Mozda bi najbolje bilo kada ne bi bilo religija i kada bi svaki pojedinac bio hram za sebe i svoju dusu, ali mesta kao sto su crkve, manastiri, dzamije,.. bi idalje postojale kao sveta mesta, samo bi se mozda drugacije zvala. Jako malo ljudi zna kakav uticaj ima molitva "Oce nas..." kada smo van kuce i kada smo u nekoj crkvi ili manastiru, kakav uticaj na nas ima liturgija u crkvi, posete manastirima, kakvo je energetko isijavanje ikona i ostalih sakralnih predmeta, brojanica na ruci, oblutak sa hilandara,.... itd. Sve su to stvari koje uticu na razvoj nekog pojedinca, bio ih on svestan ili ne. Da li neko zna zasto ljudi koji su osetljivi i ciji su energetski kanali, meridijani procisceni placu ili dozive razna iskustva npr. pred ikonom Bogorodice Trojerucice na Hilandaru ili da li ljudi znaju kakvu energiju i svrhu proizvode Hilandarska zvona kad zazvone u toku dana? Ima ih koji to znaju, ali jako malo. Ucenje crkve, koje je prepuno dogmi je jedno, al to ne znaci da treba zanemariti ostale stvari koje pruza ta religija za nas razvoj i koje su nam jako korisne. Niko nije rodjen slucajno, tamo gde je rodjen i svakom pojedincu je dato da akumulira sve sa tog prostora i prouci svoju tradiciju i religiju, da bi se dalje njome sluzio za svoj dalji razvoj. Moze neki pravoslavac da postane budista, al je pitanje koliko ce onda uspeti da razvije svoj genetski potencijal. Za mene je to kao da belac hoce da postane crnac. Mozda moze, al je pitanje koliko ce u tome uspeti i na sta ce liciti :D. Moze neko da pljuje ucenje, pokvarene popove, al sveta mesta su sveta.
|