalazili su ravnopravno svoje mjesto u tim neobičnim filmovima. Istina, ti filmovi prikazivali su se u uskim krugovima, oni nisu pripadali nikakvoj industriji, ali su stjecali slavu zbog medijske eksponiranosti protagonista. Neselektivnost je vrhunska norma Warholove filozofije života kao i njegove umjetnosti. Ne budi selektivan, jer sve može biti lijepo - postaje jedno od njegovih osnovnih načela. Kada je Warhol uzeo neku sličicu - dolara, Coca Cole, Marilyn Monroe, Liz Taylor, električnu stolicu... uzeo ih je bez želje da bude selektivan i umnožio stotine i stotine puta. Tim izdvajanjem, te su sličice prestale biti obične i banalne, i to zato što su običnost i banalnost potencirale do krajnje radikalnosti. Kreirao je i dva tv showa, jedan na kablovskoj televiziji - Andy Warhol's TV 1982. godine i Andy Warhol's Fifteen Minutes za Music Television (MTV) 1986. godine. Naslov ovog drugog nastao je prema njegovoj izjavi iz 1967. godine - U budućnosti svatko će biti slavan 15 minuta. Godine 1968. Valerie Solanis - inače akter jednog njegovog filma te osnivačica i članica organizacije SCUM (Society for Cutting Up Men; u slobodnom prijevodu - Društvo za rezanje muškaraca) ušla je u Warholov studio, znan kao Factory (Tvornica), i pucala u umjetnika. Napad je zamalo bio smrtnosan.
Ono po čemu je Warhol bio jedinstven jeste da je mjeru običnosti uzdizao na tron vrhunske vrijednosti. Otkrivši zarana tu moć, taj je umjetnik cijeli svoj život podredio toj spoznaji. Uzimao je ne samo one slike koji su se oštro usjekle u pamćenje ljudi - zaštitne znakove jedne civilizacije, nego je isto tako i anonimne pojedince pretvarao u slavne zvijezde. Preminuo je 22. veljače 1987. u New Yorku. Nakon njegove sahrane njegovi prijatelji i suradnici organizilirali su memorijalnu misu u katedrali svetog Patricka u New Yorku kojoj je bilo prisutno više od 2000 ljudi. U svibnju 1994. u Pittsburghu je otvoren Andy Warhol muzej.
izvor:
www.moljac.hr